Kad je Eric Arthur Blair aka George Orwell davne 1949. godine u šestom mjesecu izdao knjigu „Nineteen Eighty-Four„ (poznata kao „1984“), bila je to još jedna u nizu sci-fi distopijskih priča, poput stotina u tom trenutku.
No, povijesna zbivanja su knjigu izdvojila.
I ne za ništa.
Orwell je kao podložak uzeo Staljinovu vladavinu i kombinirao je s nacističkim režimom.
Tako je dobio autokratsko društvo u kojem je jedina istina bila ona koju je službeno pokrivala vlast, vječni neprijatelji su se mijenjali po potrebi i svaki put uvjeravajući pučanstvo da je uvijek bilo tako. Sloboda govora je ukinuta pod izlikom zaštite prava, a prava su striktno kanalizirana u službi partije. Intima je zamijenjena društvenim djelovanjem.
Svako odstupanje je kažnjivo, svako razmišljanje drugačije je hereza, a svako djelovanje mimo službene politike je rezultiralo preodgojem, čitaj, konačnom presudom. Društvom vlada „Veliki Brat“ koji sve vidi i sve zna.
Sakriti se je nemoguće, no ipak se nađu pojedinci koji će pokušati nemoguće. I da, pokazati da je nemoguće ipak nemoguće.
To je u par riječi ispričana priča, šturo i za onog tko nije pročitao knjigu, teško razumljivo. U stvari, da netko živi u prošlom stoljeću, tamo sedamdesetih, da, teško bi razumio no, danas, danas se toliko toga promijenilo da de facto dobrim djelom živimo nekadašnju fikciju koja nam pred očima postaje stvarnost. Doduše nije toliko sivo obojena, ali i zlatni kavez je naposljetku samo, kavez.
Prema knjizi je snimljeni film, koji je poprilično dobro, iako malo kruto uhvatio esencu knjige, no zato su scene represije i te kako realne i danas stvarne.
Svijet, odnosno politika koja ga nosi očito gura čovječanstvo u scenarij knjige i tome ima bezbroj dokaza, od katolibanizacije društava, poticanja religija i netrpeljivosti među njima, do permanentnih ratova koji nagrizaju socijalno i društveno biće prosječnog stanovnika zemlje.
U stvari, da skratim, u posljednje vrijeme se pojavila krilatica, (navodno) od George Orwella: „I wrote “1984” as a warning, no as an instruction manual“.
Rekao ili ne, (Orwell je preminuo 1950. godine, tako da ne vjerujem u autentičnost!), ova je rečenica postala osnova svakog razmišljanja i premišljanja o društvu danas i njegovom stremljenju u budućnost.
Orwell je napisao još jednu veliku knjigu, „Animal Farm“, koja kao neka vanjska ekstenzija nadopunjuje „1984“. Pročitati obje knjiga s razumijevanjem i ogledati se oko sebe, znači spoznati svijet u sadašnjem trenutku. Stoga, u tom kontekstu, Orwell nije bio pisac znanstvene fantastike, već vizionar ili bolje rečeno Nostradamus dvadesetog stoljeća.
U to nas uvjerava svaki dan koji ostaje iza nas i bez sumnje, scenarij će se ostvarivati polako, ali sigurno, do točke kad zadnja „danas distopijska činjenica“ ne postane stvarnost.
Nadam se da je neću doživjeti!