Ne pohodim baš jazz festivale, ali kad sam vidio preporuku druga Predraga Lovrinčevića Lovre na njegovom zidu fejsa i pogledao video, odlučio sam nedjelji dati smisao i potegniti do Zagreba vidjeti Lizz Wright, mladu soul, gospel i bluz divu mojih godina.
Znao sam o njoj koliko i o bruto nacionalnom dohotku Južnog Sudana. A nisam si dao ni vremena istražiti, osim par pisama na Tidalu.
Samo sam se javio kolegama muzičarima Vedranu Perkovu i Bruni Vrgoču koje nisam morao dugo nagovarati da iz svoje mutne rokenrol i bluz svakodnevnice uskoče u jazz čiste vode. Svima nama trima to je bio prvijenac u prostoru Kino Sc (Studentski Centar), pa ni sami nismo znali koliko veliko je to misto i s koliko ljudi ćemo dilliti oduševljenje ili nedajbože razočaranje.
Ja osobno sam bia spreman i da ću stajati naslonjen na šank s pivom u ruci. Ali redovi sjedećih mista ka u kazalištu, (a mi smo bili u onom po redu 31) odavao je dojam i grandioznosti, ali i intime događaja u tako lipom, starom kinu, pogotovo jer do ti jedno misto je bilo popunjeno. Osim onoga livo od mene kada se gospođa u ženskom društvu nakon 5 minuta iz ne znam kojeg razloga digla i nikada se više nije vratila, što mi je baš i odgovaralo jer sam stalno morao se naginjati da zaobiđem pogled na ogromnu frizuru sa glave osobe ispred sebe.
Stranica koju ste otvorili je samo uvod u objavu. Integralnu verziju možete naći ovdje!
Povezani članci
24. Studenoga – 2023.
19. Travnja – 2024.
1948. – 2024.
08. Svibnja – 2024.
1962. – 2024.
07. Svibnja – 2024.
1941. – 2024.
24. Travnja – 2024.
14. Veljače – 2024.