Katkad priče u modernoj glazbi poprimaju drastične ili, bolje rečeno, dramatične zaokrete – koji put u “kuku lele” smjeru, ali koji put u posve neočekivanom, pozitivno iznenađujućem smjeru.
Jedna od takvih priča s apsolutno pozitivnim predznakom iznenada je “izniknula” sredinom devedesetih prošlog stoljeća u obliku albuma “Night & Day: Big Band” grupe Chicago.
I još nešto – ovaj je album dokaz da katkad moraš dotaknuti dno kako bi se ponovo vinuo u visine. Možda ne u stratosferu u kojoj si nekada bio, ali daleko od gravitacije koja vuče u zaborav.
Dakle, sredina je devedesetih prošlog stoljeća. Chicago je dinosaur koji već desetljećima postoji jednostavno kao stroj za štampanje novca. Manirizam, rutina i – dakako – top liste s punjenjem bankovnih računa bili su “business as usual”. U Europi skoro zaboravljen, u Americi još uvijek pod armijom neselektivnih sljedbenika koja je prihvaćala sve što se do njih dopuštalo.
Ukratko, totalni antipod nekim korijenima, a pogotovo ranoj fazi postojanja i prva četiri albuma.
Bila je to situacija koja se jednostavno mogla opisati – kriza.
Chicago – “Goody Goody”
Ovoj krizi prethodili su i nemili diskografski događaji. Naime, nakon komercijalnog neuspjeha albuma “Twenty 1″ i potom sukoba s diskografskom kućom, a radi stavljanja na led ambicioznijeg “Stone of Sisyphus”, bend se našao na kreativnoj mrtvoj točki.
Stoga, kad je ušao u studio, imao je samo dvije opcije pred sobom: ili nastaviti u mrtvoj trci i ne talasati ili …
Za divno čudo, prevagnulo je ono drugo “ili”, jer je bend odbacio sve što je opterećivalo izričaj koji je “morao” ići prema top listama. Odbacili su čak i komercijalnu komponentu na račun one kreativne.
Ukratko, Chicago se oglušio o sve zakone show businessa i snimio album po “svom guštu”.
A to je značilo radikalni zaokret: umjesto borbe za radio hitove, odlučili su se osloniti na svoju najveću instrumentalnu prednost – puhačku sekciju. S njome su doslovno poentirali na albumu na kojem su smjestili obrade. Da, album “Night & Day: Big Band” jest album big band, jazz i swing obrada iz ere swinga i jazza 1930-ih i 40-ih.
Bilo je to veliko kockanje, ali očito je situacija u bendu vodila k raspadu i trebalo je nešto da ih prodrmaju kako bi i dalje nastavili.
Chicago – “Take the ‘A’ Train”
I “igranje” na skoro promašenu kartu je uspjelo. Iako album “Night & Day: Big Band” nije bio povratak eksperimentalnoj fazi iz doba albuma prvijenca “Chicago Transit Authority”, bio je te kako lijepo osvježenje nakon sladunjavih balada iz 1980-ih.
Ono što je po nekim nagovještajima moglo biti (cinično) kalkuliranje na nostalgiju, na kraju je ispalo najživlje i najzabavnije izdanje benda u gotovo dva desetljeća.
Napokon puhačka sekcija više nije bila ikebana u bendu, nije bila zvučna kulisa koja je davala pečat zvuku bez ikakvog aktivnog upliva u njegovu determinaciju, a pogotovo ne u njegovoj promjeni ili evoluciji. (Ovo je možda i jedini album grupe Chicago u kojem puhači caruju i dominiraju svakom minutom trajanja.)
Sam pogled na godinu nastanka i pri slušanju albuma, kad je jasno da na njemu nema synthova, daje naslutiti odluku da se bend odlučio odmaknuti od komercijalnog, jer je u tom trenutku glazba bez sintesajzera već u startu bila hendikepirana za ikakvu poziciju na top listama.
I još jedna komponenta koja izdvaja album iz opusa ovog benda – vokalne dionice. One su glazbenim usmjeravanjem i isticanjem puhača dobile veliki prostor, ali u modu koji je idealno legao na glazbenu podlogu. Svi vokali zvuče opušteno, pa čak i samouvjereno, a što je još najbitnije – na ovom su albumu, a govorimo o osamnaestom studijskom izdanju, napokon dosegli svoj vrhunac. Možda ne toliko na nekom vokalno-umjetničkom planu, koliko u činjenici da su se idealno uklopili u zvučnu sliku i de facto “unaprijedili” pečat kojeg je ostavljala.
Chicago – “Blues in the Night”
Album nije ravnolinijski kad se kvalitativno sagleda. Na njemu ima uspona i padova, ima briljantnih trenutaka, ali i onih koji izazivaju nedoumicu, jer su izvan konteksta kvalitete.
No, usprkos svemu tome, album “Night & Day: Big Band” jest bilo veliko osvježenje i pumpanje neke nove krvi u krvotok benda.
Album “Night & Day: Big Band” nije remek-djelo, niti je neki novi “Chicago II”, ali kad se sagleda legislativa benda, jasno je da se radi o nekoj vrsti “zakopanog blaga” koje je izronilo na površinu, ne kao kalkuliranje trenutkom, već kao tajna želja svih članova benda još od ranih dana postojanja grupe.
Ono što je impresivno jest činjenica da je bend jednoglasno rekao “NE” zovu novca, ignorirao sve što je dolazilo od diskografske kuće i uputio se u riskantnu avanturu iz koje je izašao kao pobjednik.
Proći ovakvu fazu u životu, kad bend postoji i stvara bez prestanka skoro trideset godina – to ipak mogu samo najveći.
Eto!
Chicago – “Night & Day: Big Band” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
