National Recording Registry
27. Siječnja – 2003.

Ne postoji u našem univerzumu savršena država. Iako su skandinavske zemlje najbliže tom pojmu, i one su, a pogotovo danas, daleko od točke u kojoj se taj pojam može početi primjenjivati.
Pa ni Amerika, koja je daleko, daleko od tog pojma u nekim segmentima ipak kreće prema njemu. Dakako, govorim o umjetničkom segment javnog života, kad je na nacionalnoj  razini uspostavljena Kongresna knjižnica (Library of Congress) i potom, u njenom krilu Nacionalna arhiva snimaka (National Recording Registry).

Te 2003. godine u siječnju, je donesena odluka o osnivanju, te su iste godine u kao „nacionalno blago“ arhivirane snimke za koje se utvrdilo da su od nacionalnog značaja.

Od te godine arhiva snimaka raste geometrijskom progresijom i dakako, nije rijetkost, skoro je pa pravilo, da većinu snimaka tvore kompozicije iz rock okruženja.

Imati ovakvu podršku establišmenta, podršku koja u neku ruku garantira besmrtnost, velika je stvar za svakog umjetnika koji se nađe na listi.
Je li je ona objektivna i koliko, to je neko drugo pitanje, ali sigurno je objektivnija od (komercijalnog) konkurenta Rock’n Roll Hall of Fame. U toj mjeri da se već sada javljaju umjetnici koji ne žele biti laureati (Paul Rogers), jer i sam površan pogled na ukupnu listu ostavlja mnoge nedoumica, ali i sumnje …


Stranica koju ste otvorili je samo uvod u objavu. Integralnu verziju možete naći ovdje!

Povezani članci