Drugo desetljeće novog stoljeća je bilo čudesno kad je vinil u pitanju.
Iako se početkom stoljeća počeo polako vraćati, kumulativne brojke su bile daleko, daleko od brojki koje su se vezivale za CD prodaju, a pogotovo za brojke koje su carevale u analogno doba.
Malo moda, malo trend, malo pozerstvo i puno nostalgija, vinil se počeo vračati sve većim koracima, da bi u 2016. godini doživio neviđenu ekspanziju.
Podaci koji su vezani samo za UK tržište (koje jest referentno na globalnom nivou kad je status u pitanju), govore da je u toj godini samo u UK prodano 3,2 milijuna vinila, što je u odnosu na prijašnju, 2015. godinu, povećanje od nevjerojatnih 53%.
Te je godine najprodavaniji album na vinilu bio „Black Star“, David Bowiea, koji se prodao u duplo većoj tiraži nego prošlogodišnji rekorder, vinilno izdanje Adelinog albuma „25“.
Ono što ova informacija ne govori, jest činjenica da je u nekim anketama, veliki segment kupaca vinila (u UK), a radi se 30, pa sve do 75%, nije posjedovalo gramofon.
Ta sjena na slavlje upućuje da je vinilna eksplozija dobrano „bubble“ koji će se uskoro ispuhati, jer trend i pomodarstvo mogu trajati neko vrijeme, ali ne i cijelo vrijeme.
To se i dogodilo u trećem desetljeću, no to je tema za neki drugi osvrt.