Kad su davne 1916. godine u Veljači u Zürichu, Hugo Ball i Emmy Hennings otvorili noćni klub “Cabaret Voltaire”, nisi ni sanjali da će se i stotinu godina nakon tog događaja o njima pričati kao o pokretačima nečeg velikog.
Noćni kub je bio zamišljen kao stjecište intelektualne, političke i nadasve umjetničke elite tog doba. No, klub je bio otvoren u biti za sve umjetničke naravi, bez obzira na stalež i bogatstvo koje je imao.
Klub je počeo rad kao i stotine sličnih u okruženju, vrvio je posjetiteljima svakakvih profila i provijencija.
Dolaskom Marcel Jancoa, Richard Huelsenbecka, Tristan Tzara, Sophie Taeuber-Arp i Jean Arpa u su-vlasništvo, klub polagano, ali sigurno skreće u anarhističke vode u kojem je carevala umjetnost.
Dada and Cabaret Voltaire
Stoga i nije trebalo puno čekati da se cijela atmosfera kluba profilira, stekne svoj identitet, koji će u povijesti umjetnosti biti poznat kao Dada pokret.
Interesantno je za napomenuti, u ovom kontekstu, i samu izjavu vlasnika prilikom otvorenja kluba, iz koje je bilo očito da će Cabaret Voltaire ipak biti nešto drugačiji “noćni klub” od ostalih:
(“The Cabaret Voltaire. Under this name a group of young artists and writers has formed with the object of becoming a center for artistic entertainment.
In principle, the Cabaret will be run by artists, permanent guests, who, following their daily reunions, will give musical or literary performances. Young Zürich artists, of all tendencies, are invited to join us with suggestions and proposals.”)
Drugim riječima, bili su to počeci demokratizacije umjetnosti i što je još intrigantnije, pod plaštom Dadaizma i anarhizma.
Dada Art Movement History – “Dada on Tour”
Pozornica Cabaret Voltaire kluba je bila lansirna rampa za Dadaizam, u kojem su kao ribe u moru plivali avangardni umjetnici tog doba (a mnogih se ne bi posramili ni današnji!!), Wassily Kandinsky, Paul Klee, Giorgio de Chirico, Sophie Taeuber-Arp i Max Ernst.
Po svom rođenju u klubu, Dadaizam se širi diljem Europe, te u sljedećoj, 1917. godini zauzima pozornice Pariza i Berlina. (u tom kontekstu moram spomenuti i činjenicu, da su pozornice Pariza i Berlina u to doba bile “centar svijeta“, i jednom zauzete, smatrale su se referencom „svjetskog uspjeha“!)
Dadaizam se kao pokret održao do današnjih dana, lomeći strukture umjetničkog izražavanja i meljući sve uzance scenske prezentacije.
Današnje dane je prostor kluba dočekao u pomalo tužnom izdanju.
Neuspjela adaptacija je uznemirila duhove, te su 2001/2002. godine grupe umjetnika, koji se nazivaju neo-Dadaisti, ilegalno okupirale zgradu i u njoj održavaju svoje predstave.
Istovremeno izlaze u javnost s proklamacijom, da je vrijeme za nove Dadiste i da je baš to zauzeće prostora nekadašnjeg kluba znak za novi pokret.
Koliko će uspjeti u ovom globalnom i medijski zadojenom svijetu, ne znam, ali da su privukli mnoge, to je istina. Današnji predvodnici Dada pokreta su redom uvaženi umjetnici avangardne provijencije na čelu s Alexander Archipenkom, Tatsuo Okadaom i Mikaijl Bakuninom.
I za kraj jedna notica iz rock miljea.
1973. godine se osniva bend Cabaret Voltaire, čiji prvijenac “Mix Up”, (jedan od mojih favorita), prilagođava Dada izričaj novom vremenu i zorno prikazuje transformaciju arhaične avangarde u nešto sasvim novo. (O ovome jednom drugom prilikom.)
WWI, Cabaret Voltaire & the beginnings of Dada
Cabaret Voltaire – “No Escape”
Cabaret Voltaire – “Photophobia”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.