Preminuo je Tom Verlaine!
Gotovo u pravilu, kad netko napusti ovaj svijet, za njega se čuje i nad odlaskom se lamentira. Gotovo u pravilu, u tom su lamentiranju i lijevanju krokodilskih suza najglasniji oni koji za njega ili nju nikad čuli nisu. Dakako, tuga traje dok se „ne osuši tinta“ i kreće se dalje, u potragu za izvorom novih klikova, jer, samo oni su bitni.
Zašto ovakav uvod u jedan tužni slučaj?
Pa zato jer kad otiđe netko značajan, a relativno anoniman, rijetki znalci se laćaju pera i napišu par rijeći, ne zato jer ne znaju, daleko od toga, već jednostavno jer osnova pristojnosti i digniteta traži od obrazovane i kulturne osobe da se ne razmeće epitetima koji su sami po sebi razumljivi i znani svima koji poznaju tu osobu.
Ne kažem da me nije pogodilo i da nemam što napisati, dapače, „Marquee Moon“ mi je bio i još jest jedna od okosnica oko koje su kretala moderna muzika, već jednostavno da dadem prostora ljudima koji su ga istinski voljeli u duši, pratili njegov rad i skromno se oprostili od njega.
Stoga, umjesto osobne impresije na smrt Tom Verlaina:
Toni Pešutić
TOM VERLAINE…Television..28.siječanj.2023…, pobjegavši iz skučenog okruženja i došavši u New York, Tom Miller pod velikim utjecajem simbolista skupa sa svojim sudrugom Richardom Mayersom preuzima prezime Rimbaudovog frenda i postaje Tom Verlaine…
Što hoću reći, referirat ću se na Chrisa Connelya, člana skupine Ministry/Revolting Cocks, u školi sam bio odličan u književnosti, a ali da mi je profesorica došla sa albumom “Marquee Moon”, sada bih bio jebeni profesor.
Važniji mi je bio od Shakespearovih soneta.
Mene je npr. “Marquee Moon” stvarno zapanjio, u to vrijeme to je odista bilo fantastično. Television, kao protopunkeri izvršio je golem utjecaji na hrpu grupa koji su danas minimum za srednjo strujašenje, nećemo ih imenovati.
Velika ploča, golem utjecaji!
Ono što se percipira kao klasična era rocka ala Beatles, mi s tamne polovice mjeseca ističemo Television.
Zdeslav Benzon
Mogao sam i sinoć shvatiti, ali prva stvar koju sam jutros vidio, nakon buđenja, jest da je umro Tom Verlaine. Čovjek koji je mogao natjerati gitaru da plače. Znam da je nekima Jeff Beck ili možda Clapton najbolji gitarist svih vremena, al meni je Verlaine na ta dva albuma Television, a posebno u pjesmama „Torn Curtain“ i „Fire“, pokazao da soliranje na gitari i ne mora biti kao igranje s vlastitim spolovilom, što je bio omiljeni sport metalaca u doba kad sam počeo slušati intenzivno glazbu i kad je soliranje na gitari bilo omraženi glazbeni izraz.
I „Marquee Moon“ i „Adventure“ bili su glazbene avanture koje i danas zvuče potpuno drugačije od svega ostalog ikad snimljenog i zvuče svježe i kao da su jučer snimljeni. Glazba Televisiona je izvanvremenska i intelektualna, ali i primalna i osjećajna.
Snimio je Tom i dosta izvrsnih solo albuma, zapravo sam ga prvo čuo i zavolio na jednom od njih, mislim da je „Cover“ bio u pitanju. Ali ta dva albuma Television su pravo blago. I slušao sam ih tisuću puta. A „Fire“ na repeat jednom i više od deset.
Znao sam da je Tom bolestan, ali nekako nisam očekivao da će umrijeti.
Ne još.
Praise emptiness….