Makedonska rock scena nikad nije bila samo pitanje zvuka – oduvijek je bila žarište identiteta i kulturološkog preispitivanja. U zemlji složene povijesti i čestih političkih previranja, rock se nije razvio kao puka zabava, već kao prostor otpora, traganja i izražavanja onoga što je često bilo potisnuto ili prešućeno.
Od narodnog temelja utkanog u glas Vaske Ilieve, preko progresivnih fuzija Leb i Sola, do alternativne eksplozije osamdesetih koju su predvodili Padot na Vizantija, Mizar i Arhangel, pa sve do suvremenih angažiranih glasova poput Bernays Propagande, Muger Fugera i Vel-a – makedonski rock nikada nije bio tek glazbena kulisa. Rekao bi više kao osjetljiv seizmograf društvenih potresa, ritam promjena i refleks identitetskih borbi kroz desetljeća.
Za razliku od nekih regionalnih scena koje su imale institucionalnu podršku poput Zagreba, Beograda, Ljubljane pa čak i Sarajeva nakon Zimske olimpijade, Skopje i ostali gradovi Makedonije oslanjali su se na entuzijazam pojedinaca i tvrdoglavu glazbenu vjeru autentičnog glasa. Glasa koji nije pratio trendove, već onog koji se kreirao iz tišine naslanjajući se na bizantijsko naslijeđe.
Danas, u 2020.-im, kada je većina alternativnih scena na ovim prostorima u opasnosti postati samo dijelom nostalgičnih priča, makedonski rock i dalje stvara odlične skupine vješto prkoseći nagomilanim zapusima jeftinih glazbenih fekalija.
Jedan od upečatljivijih primjera suvremene makedonske scene je skupina Vel koja je nedavno objavila svoj fekadugosvirajući album – “Koski, Koski” (“Kosti, Kosti”).
ВЕЛ – “Пулс”
Bend iz Bitole svojim zvukom nastavlja nasljeđe alternativne linije makedonskog rocka, podsjećajući na duh svojih poznatijih sugrađana poput Arhangela, Mizara ili Kleopatre, ali umjesto sakralno- povijesnih glazbenih figura VEL nudi priče svakodnevnice.
Osnovani prije šest godina bend čine: Tome Spasovski (glas, bas gitara), Zlatko Nikodinovski (gitara, glas), Sašo Ristevski (bubnjevi), Denis Alitovski (klavijature, glas), Goran Janevski (gitara, glas).
Nakon debitantskog albuma “Crnilo” i novi je materijal nastajao u bitolskom studiju Omni, pod producentskom palicom bubnjara Ristevskog. Njegov produkcijski potpis odlikuje se promišljenom ogoljenošću i gotovo minimalističkim izričajem, koji rezultira glazbenom jednostavnošću, ali upravo ta „suzdržanost“ daje albumu poseban šarm.
Želim naglasiti kako je “Koski, Koski” jedan od onih malih, ali zapravo velikih glazbenih bisera skrivenih od šire javnosti. Na žalost, njegovu vrijednost prepoznat će samo najzagriženiji rock entuzijasti, oni koji uporno kopaju dublje i dalje od komercijalnog sjaja i instant popularnosti.
ВЕЛ & Горан Трајкоски – Г.И.С (Горди, срамни)
Album, koji nema intenciju biti primijećen pod svaku cijenu, koji dopušta atmosferi da se organski razvija, od krhkih, suzdržanih trenutaka do eksplozivnih, katarzičnih dijelova.
Stil benda duboko je ukorijenjen u alternativnoj sceni, prožet izraženom mračnom estetikom koja se dosljedno provlači kroz svaku pjesmu. Tu atmosferu dodatno učvršćuje hipnotična i uigrana ritam sekcija, promišljena i atmosferična gitarska rješenja, te kozmičke melodijske linije klavijatura, koje pjesmama daju dubinu. Rijetki su albumi koji uspijevaju istovremeno biti suvremeni i bezvremenski, introspektivni i otvoreni, jednostavni u formi, a bogati u slojevima značenja, no upravo je to uspjelo ovom skrivenom biseru.
Zbog mog ograničenog poznavanja makedonskog jezika, nisam u potpunosti razumio tekstove iako se oni nalaze u prilogu albuma, ali ono što uspijevam naslutiti je potreba progovaranja o stvarnosti današnjeg čovjeka, otuđenju, nemoći pronalaska rješenja za nagomilane životne probleme, što mnoge na kraju dovodi do osjećaja beznađa.
Umjesto da nudi eskapizam “Koski, Koski”, nas vraća nama samima – ne kao utjeha, već kao suptilna provokacija. To je album koji ne traži da zaboravimo stvarnost, već da je oslušnemo iznutra, da se suočimo s onim što najčešće potiskujemo, kao unutarnji ritam koji nas vodi prema razumijevanju vlastitih lomova i tišina.
Pričati pojedinačno o pjesmama čini se suvišnim, jer od prve “Polip”, do posljednje “Puls”, album funkcionira kao zaokružena cjelina — svaka od pjesama je dio pažljivo građenog emotivnog kaleidoskopa koji svoj vrhunac dostiže u samoj završnici.
Jedna od regionalnih ploča godine.
Nije naodmet naglasiti kako u pjesmi “G.I.S” gostuje Goran Trajkoski – GOTRA, istaknuti makedonski glazbeni autoritet.
Želim vjerovati kako neće proći puno vremena prije nego što se bend pojavi i na klupskim scenama izvan domicilnih granica, jer njihova glazba posjeduje univerzalnu izražajnost i artističku težinu koja zaslužuje širu koncertnu vidljivost.
ВЕЛ – “Полип”
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.