Danas se malo tko obazire na nekadašnje “velike” probleme. Naime, početni razvoj informatike kakvu danas poznajemo ne rijetko se susretao s ograničenjima kad se moralo posezati za katkad rigoroznim mjerama, a katkad samo kozmetičkim.
Jedna od kozmetičkih mjera je i preimenovanje ekstenzije ‘jpeg’ u ‘jpg’.
Povijest kaže da je format JPEG (Joint Photographic Experts Group) standardiziran 1992. godine. (Ime je dobio po nazivu stručne skupine koja ga je razvila.)
I sve je nekako “klapalo” do trenutka kad se pojavio DOS i, naposljetku, prvi Windowsi. Nažalost, ograničenja koja je postavio “prvi” UI sustav bila su velika. Jedna od njih bila je da ekstenzija za datoteku može sadržavati samo tri slova.
Kako bi udovoljili novim zahtjevima, kreatori ‘jpeg’ formata jednostavno brišu jedno slovo i rođen je ‘jpg’.
Nikakvih razlika između formata nije bilo, kako onda, tako ni danas; svaki se jednako učitava u svim mogućim aplikacijama, do te mjere da se više nitko i ne pita o razlici u jednom slovu (koje, recimo, kod bilo kojeg drugog formata čini datoteku nečitljivom!).
Suma summarum, nema nikakve razlike u kvaliteti, kompresiji ili sadržaju između dva formata.
Eto!
