Ovaj osvrt na zaista superioran nastup PiL-a, trinaest godina poslije u Tvornici kulture, čisto je subjektivan, osoban, možda i nerealan, jer otkako pratim glazbu (a to je otprilike pola stoljeća), PiL je oduvijek bio moj izbor, moj favorit, a “Metal Box” (za neupućene, “Second Edition”) mi je na prvome mjestu moje top liste najboljih svjetskih albuma.
“Second Edition” kupio sam davne 1980. u robnoj kući Dalma Dobri u Splitu. Taj dvostruki LP stubokom mi je promijenio život u glazbenom smislu te riječi. 13. lipnja 2013., trinaest godina poslije, PiL se u sklopu EU turneje nanovo vraća na “mjesto zločina” – u zagrebačku Tvornicu kulture, nakrcanu do ušiju, kao nedavno na Petera Hooka.
Shodno tome, do okrepe i osvježenja trebalo se dobro namučiti.
Predgrupu – splitski Foster, electro postpunk ženski dvojac pojačan bubnjarem iz sinjskih kauboja Mort – namjerno sam propustio, jer sam se htio usredotočiti na PiL i Johna Lydona, zbog kojeg sam i potegnuo u glavni grad.
Ušao sam u TK.
Iza pozornice razvijen je veliki, žarko crveni zid s novim logom koji mi se svidio na prvu loptu.
Na pozornicu, uz gromoglasno odobravanje publike – od starih punkera do ozbiljnih yuppieja, uz zvukove iz razglasa (The Marrow Song Billyja Cottona iz davnih 50-ih prošlog stoljeća) – istrčavaju PiL u postavi: Lu Edmonds (gitare), Scott Firth (bas i synth), novi bubnjar od lani Mark Roberts… I Njegovo Veličanstvo John Lydon.
Obećavajući uvod – ako se dan po jutru poznaje.
Naglašavam: bend je maksimalno dobro uvježban, cijelo vrijeme koncerta stvar drže pod nadzorom, prate Johnnyja kao back vokali, a zvuk u TK bio je moćan, jasan, kristalno čist. Stekao sam dojam da je na pozornici barem dvostruko više glazbenika.
Koncert otvara “Home”. Lydon u svom prepoznatljivom sirovom, izražajnom vokalu – ali, istina bogu, dosta uravnoteženom – publiku ne ostavlja ravnodušnom. I lagano se hvata zalet za stvari koje dolaze: “Know How”, “World Destruction” i dakako “This Is Not a Love Song”, koju je Lydon u izmijenjenom aranžmanu – mumljajući i kričeći – otpjevao u sebi svojstvenom stilu.
Slijede stvari s mojeg omiljenog “Metal Boxa”: “Poptones” i “Death Disco”, opet u izmijenjenu obliku i aranžmanu. Lydon mumlja, priča, pjeva, reži, škrguće zubima – energično, opasno, ali zavodljivo. Pleše sam sa sobom, dirigira, maše rukama, pun force, one nepatvoreno iskonske – kao da mu je tek 17 godina.
Nije stao tijekom cijelog koncerta, navodno načet ozbiljnom prehladom (iako znamo da ima problema sa sinusima), no to se nije primjećivalo, sve dok dva-tri puta nije onako iz grla pljunuo na binu i brisao nos maramicama. Njegov buntovnički gard, luđački pogled, dali su nam na znanje da je to onaj pravi Johnny kakvog poznajemo.
Slijede nešto novija “Corporate” i hitovi starijeg datuma “Flowers of Romance” i “Warrior” – još dok je PiL bio u kaotičnoj eksperimentalnoj fazi.
Publika dolazi na svoje i pravodobno reagira. Tvornica je zaljuljana vibracijama, pogotovo kad su uslijedile “Shoom” u klasičnom rave obliku, a Johnny se dere i ultimativno traži od publike da s njim reže: Fuck off. Taj isposnički krik starog čangrizala koji se provlači kroz cijelu pjesmu…
A onda “Open Up” – svjetski hit koji je Lydon otpjevao za britanski elektro duo Leftfield, a nalazi se na njihovu remek-djelu suvremene elektronike “Leftism”.
Lydon traži tri minute odmora. Raspoloženje u publici raste, ali i iščekivanje.
Vraćaju se punkerski – “Public Image”, koja se čekala cijelo vrijeme. Slijedi hit “Rise”, onda triptih novijeg datuma: “Annalise”, “Attack”, “Chant”. Lydon urla: Mob. War. Kill. Hate.
Publika gušta – takav sam dojam stekao.
Iz razglasa ponovno ide “The Marrow Song”, što je znak za skori kraj, no bend ostaje na pozornici, lagano skakutajući uz taktove tog pjesmuljka iz 50-ih. Lydon predstavlja članove benda. Publika aklamativno pozdravlja svakog člana ponaosob.
Za kraj Lydon urla: “Moje ime je John… a ovo su Public Image Limited.” Publika plješće, pozdravlja ovaj fascinantno dobar koncert jednog velikog benda koji je ostavio neizbrisiv trag na glazbenom svjetskom polju.
Što reći za kraj?
Iako je set lista unificirana, ostao sam uskraćen za neispunjenu želju – “Albatross” s “Metal Boxa”, ulaznu stvar koja proključava krv u žilama. No i ovako mi je sve uzavrelo u meni nakon ovog sjajnog koncerta, jednog od najboljih koje sam gledao u životu.
- sve fotografije: Nino Ciglenečki
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
