Povijest muzike prošlog stoljeća je prepuna djela koja su imala tu „sreću” da budu to što im je namijenila. Neka nepriznata radi anonimnosti autora, neka zbog svog izričaja koji je bio daleko ispred vremena u kojem su nastala, a neka pak samo zbog nesretnih okolnosti pod kojima su izdana.
Kako se odmičemo od epicentra događanja, od UK i Amerike, postotak ovih posljednjih progresivno raste, da bi na marginama poprimio epidemijske razmjere. Kažem epidemijske, jer previše je slučajeva u kojima je vrijednost djela doslovno obrnuto proporcionalna statusu kojeg je stekla. Čak i u tim krajnostima postoje njeni ekstremi, u kojima egzistiraju dijela koja su u biti totalno nepoznata, da bi pola stoljeća nakon nastanak bivala proglašena za velika dostignuća svoje epohe.
U taj razred spada i djelo “Zarathustra”, malo poznate talijanske progresivne grupe Museo Rosenbach.
Museo Rosenbach – “Zarathustra”
Nastao 1973. godine u vrijeme najveće ekspanzije progresivne muzike i koncept albuma, “Zarathustra” nije uspio vidjeti svjetlo dana. (bar ne u onom standardnom obliku za to vrijeme). Lirika na albumu je prepričavala “sumnjivu literaturu” (Nietzsche – “Also Sprach Zarathustra”). Točka na “i” sudbine albuma je bio omot, na kojem se jasno ocrtavao lik Mussolinija. Sve je to impliciralo na “naci” pristup i širenje ideologije koja je odvela svijet u najveći pokolj u povijesti ljudskog roda.
Zbog svega toga, RAI, alfa i omega medijskog prostora u Italiji u to vrijeme, u potpunosti bojkotira album i ignorira njegovo postojanje. To je neminovno dovelo do financijske katastrofe i statusa albuma kao potpunog promašaja.
Godine, desetlječa prolaze. Pored svih negativnosti, digitalno doba je donijelo i poprilično toga pozitivnog. Jedna od tih pozitivnih je i pojava CD formata, koji je po svojem lansiranju zauzeo sve kutke medijske prezentacije i izbacio vinil za neko vrijeme sa tržišta. Izdavalo se (i kupovalo) doslovno sve što je ikada ugledalo vinil i traku, pa su tako, nekim slijedom, kad su „potrošeni“ oni veliki, srednji i mali igrači, na red došli i zaboravljeni, pa i nikad izdani, podcijenjeni, ignorirani…..
“Zarathustra” biva izdan na CD-u i za divno čudo, kao feniks se vinuo iz svog pepela i odletio, tamo gdje spada, u nebeske visine. Nedugo po ponovnom izlasku na svjetlo dana, talijanska kritika, ali i ona pro-prog orijentacije diljem Starog Kontinenta, ga kuje u zvijezde. Ideološki predznaci su nestali, jer ih u biti nikada nije ni bilo, a album postaje: “today considered a cornerstone of the genre“. Ni manje ni više nego kamen temeljac žanra!
A govorim o apeninskom progresivnom rocku u kojem su carevali velikani, Premiata Forneria Marconi, Banco Del Mutuo Soccorso, Le Orme, New Trolls….. Nakon pola stoljeća Museo Rosenbach sjeda na prijestolje koje mu je oduvijek pripadalo.
Album je sazdan od suite “Zarathustra”, koja se sastoji od četiri stavka i zauzima cijelu “a” stranu vinila. Na “b” strani su se našle tri kompozicije koje konceptualno pripadaju suiti, ali se odmiču od nje radi samog tematskog pristupa lirici. Muzički, nastavak su suite, što vinilnom izdanju daje rijetko viđenu kompaktnost. Slijedom toga, sve se kompozicije na ploči mogu promatrati kao dijelovi iste cjeline. Rijetka pojava čak i u progresivnom miljeu.
Museo Rosenbach – “Superuomo”
Muzički izričaj je i pored utjecaja kancone, koje apeninski muzičari jednostavno ne mogu eliminirati, veoma krt i teško probavljiv na prva slušanja. Pored prekrasnih melodija (koje su u skladu s trendom i stilom, polu-razrađene), utjecaj Premiata Forneria Marconi i Banco Del Mutuo Soccorso je vidljiv u tim (slušno) “lijepim” dionicama. Ali grupa je otišla dalje od suvremenika i uvela crtu agresivne fuzije u kojoj doduše dominira teški Hammond, ali se slika oslanja na jazz korijene. To je taj sastojak koji daje muzičkoj slici oporu komponentu.
Album se teško sluša!
Prva su slušanja naporna, jer je izričaj kompleksan i krt u esenci. Kao i u svim djelima tog doba, sve je prepuno prelaza, od kojih su neki toliko logični da su neprimjetni na prvo slušanje. Drugi su pak toliko tvrdi da premošćuju ne samo dijelove, već i žanrove koji se isprepleću ovim djelom.
Ali sve sjeda na svoje mjesto nakon nekoliko slušanja. Slušatelj u ovom slučaju jednostavno mora otvoriti svoje horizonte i bez predrasuda prihvaćati ono što mu dolazi. To je jedini uvjet kojeg pred vas postavlja ovaj album.
“Zarathustra” je muzički prekrasan album. Sažet, pun lijepih melodija, kondenziran u izričaju i kompaktan u formi. Bez i jednog fragmenta koji „samo popunjava prazninu“, bez i jednog izrazito lošeg momenta, ako ga uopće ima! (subjektivno mišljenje!).
Osobno, slušam ga danima, danima i svaki put kad završi, u glavni mi se premotaju sekvence koje vode do ponovnog slušanja, jer “bilo je tu još nešto što nisam “ubra“!
I tako u nedogled.
Spadam u armiju generala nakon bitke, koji su otkrili ovaj album s debelom zadrškom. To ga ne čini manje vrijednim. Dapače, sama spoznaja da je nastao u doba kad sam aktivno slušao muziku, kleo se u PFM, Le Orme, Banco .., a tu pokraj mene je živio ovaj album, nezapažen, ignoriran, pregažen ljudskom glupošću … , teško za opisati.
Nikad nije kasno, biser s Apenina me zarobio, pridružite mi se!
Museo Rosenbach – “Zarathustra” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.