Alquin – “Marks”

Studeni – 1972.

Nije tajna da je hijerarhija u prirodi, ali i društvu kojeg čine ljudska bića, kreirana piramidalno. Pored matematičkih zakona (Fibonacci), koji pri tom vladaju, postoje i fizikalni koji kažu da, recimo, vrh piramide ne može postojati bez temelja. Što se temelj širi, vrh je stabilniji.

Baš kroz takvu prizmu može se promatrati razdoblje eksplozije rocka iz šezdesetih i sedamdesetih prošlog stoljeća. Ogromna baza koja ide prema vrhu i naposljetku, na samom vrhu najveći, najjači, najpopularniji, legende oko kojih su se isprepletali mitovi.

Najveći je problem, kao i uvijek kod piramidalnog ustroja bilo koje vrste, da ono najbolje veoma često boravi po sredini te hijerarhije, a nerijetko i bliže samom dnu. Razloga za to ima bezbroj i nema ih smisla razlagati jer bi time došli do samog atoma; jednostavno moramo prihvatiti činjenicu da je bilo puno stanara na neprikladnim policama. Nemojmo se zavaravati, taj nerazmjer ide u oba smjera.

Jedna od grupa na koju bi se moglo implementirati to pravilo, a koja je ponikla na Tehnološkom sveučilištu u Delftu bila je i grupa Alquin.


Alquin – “Mr Barnum’s Junior’s Magnificient And Fabulous City”


Kako u to vrijeme diskografski ugovor nije bio neki veliki zanat, već po oblikovanju i kreiranju kontura kompozicija, dobivaju ugovor za prvi album.

I odmah na prvu, iz prvih je minuta jasno da je za album bilo najbolje da je instrumental, jer vokal je daleko najslabija točka albuma. Na trenutke toliko slab da se slušatelj zapita da se slučajno ne radi o grešci pri snimanju.

No, ona instrumentalna strana, e ona je nešto sasvim drugo. Na scenu je stupila čista eklektika, možda čak i školski primjer inspirativnog blendiranja jazza, folka, klasike i rocka. Pa i ovako opisano zvuči suhoparno jer album pršti od neobuzdane kreativnosti. Možda bi najbolja usporedba bila iz životinjskog svijeta: kad se pas pusti s povodnika na livadu i krene njegovo bjesomučno trčanje u nedogled.

Iako ga je tadašnja kritika etiketirala kao jazz-folk, album je daleko, daleko od tog jednoznačnog opisa. Jer tijekom trajanja albuma ima čak i latino jazz ritmova, i vjerovali ili ne, ima čak i natruhe dixielanda i naposljetku neku vrstu disco ritmova (godina izlaska albuma je 1972., dakle, disco nije postojao, bar ne u poznatom obliku!).


Alquin – “I Wish I Could”


I sad dolazi nešto pomalo bizarno. Gotovo u pravilu, kad bi se umjetnike zapitalo odakle im inspiracija, odakle utjecaji, bivaju navedena imena koja su nekada harala i tim utjecala na njih. Grupa Alquin je kao izvor svoje inspiracije navela festival. Da, dobro ste čuli, festival. Upitani odakle sve to skupa, odgovor je bio: s Holland Pop Festivala!
A kad se zna da su na njemu nastupali
Canned Heat, Jefferson Airplane…, onda puno toga postaje jasno.

Dakle, da se vratimo početku ovog teksta i smještanju albuma u neku od kategorija. Sam pogled na te izvore i utjecaje jasno daje do znanja da je album jedinstven u ovom prostoru, ne samo na holandskoj sceni, ne samo na europskoj sceni, već i daleko šire (to što nisu prepoznati i priznati, to je neka druga priča koja se uklapa u onu o nerazmjernom mjestu u hijerarhiji muzike prošlog stoljeća).

S instrumentalne strane album posjeduje još jednu veliku kvalitetu.
Naime, iako su svi članovi bili i te kako muzički potkovani, i iako je sam žanr u to vrijeme nametao skoro pa imperativ “vidi kako ja znam svirati”,
Alquin je vješto izbjegao ego-tripovsku zamku izbjegavajući pompozne tehničke bravure i oslanjanjem na promišljeno stapanje stilova s minimalnim uplivom instrumentacije i uz to još gradeći opuštenu i razigranu atmosferu na albumu.
Ukratko, poslastica za sve ljubitelje muzike tog doba!

Grupa Alquin će snimiti i nasljednika, album “Mountain Queen”, s kojim će nastaviti uzlaznu putanju evolucije izričaja. Nakon njega, s trećim albumom “Nobody Can Wait Forever” počinju skretanje prema mainstreamu. To će im donijeti komercijalne bodove, ali i prokletstvo bježanja iz žanra u kojem su dominirali, jer već sljedeći, četvrti album “Best Kept Secret” bit će i njihov posljednji.


Alquin – “Marks” / full album


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

na vrh

BluVinil, 04. prosinca u Vintage Industrial Baru  -/-  Buzzcocks, 13. prosinca u Tvornici kulture  -/-  Katatonia dolazi u zagrebački klub Boogaloo, 12. travnja - 2027. - / - Tindersticks se 13. travnja 2027. vraćaju u dvoranu Vatroslava Lisinskog - / - Scorpions dolazi u Arenu Zagreb, posebni gosti, grupa Europe, 12. lipnja - 2027. -/- Rod Stewart dolazi u Pulu / 22. Lipnja - 2027. - / - Queens Of The Stone Age dolaze u pulsku Arenu, 30. lipnja - 2027. - / - Slash feat. Myles Kennedy & The Conspirators vraćaju se na Šalatu, 12. srpnja 2027. - / - Simply Red, Arena Pula / 24. Srpnja - 2027. - / - Beth Gibbons gostuje u Šibeniku, tvrđava sv. Mihovila, 24. srpnja 2027.

error: Sadržaj zaštićen !!