Iako su The Doors bili kolektiv četvorice kreativaca, nije bilo teško prstom ukazati na onoga koji je bio lokomotiva benda.
Jim Morrison je bio sve samo ne pokretačka snaga, bio je pjesnik, boem, i nije baš pretjerano mario za grupu kao neku cjelinu koju treba držati na okupu. John Densmore je ipak bio samo odličan bubnjar unutar grupe, dok je Robbie Krieger, pored nespornog statusa gitariste i kreatora konačnog izričaja, bio i talentirani kompozitor, no ni on nije bio taj koji je svojom kohezivnom silom držao bend na okupu.
Ray Manzarek je pak bio taj koji je sve skupa vezivao u jednu cjelinu, držao uzde koje su i onako bile labave, ali ipak. Pored karizmatičnog izričaja svojim crno-bijelim tipkama i neobičnim pristupom zamjene bas gitare nožnim pedalama, Ray Manzarek je držao u rukama ono što je svijet poznavao kao The Doors.
Iako je od rane mladosti bio vezan za muziku, ona mu nije bila glavna preokupacija. Bio je to film, pa je čak i aplicirao za kamermana unutar vojnih postrojbi armije USA. Na njegovu žalost, ali na našu radost, biva odbijen, ali i automatski preusmjeren u veoma selektivnu grupu koja je pri mornarici USA obrađivala obavještajne podatke.
No, za nastavak života bio je sudbonosan susret s Jimom Morrisonom, kojeg je poznavao sa satova umjetnosti, poglavito celuloidne. Kad mu je jednog dana, na plaži u gradiću Venice (nije u Italiji!), Jim otpjevao “Moonlight Drive” i još par svježih pjesama, bio je to embrio onoga što će postati The Doors.
Ray instant uviđa o čemu se radi, zove prijatelje s faksa, Johna Densmorea i Robbia Kriegera, te zajedno počinju raditi na materijalu kojeg je inspirirao Jim Morrison. U toj fazi života grupe je možda važna činjenica da je njihov prvi veliki hit “Light My Fire” napisao Robbie Krieger, kojem je to ujedno bila i prva pjesma koju je u životu napisao.
Daljnji tok života grupe je stvar opće kulture, te stoga nema smisla ulaziti u te detalje.
Kad je Jim preminuo u Parizu, krajem sedamdesetih se trojka okuplja i radi album posvete Jim Morrisonu, “An American Prayer” (naziv zbirke poezije Jima Morrisona!), u kojem na briljantan način kombiniraju Jimijeve stihove s muzikom iz kompozicija starih i novo snimljenih.
Album i jest bio velika posveta preminulom velikanu.
Kako se trio pod imenom The Doors nije mogao održati zbog ogromnog tereta koje je nosilo ime Jim Morrison, i pored dva pokušaja da se odmaknu od legislative grupe, The Doors nestaju sa scene.
Ray kreće u mnogobrojne pothvate, snima solo albume, sudjeluje u nebrojenim predstavama od kojih su mnoge bile dobrotvorne, i naposljetku, čuva uspomenu i ostavštinu matične grupe. Jer moramo priznati, kad je Jim preminuo, za razliku od Hendrixa, na tržište nije izašlo nijedno neautorizirano izdanje grupe, što je u to vrijeme bila velika stvar, jer zaštita autorskih prava de facto nije postojala.
O njegovim aktivnostima u daljnjem tijeku života nema smisla raspravljati, jer bi za to trebala podeblja knjiga.
Ali u najkraćem, rezime jednog plodnog života: bio je ne samo član jedne od najvećih grupa u povijesti moderne muzike, već i njena lokomotiva, i kohezivna sila koja je držala na okupu sve što nam je podarila, opus vrijedan poštovanja.
I za to mu veliko, veliko hvala!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
