Ima nešto u osamdesetima što je neobično opojno za ljude, zbog čega se osjećamo tako nostalgično, posebno ako smo tada bili tinejdžeri, pa čak i onima, ili možda posebno onima, koji ih zapravo i nisu proživjeli. Gledano u kontekstu svojih najprepoznatljivijih, vizualno zadivljujućih sastojaka, ’80-e se neprestano vraćaju – u dizajnu, glazbi i popularnoj kulturi.
Kao što jedan komentar na YouTube-u kaže: “Tragedija odrastanja u ’80-ima je u tome što u to vrijeme niste shvaćali koliko je to sjajno, a kada ste konačno shvatili, bilo je gotovo.”
Pitanje o podrijetlu suvremene popularnosti ’80-ih može izazvati različite odgovore. Neki to vide kao nostalgiju za vremenom zapadnog ekonomskog prosperiteta kada se činilo da se povijest bliži kraju i da će demokracija i kapitalizam ispuniti sva svoja obećanja. Drugi bi istaknuli da su ’80-e zapravo bile doba rađanja pop kulture kakvu poznajemo danas. Bilo je to, uostalom, doba kinematografskih avanturističkih blockbustera, nove eksplozije znanstvene fantastike (iako su ‘Star Wars’ ili ‘Alien’ franšize koje datiraju iz ’70-ih), kristalizacije i kreativnog razvoja značajnih glazbenih žanrova (metal, alter, goth, hip hop, synth pop i elektronska glazba u najširem smislu) ili, konačno, popularizacija video igara. U ’80-ima nastali su MTV, World Wide Web i prvi digitalni mediji. Tehnologija, posao i kreatori iz ’80-ih revolucionarizirali su popularnu kulturu – što je možda razlog zašto toliko želimo crpiti nasljeđe ovog doba, gdje su se mogućnosti činile neograničene.
Mnoga od naših najvećih iskustava gledanja filmova zapravo smo doživjeli u kinu, a kasnije kod kuće, na VHS-u, još kasnije i na DVD-u. Slično je i sa glazbom, bilo da govorimo o albumima na gramofonskim pločama ili CD-ovima, tek kasnije u MP3 i sličnim formatima. To su filmovi i albumi koji vjerovatno još uvijek stoje na našim policama, koje povremeno rado konzumiramo… ili bolje rečeno na kojima smo odrasli. Postali su dio nas.
Stranica koju ste otvorili je samo uvod u objavu. Integralnu verziju možete naći ovdje!