Naziv albuma „Drama“, kojeg izdaje progresivna grupa Yes, u mnogome opisuje njegov život i tijek nastanka. Da li su ime odabrali na početku snimanja ili na kraju, ne znam, ali da su tražili bolji izraz, nisu ga mogli naći.
Dakle, bend se vratio s „Tormato“ turneje, tijekom koje su se već počele nadzirati pukotine u međuljudskim odnosima. I kad je ista ekipa u sastavu Steve Howe, Rick Wakeman, Jon Anderson, Chris Squire i Alan White ušla u studio, sukob se proširio na kreativnom polju.
Snimanje je započelo u Francuskoj, pod producentskom palicom Roy Thomas Bakera. Atmosfera je bila toliko loša, da se de facto nisu ni vidjeli u studiju. A kad jesu, bile su to mučne scene. (Wakeman je recimo Whiteu bacao kikiriki na bubnjeve dok je ovaj svirao/snimao dionicu!). Kreativno mimoilaženje se svelo na odnos snaga, Anderson i Wakeman na jednu stranu i nastojanje da sljedeći album kojeg snimaju bude težak i kompleksan kao i njihovi raniji radovi, dok su Chris, Howe i Alan bili na poziciji nešto mekših kompozicija i pamtljivih melodija. Konflikt je kulminirao do te mjere da je snimanje prekinuto i grupa se seli u London. U Londonu ista priča, s time da je za producentskim pultom sjedio Eddy Offord, njihov dugogodišnji producent. No, ništa nije pomoglo, te su Anderson i Wakeman spakovali kufere i napustili grupu.
Yes – “Machine Messiah”
Trio je nastavio neko vrijeme raditi na novom materijalu, a manager Brian Lane koji je istovremeno vodio u tom trenutku aktualnu grupu The Buggles, predlaže da se članovi grupe, Trevor Horn i Geoff Downes, pridruže grupi Yes. Uvjeravanje na obje strane nije dugo trajalo. Yes je trebao svježu krv i sudionika putovanja na novom smjeru, dok je duo pridošlica vidio priliku koja se ukaže jednom u životu.
Eddy Offord biva otpušten nakon par dana snimanja novog albuma u novoj postavi, jer je njegovo ponašanje postalo nepredvidivo. Na njegovo mjesto uskače Hugh Padgham i snimanje počinje u ubrzanom tempu, jer je bend imao zakazanu turneju po Americi.
Album izlazi i pobire miješane ocjene. Jasno je od koga dolaze kakve ocjene, no i pored toga pristojno se penje po top listama s obje strane Atlantika (moramo biti iskreni i naglasiti da Yes u Americi uživa kultni status, tako da, bilo što da lansira, prolazi).
*Autor omota je dakako Roger Dean!
Yes – “Drama Run Through The Light”
No, ipak, mijenjanje smjera je imalo svoju cijenu. „Drama“ postaje jedini album do tada koji nije dostigao zlatnu tiražu u Americi i što je još poraznije, postaje prvi album grupe koji nije stigao do Top10 Billboarda.
Stoga, u povijesnim okvirima, „Drama“ predstavlja veliki zaokret u stvaralaštvu jedne od najvećih progresivnih grupa prošlog stoljeća, zaokret koji će je koštati mnogo čega, osim dakako, punih bankovnih računa.
Ili se samo to i računa na kraju balade!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
