Tommy Iommi, John Osbourne, Bill Ward i Terrance Butler zajedno su odrastali u sumornom engleskom radničkom gradu Astonu, kod Birminghama. Od ranog djetinjstva Butler se zanimao za okultne znanosti i crnu magiju. Tommy Iommi bio je lokalni nasilnik i činjenica je da je maltretirao mladog Osbournea, i to na dnevnoj bazi.
1967. godine njih četvorica, uz saksofonista Ackera i ritam gitarista Phillipsa, osnivaju bend Polka Tulk. Ubrzo iz benda odlaze saksofonist i ritam gitarist i grupa započinje sa svirkama. Uz ovo razdoblje vezana je još jedna zanimljivost.
Prilikom osnivanja Polke Tulk, Iommi nije imao pjevača i slučajno, kad je bio u trgovini odjećom, na izlogu je vidio zalijepljen komad kartona s natpisom da pjevač traži bend za svirke. Radilo se o njegovoj staroj žrtvi – Ozzyju. Neprijateljstva su se zaboravila nakon prvih proba.
Ubrzo su se preimenovali u Earth Blues Company, skrativši nedugo potom ime u Earth. Svirajući žestoki blues rock po nekolicini lokalnih klubova uspjeli su pridobiti malu skupinu obožavatelja.
Dvije godine kasnije, 1969., Iommi napušta Earth kako bi svirao s Jethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularnošću horor filmova, točnije fenomenom da ljudi plaćaju kako bi bili prestrašeni, Iommi je odlučio pokušati stvoriti zastrašujuću muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mračnih pjesama, među kojima su bile “Wicked World” i “Black Sabbath”.
Potom je došlo do još jedne promjene imena grupe, ovaj put one definitivne. Nazvali su se prema filmu Borisa Karloffa iz 1935., ‘Black Sabbath’. Čudnim preokretom sudbine, događaj koji je skoro upropastio obećavajuću karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku.
Naime, 1970. godine, prije snimanja prvog albuma naslovljenog “Black Sabbath”, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne šake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativši da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plastične kalupe i pričvrstio ih na osakaćene prste. Uz to je morao i naštimati gitaru na niže tonove kako bi žice bile labavije i zbog toga lakše za trzati. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim riffovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata, iako Sabbath nikad nisu bili sotonisti.
Album “Black Sabbath” je izdan 1970. godine i debitirao je na britanskim listama na ironičnom, #13. mjestu. Donio je jak utjecaj bluesa pomiješan sa zaraznim riffovima i skrenuo pažnju publike u njihovom smjeru.
Black Sabbath – “Wizard”
Ono što će obilježiti daljnje bivstvovanje Black Sabbatha je horor i tamna darkerska atmosfera protkana Tommyjevim gitarskim riffovima, Butlerovom crnom lirikom i Ozzyjevim glasom.
Black Sabbath – “Black Sabbath”
Crno da crnije ne može. Sve se posložilo. Black Sabbath su isporučili ono što će se uskoro zvati Heavy Metal.
Na albumu je i kompozicija “Wicked World”, i te kako simptomatična za kasnije djelovanje Black Sabbatha.
Black Sabbath – “Wicked World”
Prvim albumom istoimenog naziva, Black Sabbath su de facto pokrenuli lavinu Heavy Rocka i ustoličili se kao predvodnici pokreta. (na ovom mjestu moramo naglasiti da Black Sabbath nisu bili jedini, a ni prvi, dvije, pa i tri godine prije njihovog pojavljivanja, na sceni su bili predstavnici teškog izričaja. s obje strane Atlantika!)
Rodio se smjer koji je svoju žilavost pokazao od rođenja do zrelosti. Svi su mu predviđali skori zalazak, svi su mu prognozirali utapanje u besmislu nabrajanja rifova. Svi su javno očekivali njegov krah. A ne mali broj onih koji su ga osipali drvljem i kamenjem, potajno su ga slušali.
Rodio se smjer kojeg su kritičari obožavali mrziti, a publika mrzila obožavati!
Ako se u ičemu cjelokupna svjetska kritika složila, onda je to bila kolektivna mržnja spram Heavy Rocka, ili kasnije, Heavy Metala. Ali zaludu, kao muzički pravac je evoluirao, prerastao u pokret, a pokret se raširio kao virus i inficirao sve do zadnjeg kutka zemaljske kugle.
Te iste godine, izdan je drugi album pod nazivom “Paranoid”.
Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommijeve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući klasičnim heavy metal hitovima poput naslovne, te “War Pigs” i “Iron Man”.
No, njihovi stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija, kao i većine roditelja. Kad se na to doda raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje u alkoholu i drogama, i samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milijuna roditelja diljem svijeta.
Kasnije te godine izdali su album “Master Of Reality”, još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivom “Sweet Leaf”, kao i hitovi “Into The Void” i “Children Of The Grave”.
Black Sabbath – “Children Of The Grave”
Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. “Vol. 4” koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih skladbi, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednosti kanabisa, već su prešli na opisivanje kokainskog ludila (“Snowblind”) koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha.
Black Sabbath – “Snowblind”
Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na top liste s vrlo dobrim petim albumom, “Sabbath Bloody Sabbath” koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo.
Black Sabbath – “Sabbath Bloody Sabbath”
“Sabotage” (1975.) je samo poslužio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je “Technical Ecstasy” (1976.) bio neuspješan izlet u vode elektronike i sintisajzera. (ovo su generalne ocjene albuma, jer na svakom ipak ima hvale vrijednih kompozicija!)
Međusobne napetosti obilježile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su osobni problemi postali važniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon “Technical Ecstasy” Ozzy napušta bend i na njegovo mjesto dolazi bivši pjevač Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko.
Ozzy se vraća 1978. kako bi snimio “Never Say Die!”, ali naredne godine zauvijek napušta Sabbath kako bi započeo uspješnu solo karijeru. Budućnost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivši bivšeg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dioa, bend je napravio obećavajući povratak s “Heaven And Hell” albumom (1980.), no nakon što se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevači poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina.
Black Sabbath – “Neon Knights”
S izlaskom albuma “Seventh Star” (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath, dok je Iommi, kao jedini preostali član originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-ih.
Osbourne, Iommi i Butler našli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj ‘Ozzfest’ turneji s bubnjarom Faith No Morea, Mikeom Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto.
U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu održanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, što je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina.
Godinu dana kasnije izašao je “Reunion”, live album snimljen prilikom tog koncerta nakon čega je stara četvorka odradila turneju po cijelome svijetu. Na toj su turneji imali pričuvnog bubnjara, Vinnya Appicea, koji je trebao uskočiti ukoliko se Wardu nešto dogodi. On se, naime, tijekom godina toliko uništio alkoholom, da je imao čak dva infarkta, pa je postojala ozbiljna opasnost da se to opet ponovi.
Na sreću, ništa mu se nije dogodilo.
Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju začetnikom tog muzičkog pravca. Sa svojim mračnim kompozicijama koje su zvučale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kritičare i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzičara sa svojim teškim rockom s primjesom bluesa.
Par manje poznatih o albumu “Paranoid”:
Black Sabbath – “Paranoid” / full album
Prvobitni naziv albuma je bio “War Pig”, ali je izmijenjen, jer se u to vrijeme Amerika nalazila u Vijetnamu i manje-više aluzija je bila jasna. Kompozicija “Paranoid” je napisana u zadnji trenutak u studiju na zahtjev diskografske kuće za nekom, bilo kojom singlicom, a i da bi se napunila minutaža ondašnjeg LP-a.
Isto tako, i pored toga što tekstovi ne sadrže nikakve reference na satanizam i crnu magiju, bend je ovim albumom privukao novu rijeku sljedbenika darkerske orijentacije.
“Paranoid” je odmak Black Sabbatha od originalnih blues korijena. Daleko teži od svog prethodnika, zapravo je inovativnost prvoga albuma pretvorio u pokret. Album se po izdavanju popeo na prvo mjesto Britanske i #12. mjesto Američke top liste.
I gledajući unazad, nakon pola stoljeća, uza sve to što su mnogi mnogi bendovi izašli s bržim, težim, mračnijim i tehnički daleko superiornijim albumima, “Paranoid” je još uvijek aktualan i čvrsto drži svoje mjesto u povijesti moderne muzike.
Govoriti koje su grupe krenule smjerom koji je otvorio Black Sabbath prvim albumom i utabao “Paranoidom”, sasvim je deplasirano. Jer, gdje god se okrenete i čujete teškometalni riff, bilo da dolazi preko Atlantika, preko La Manchea, Indijskog oceana ili iz susjedstva, svaki ima Black Sabbath zapisan u svom genetskom kodu.
I to bi bilo dovoljno za reći, jer sve ostalo bi se pretvorilo u lupetanje i prazno lamentiranje.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
