Dakle, mjesto događanja je Bristol u UK-u. Točnije, parkiralište Zoološkog vrta.
Kao i svako komercijalno parkiralište, i ono se naplaćuje. Pa tako i ovo.
Jedan je čovjek svakodnevno naplaćivao parking i to, za tadašnje britanske uvjete, vrlo jeftino. Ali to nikoga nije posebno brinulo, dapače.
I do tu je priča svakodnevna, uobičajena.
No, ono što i nije svakodnevno, jest da je Zoološki vrt, odnosno njegova uprava, mislila da je čovjek službenik gradske uprave, dok je gradska uprava mislila da je čovjek službenik Zoološkog vrta.
Uglavnom, čovjek je jednog dana postavio “automat” za naplatu parkirališta za automobile i autobuse i uredno svaki dan dolazio na posao, te naplaćivao parking. Procjenjuje se da je to trajalo ni manje ni više nego oko 20 godina.
Klupko se počelo raspetljavati kad se čovjek, kojeg su svi poznavali s parkirališta, ali nitko osobno, nije pojavio ujutro na svom „radnom mjestu“.
Uprava Zoološkog vrta kontaktirala je gradsku upravu, i, dakako, ovi su ostali iznenađeni, jer…
Za to vrijeme, čovjeku se izgubio svaki trag. Pretpostavlja se da je napustio Otok i smjestio se negdje u tople predjele, s ušteđevinom koja se procjenjuje na sedam milijuna funti.
E sad, kad je priča postala viralna, Zoološki vrt je demantirao, tvrdeći da to nije istina.
Da li jest ili nije, teško da će se ikada saznati. Ali, ako jest, kapa dolje dosjetljivom „čovjeku“. A ako pak nije, priča ipak ima svoje uporište, jer je aktivistička skupina Downs For People otkrila da postoje povijesne situacije vezane uz parking Zoološkog vrta, koje datiraju desetljećima unatrag, što pokazuje odakle je priča možda potekla.
Sve u svemu, zabave nikad dosta…