Promatrajući svijet oko sebe, rane su ljudske kulture počele pričati priče o onome što su vidjele; s vremenom su te priče postale mitovi, a s vremenom su ti mitovi postali religije, od kojih su najmoćnije mogle rađati i uništavati narode. Ako nas erupcije i tokovi religiozne moći kroz ljudsku povijest mogu naučiti bilo čemu, onda bogovi ne umiru kada ih ljudi prestanu obožavati, a kulture ne umiru kad to učine njihovi bogovi.
Prije nego što su nordijski narodi (aka Vikinzi) tijekom srednjeg vijeka prešli na kršćanstvo, imali su vlastitu živopisnu, pogansku religiju koja je bila jednako oštro lijepa kao nordijski krajolik s kojim je bila blisko povezana. Središnje mjesto te religije bilo je ono što danas nazivamo ‘nordijskom mitologijom’: skup religioznih priča koje su davale smisao životu Vikinga.
Religije su pokušaji čovječanstva da dosegnu besmrtnost, a nordijska religija, naravno, nije bila iznimka. Pružala je sredstva za to, sredstva koja su odgovarala vremenu i mjestu Vikinga. Iako neki njeni aspekti danas mogu izgledati bizarni, ako joj pristupimo s otvorenim umom koju zaslužuje, u njoj možemo prepoznati uobičajenu ljudsku težnju živjeti životom u prisustvu transcendentnog veličanstva i radosti svetog. I premda je prošlo tisuću godina otkako su posljednji Vikinzi položili svoje mačeve, ljudi i danas nastavljaju biti nadahnuti vitalnošću i čudom nordijskih mitova i bogova koji ih naseljavaju.
Skáld – “Rún”
Za Vikinge, svijet kakav su ustanovili bio je čaroban, to jest, nisu osjećali potrebu tražiti spas od svijeta, već su se umjesto toga divili ‘onome što jeste’, uključujući ono što bi danas nazvali ‘priroda’ i ‘kultura’. Njihova religija i mitovi nisu propagirali nepravdu zemaljskog života, već su umjesto toga priznavali i hvalili izvršavanje velikih djela u korist svog naroda. Život prepun takvih djela bio je ono što su Vikinzi smatrali ‘dobrim životom’.
A vrlo ambiciozan koncept ovog djela temelji se na ključnoj figuri iz vikinške ere: skáldu.
U vrijeme kada je usmena tradicija bila suverena, baš kao keltski bard, skáld je nordijski glazbenik, pjesnik i pripovjedač priča svih vrsta iz ratničkih razdoblja, ali i bogova, mitskih likova, duboko prodirući u povijest i mitologiju koja ih okružuje; miješajući naraciju i ritmičke pjesme, sve nošene glazbom koja često vodi transu, očaravajući publiku snagom slika koje je evocirao. Jer skáldska poezija izuzetno je jaka; njen bogati jezik i često složena verzifikacija obavija njen sadržaj aurom misterije i autoru daje status zagovornika.
Međutim, zahvaljujući jedinstvenim svjedočanstvima, poput staro-islandske ‘Edda’-e, zbirke pjesama Snorri Sturluson-a iz XIII stoljeća i prijepis starijih rukopisa ‘Codex Regius’, te mnogim drugim dokumentima skandinavskog kulturnog blaga narodne poezije, dio njihove ostavštine uspio je opstati kroz stoljeća.
Skáld – “Flúga”
To je ona ostavština koju francuski (francuski?!) glazbeni projekt Skáld danas ponovno oživljava, uvlačeći slušatelja u bogatu, izazovnu zvučnu scenografiju stvorenu pomoću široke palete instrumenata odabranih posebno za tu priliku, s velikim naglaskom na tekstove i vokale, pružajući interpretaciju kako glazbe, tako i priča iz vikinške ere, stvarajući atmosferski komad koji ponovno očarava slušatelje.
Repertoar sastava crpi svoje nadahnuće posebno iz ‘La Völuspá’ i ‘Gylfaginninga’, a oba su sadržana u pjesničkom djelu ‘Edda’. Ovi tekstovi koje je producent Christophe Voisin-Boisvinet sakupio posebno za ovaj projekt, prije nego ih je s ostalim pridruženim entuzijastima uspio prilagoditi i uglazbiti, bave se skandinavskom kozmogonijom, kao i mitološkim epizodama u kojima su prikazani bogovi Ásgarda. Pjevači ansambla Skáld također oživljavaju runičku abecedu bacajući svjetlo na simbolička mjesta svemira Vikinga poput Valhalle ili devet kraljevstava Yggdrasill i slikaju portrete titanskih sukoba između Asija i divova.
Iako Justine Galmiche, Pierrick Valence i Mattjö Haussy dolaze iz različitih glazbenih svjetova, dijele respektabilne vokalne tehnike i savršeno poznavanje skandinavskih kultura, bilo kroz instrument ili jezik davnih vremena, bilo kao dio povijesnih rekonstrukcija vikinške ere, udahnuvši novi život poeziji drevnih skálda. Proveli su godine kreirajući jedinstveni stil koristeći stare nordijske instrumente, te stari norveški i proto-norveški jezik, zajedno sa svojim materinjim norveškim kako bi dali novi pristup povijesti iz koje još možemo učiti.
Nakon uspjeha prvog izdanja ‘Song Of The Vikings’, djela izvan žanrovskih granica, ovo je produženo drugo izdanje, odnosno obogaćena verzija tog albuma s dva nova naslova na staronorveškom i tri obrade rock-standarda: The White Stripes, Pink Floyd i The Doors.
Skáld – “Ó Valhalla”
Igrajući se kontrastima u glazbi, lakim kao i teškim, rustikalnim i bombastičnim, uz promjenjivu upotrebu svih vrsta autentičnih instrumenata koji daju obojene i prirodne zvukove, Skáld stvara bogatu teksturu kojom propagiraju originalne melodije i kontra-melodije, hipnotizirajući slušatelja gustim ritmovima, slojevitim harmonijama i atmosferskom instrumentacijom: plemenske udaraljke, poput šamanskih bubnjeva različitih veličina, evociraju borilačku snagu i osvajanja, male udaraljke sastavljene od životinjskih kostiju i rogova uglavnom su nadahnute poganstvom, dok muzikalnost gudača, poput lyre, talharpa, maurache, jouhikko ili nyckelharpa, otkriva bogatstvo skandinavske kulture.
Što se tiče pjevanja, ono nosi sve ove aspekte odjednom. Glas grudi, neki odlomci u guturnom pjevanju i glasovita skandinavska kulninga, mješavinom izgovorenih riječi i otpjevanih vokala, muški vokali, ponekad u zboru, pružaju širinu, prostor i energiju, te stvaraju mističnu atmosferu kroz maštovite harmonije u međusobnoj interakciji s filigranskim lebdećim ženskim vokalom koji fino urešen predstavlja svoje melodijske linije poput snova, te pojačava ionako napetu atmosferu. Glasovi i bubnjevi ritmički se preklapaju i isprepliću, pjesme nastaju i nestaju u pjevanju, stvara se osjećaj nadrealnog, riječi i glazba kanaliziraju se duhovnim sredstvima.
Skáld – “Níu”
Mračnim plemenskim ritualima, te Ódinnskim i Valfreyjudrápinim šamanskim nagonima i epskim slavljima, glazba je očaravajuća na svakom koraku, puna mističnih harmonija, koje se uzdižu do visina iznad hipnotičkih ritmova bubnjeva, isprepliću, miluju i spajaju u melodični tok koji očarava srce i dušu. Zrak postaje opojan, povlačiš se u samoga sebe i zamišljaš kako se polako raščlanjuješ, dok svjetlost polako blijedi, stvari oko tebe polako gube zvuk i više ne postoji zvuk, okružen si tišinom, stvari ti izmiču iz ruku, tlo ti izmiče pod nogama, svijest se rastapa, sve se rasipa u ništavilo i ti se rasipaš, i ne ostaje niti svijest o ništavilu kao prividna spona sjene. A onda te obuzima arhaično ezoterična vibra kao da glazba predstavlja sama vrata prošlosti: raspoloženje ledenog krajolika, vizija paklene borbe, ples usred Völura, tih svećenica koje predviđaju budućnost, prelazak preko Bifrosta na leđima Odinova konja koji te nosi na gozbu nordijskih bogova, uz pale ratnike koji pjevaju u redovima za njihovim stolovima; vizija iz kojih proizlaze legende, koje se prenose generacijama i odjekuju vremenom.
Skáld – “Hross”
‘Vikings Chant’ predstavlja grandiozno, drhtavo i duboko djelo kao dokaz bezgranične ljubavi prema prirodi i njenom duhu, bezvremeno djelo koje kombinira duhovnu znatiželju, mističnu maglu i nordijsku magiju pretočenu u izvrsnu glazbu. Skáld su potpuno u tradiciji skálda.
Spajajući se s prošlošću, bilo kroz maštu ili metafizički, shvaćamo da se nakon svega toga nije puno toga promijenilo, jer smo blagoslovljeni tradicijama i bogatom ostavštinom koju treba dostojno poštovati i njegovati. Nijanse mitova i legendi čine dio naše svakodnevne rutine i pomažu nam kretati se svijetom, sa svojim poluistinama i pristranim, subjektivnim činjenicama.
Mnogo se toga može naučiti od davnina, od mitova i prošlosti. Ovaj moderni svijet koji ostavljamo svojim potomcima nije zdrav i trebamo učiti iz starih običaja da se ponovo povežemo sa ruralnom stranom života, s prirodom. Ako bi to mogao biti novi trend, utoliko bolje.
Živi se u sjećanju i s pomoću sjećanja, i naš duhovni život u osnovi je napor našeg sjećanja da ustrajemo, da se nadamo, napor naše prošlosti da postane budućnost.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.