Proveli smo ugodno hladnu noć kampirajući na ledini nacionalnog parka u sklopu parkinga koji košta 10 maraka za 3 dana ili s popustom 15, ako vam vide splitske table.
Svi ostali kamperaši su bili blizu svih bina, digod su poželili bit, samo ne isprid bine. Ali bez svoje spize i pića, što nam nije baš odgovaralo jer smo se opskrbili kao da u bitku idemo, a čuvaju nas pasi koji ne smidu unutra. Nisam im to više zamjera sutradan, jer kada bi pokušali odvojiti kamp od festivala, pa da u njemu svatko ima slobodu ponit šta hoće, onda bi ljudi izgubili tu prisnost i blizinu sa izvođačima.
Na Bearstonu je to nekako sve logično izvedivo, ali ovdi ne.
Ipak tamo će te prije naići na signal mobitela nego na kantu za smeće na Ok Festu.
Imali su par bačava koju su se brzo napunile, a ekipa nije marila da baca sve oko sebe kao ptica perje. Ne znam jesu li sve čistili svako jutro ili su odlučili sve odjednom u ponedljeljak, ka šta bi ja.
One kemijske WC-e nisan ima hrabrosti isprobat, a i na festivalima me redovno zatvor uhvati radi toga, a pušta me čim stavim ključ u bravu svoga doma.
Ali čua sam, u biti čulo se na kilometar kako rade, tj. ne rade.
Toalet Hotela Mladosti je zadnji put očišćen nakon Olimpijade u Sarajevu. A to je bogami van nadležnosti festivala, vadit će se oni, znam.
Ali da nisan samo pun kritike, šankovi za iće i piće rade savršeno, naplaćuju se preko kartice koja se zakupi sa 5 maraka i nadoplati sa koliko date i onda samo 3 sekunde prisloni pri svakom plaćanju. Tako šanse za prevaru i uopće nepotrebno baratanje sa prljavom lovom su svedene na minimum.
Od vege spize vidio sam na meniju jedino Vege Kebab. To je valjda tortilja bez kebaba, nema šta bit drugo.
Sve su cijene gotovo iste kao u nas, samo u markama, ne u eurima. Piva 5, kola 4 , jeger 3 marke.
Veliki Stage di sam gledao Lopovsku Korporaciju i Zoster noć prije imaju ekrane na 3 strane sa fantastičnim animacijama i videima, usudio bih se reći vrlo vjerojatno sa pomoću umjetne inteligencije. Nisam probao, ali pretpostavljam kada njoj pustiš glazbu i daš tekst, te joj kažeš: “Hajde mi složi neku animaciju da bude u tom ritmu”, ono izađe spot koji te košta jeftinije nego da si mora koga platit za to. Ali ko može zamijeniti jugoslavensku zastavu na koncertu ili lika sa dresom fudbalskog saveza Jugoslavije?
Tražio sam strane table oko nas. Našao nisam niti Slovence. Samo BiH, Srbija, Montenegro, ST, DU, ŠI,ZG. Juga u malom.
Ali jes da sam se nasmija kada su Thievery Corporation u nekoliko navrata rajcajući publiku vikali Bosnia, Bosnia. Valjda im nisu stigli objasnit da nije baš da su u srcu Bosne tu, ali što da čovjeku se igramo sa razumom. Nitko se pobunio nije.
Lipo je na Tjentištu, jer uzduž cilog festivala putuje rijeka Sutjeska.
A negdi na sredini parka su se dosjetili izgraditi bazen veličine nogometnog igrališta, pumpama ga napuniti rijekom i staviti DJ stage pored njega, da se ekipa može i bacat i plesat.
To je bilo zanimljivo, ali tili smo malo tekuće vode, ne stajaćice.
Hodamo tako po sredini dnom Sutjeske koja je nekada tu bila duboka…i ona mi kaže:
‘Joj da mi je sad jedna piva, čim nađemo restoran naručit ćemo.‘
-Može, i meni bi dobro došla.
Pjevao sam:
“Prevela me mala žednog preko vode, dao sam joj previše slobode”
Ja krećem prema rubu obale, nagovaram Geppeta da me prati, a on je već spreman vratit se odakle je doša i ići cestom okolo.
Znam ja njega, boji se duboke vode i taj doživljaj kupanja njemu nije potreban u životu. A nije ni slip, vidi kako rijeka nosi Milu kao Ludog Boška u onoj sceni nakon rušenja mosta na Neretvi. Ali Mile je neumoran, kako ga odnese, on izađe, pa opet pokuša.
Ja Geppu hvatam rukama i prenosim ga do druge strane ko ranjenika, kad desnim okom ugledam strano tijelo u rijeci. Izgleda da je još nekome ili nečemu potrebno spašavanje.
Da nije granata iz zadnjeg rata?
Između 2 kamena je zapela limenka pive. Neotvorena Pan piva doplutala do nas, samo par minuta nakon što smo poželili popit ladnu pivu!?
Pa može li bolje od ovoga?
Osjećao sam se kao partizan kada bi nakon lutanja danima po šumi ugledao punu kutiju duvana.
Hodamo, plivamo dalje, tražimo taj restoran. Na stijeni u ladovini vidim jedan par kako se izležava, gledaju i pitaju se odakle sad ovi padobranci, trebali ih spašavati.
Vidim hlade sokove u vodi, pitam ih ja:
-Hladite li i pive? Jeste, a? A jeste li izgubili koju?
-Joj, bolan ne pitaj, jesmo baš prije pola sata, rijeka mi odnijela limenku.
-E jeli to ova što je sad pijem?
-Joj jarane, haha, pa draže mi to da ste je našli i popili, nego da sam je ja popio.
Vidiš ti to živote moj, veća je sreća izgubit, nego potrošit.
Dosta je bilo ovog triatlona, ja žurim pisat osvrt za drugi dan.
Već je prošlo podne, a u 13.45 počinje prvi bend na Ok summer stejđu.
Njih ne smin propustit, to su naši Ateisti Reperi.
Dolazim na vrijeme i koga srećem?
Sjećate se ono kad smo upoznali par u autobusu sa aerodroma do Marseja koji je isto kao i mi išao na koncert Rammsteina . Pa smo ih onda susreli među 60 000 ljudi na stadionu. I evo ih sada opet sretnem na punk koncertu, usred Balkana. Bez najave, bez kontakta, bez dogovora. Ovi put smo morali razminit neke brojeve.
Ateiste koju su tu već 35 godina sam gledao više puta, u našem malom Circusu, pa na Sarsu u Sinju. Toliko rjetko ih vidim da se svaki put nanovo oduševim koja je to dobra i edukativna pank rock veselica.
Evo nešto malo od toga:
U prvim redovima dvije klinke od 15 godina skaču na svaku stvar, pjevajući sve tekstove naglas. A mogle su da slušaju turbo folk i dizel pop. Bravo mama, bravo tata.
Pijemo Nektar pivo u limenci koje se više može pohvaliti da su sponzor Ok Festa nego šta su zvanično pivo nogometne reprezentacije Srbije.
I taman Pop na bini nas moli da ih ne gađamo više limenkama pive, jer nije fora ako su pune, bolje je da se popiju ili da se proliju po kosi, što sam ja odmah i učinio. A baš jučer sam hvalio fest što nemaju straha da će limenkama neko gađati izvođače, i upravo to se i desi. Al’ štaš drugo radit na punk koncertu nego skakat, radit šutku i gađat se limenkama?
Zato smo tu!
Volio bih da postoji više bendova koji su tako hrabro i iskreno politički i društveno angažirani kao Atheist Rap, koje bih rado uveo kao obavezan predmet u školi.
Danas ćemo deco pevati o ljubavi:
“Ljubav je kao Grejs Keli lepa
Ljubav je kao Stivi Vonder slepa
Ljubav je dodir voljenog bića
Ljubav je mamurluk posle pića”
“Zaigraj uz ritam taj
sad mi novu snagu daj
nemoj mene grditi
hajdemo se ljubiti”
Nepopravljivi idealisti, anarhisti i pacifisti, a naši, svoji i isti.
Nakon njih bend kojem nebi trebala smetati vrućina, jer sviraju upravo saharsku muziku, Tamikrest.
Očekivao sam doduše 4 omotana tipa, ali izgleda trojicu su negdi putem pogubili. Sad kad stanem i razmislim, ova riječ pogubili ima potpuno drugo značenje nego što sam planirao. Njima sam se veselio, jer ove godine sam se nakačio na taj saharski bluz i njihov bratski, malo poznatiji bend Tinariwen i Mdou Moctar.
Sviraju ambijentalni rok sa arapskim prizvukom gitare pjevača čije tekstove vjerujem ne zna ni riječ nitko iz publike, ma nitko ni sa bijele strane benda. A ja sam nekako zamišljao da piva:
“3 sahare, nigdi nema lada, tražio sam djevojku iz grada”
Ali naravno tekstovi su bili ozbiljniji, kao u ovoj pjesmi za bis koja je posvećena svoj djeci svijeta koja su uvik prva žrtvovana na početku svih prokletih ratova na svijetu.
Nešto najsporije i nježnije što su do tada odsvirali:
Nakon njih mi je trebalo malo odmora, pa smo se bacili u taj umjetni bazen, iako su nas čekale loše kopije, tj. Bad Copy.
A na velikoj bini od 19.30 kreću bendovi jedan dosadniji od drugoga. Da imate pravo 3 puta pogađat, pogodili bi iz druge. Oni su Svemirko, Letu štuke, Parni Valjak i Nipplepeople. Vrste bendova koje ne da ih nebi stavio u subotu, usred vikenda na veliku binu, već bi ih stavio u utorak na festival koji kreće od četvrtka.
Malo sam ih, onako mazohistički posluša, Svemirko, pa Letu Štuke, ne prvi put. U usporedbi sa onim popodne to je totalno patetično i fejk.
Sve su to super ljudi, profesionalci koji imaju kajdanku u malome prstu, ali dozlaboga dosadno i naporno. Kako kome naravno, tamo je sve bilo puno i nisam čuo hitnu kako dolazi po umiruće od dosade.
Žao mi je bilo Akija kada je otiša iz svoga tijela, mogao je još dosta poživiti, ali da će mu naći zamjenu dok mu još cviće nije uvelo sa groba, tome se nisam nadao. Parni valjak bez Akija mi je kao:
“Tijela bez glava, rokeri bez stava, ko reperi bez rime, mercedes bez klime, moj dida bez vina, bez valova stina, bez Ede majka, bez harmonike cajka, galeb bez krila, Amerika bez debila, Fićo bez sica, gitara bez žica, bez bonbona dica, Škender bez kolica….Takav sam bez tebe!” — pjevao nam je na Gljevstoku nenadjebivi Shewa.
Otiša sam prije spavanja pogledat neki naš rock dokumentarac o Riječkoj sceni i slušat kako grmi i sijeva iznad groba Save Kovačevića. Prijetilo je opasno, ali na nesreću nije se sručilo po Parnom Valjku, već tek nekad nešto iza ponoća.
U nedilju nas je čekao M.O.R.T., oko 2, ali nije nam se dalo stajati. Njih sam slušao 20 puta, zasvirao još ni jednom. A nagrada za strpljenje bi bila i u liku Gršea, Mortal Kombata, pa na velikom stejđu navečer Vojko V, Buč Kasidi, svjetski Toy Dollsi i za kraj Ritam Nereda.
Draže nam bilo u autu putem slušat jadikovke Himze Polovine i ostalih junaka kako plaču za drugom polovicom, uzduž rijeke Bregave do Stolca.
I to pravo na riblji ručak, nekoliko se puta okupavši u 17 stupnjeva.
Radio hvata 3 stanice i sve 3 su harmonika i violina, kao boca u glavu za otrežnjenje ili onesvještenje. Između refrena hitova kao “Jedva čekam da sahranim majku pa u kuću da dovedem Rajku.” i “Skočit ću sa sedmoga sprata, rodila mi žena, a ja nisam tata” javlja se teta voditeljica i ponosno nabraja gradove u kojima se njihov signal čuje. Pa kaže: Banja Luka, Prijedor, Prnjavor, Istočno Sarajevo… . Kao da njen signal zna granicu u Sarajevu i ide samo u Istočno, noću tek možda i južno.
Nisi ti mala bila u Ražnju di 19 od 20 radio stanica su talijanske!
BH radio je glasno radilo, (da se ne bih osjećao kao stranac), koji kada se pogledao u ogledalo i postao HB radio (Herceg Bosna) odmah se ukus glazbe drastično srozao, na Tonija Cetinskog, Belana, Wannu, Harija i ostale naše nesretnike na koje smo osuđeni.
Završna riječ ili dvije.
Ok Fest je skroz Ok festival kojem obavezno treba dati šansu na sedmodnevnom proputovanju kroz BiH usred naporne i nepodnošljive turističke gužve u Dalmaciji.
Smrt fašizmu, Sloboda narodu!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.