Preminuo je John Wetton!
Nakon neizvjesne bitke s rakom, otišao je u 67. godini života. Teško se išta smisleno može reći, jer Wetton je bio čovjek koji je obilježio progresivnu eru prošlog stoljeća.
Svakom, pa i površnom poznavatelju prog miljea prošlog stoljeća ovo ime puno znači, a o onim drugim, koji su uronjeni u izričaj, za njih je ovaj dan obojen u crno.
Počeo je kao basista progresivne grupe Mogul Thrash, koju je oformio ex gitarista Colosseuma, James Litherland. Grupa je snimila jedan briljantan album istog naziva i nestala kao meteor u svemirskim dubinama.
Wetton se potom pridružuje Gordon Haskellu i s njim svira do prelaza u grupu Family. Bivajući član jedne od najvećih progresivnih grupa vremena, Wetton stječe reputaciju velikog basiste ili kako sam ga svojevremeno nazvao “mali čovjek velikog basa i još većeg glasa“.
Svirka s Larry Normanom je bila premosnica koja ga je vodila do najvećeg i najkreativnijeg angažmana u cijeloj karijeri, King Crimson. Robert Fripp okuplja novu ekipu nakon što je raspustio “stari‘ King Crimson i izbor basiste je bio neminovan, John Wetton. Bila je to najplodnija faza i najplodnija trilogija sastava, ali i trilogija koja je obilježila epohu i udarila temelje današnjoj muzici, pogotovo njegovom teškom izričaju.
Mušičav kakav jest, Fripp raspušta i ovu inkarnaciju, te kreće dalje, a Wetton se pridružuje grupi Uriah Heep.
Potom oformljava super grupu UK, da bi nastavio s Wishbone Ash i svojom grupom kojoj je jednostavno dao svoje ime.
Super grupa Asia se formira 1980. godine i Wetton je bio jedan od osnivača. (Album prvijenac istog naziva je prodan u 10 milijuna primjeraka.) S prekidima nastupa sa grupom Asia do posljednjeg dana. U biti, par dana prije nego je preminuo, odgađa polazak s grupom na turneju radi liječenja.
John Wetton je otišao, ni prvi ni posljednji ove godine. Ultimativni posjetitelj je pokucao na njegova vrata, kao što će i na naša.
Ljudi odlaze, sjećanja ostaju, muzika traje.
Ars longa, vita brevis!
Da li treba napominjati da njegova spada u ovu kategoriju!
R.I.P.!