U akademskom klubu Ghetto već se dva mjeseca svakog vikenda održavaju koncerti. A sve zaslugom jednog čovjeka, Frane Duila, glazbenog znalca, producenta, glazbenika, aranžera i snimatelja, koji izvrsno poznaje splitsku glazbenu scenu, neovisno o žanru.
Tako smo imali prilike slušati rock bendove, jazz improvizacije, kantautore, ambijentalnu glazbu, fusion, cover bendove, a većina tih izvođača već godinama nema mjesto na kojem bi svirali u Splitu.
To što je Frani uspjelo napraviti u Ghettou, nije odavno u našem gradu viđeno. Pitanje je koliko će još trajati, zbog statusa kluba, ali i zbog susjeda koji se učestalo bune na buku. Zato, požurite dok još ova mala renesansa traje, jer doslovno sve što se tamo događa zaslužuje pažnju glazbenih sladokusaca.
Sinoć su u Ghettou svirali riječani Mrave brojim, koje vodi Zoran Klasić Klas, nekadašnji originalni gitarist Grča u osamdesetima, riječkog horror goth rock benda, a i gitarist Let 3 skoro cijelo jedno desetljeće, negdje devedesetih.
Mrave brojim postoje od 2018. godine, a 2020. su izdali vrlo dobar debi album “Zemlja kamenog bizona”.
Dok su tekstovi bili pomalo nalik onima Leta 3, apstraktni i poput priča Danila Harmsa i kafkijanskih obrata, glazbeno je to bila kombinacija novog vala s elektronikom, psihodelijom i indie rockom.
Ritam mašine, gitare i sintisajzeri dominiraju albumom, a od nekadašnjeg kvarteta postali su duo, kojeg uz Klasa čini gitaristica, klavijaturistica i pjevačica Neira Mušić.
Zadnjih godinu-dvije objavili su nekoliko novih pjesama u različitim suradnjama, između ostalog izvrsnu “Petak”, u kojoj na trombonu gostuje Antun Aleksa, poznatiji kao Idem, i “Sobu s pogledom”, suradnju s Merimom Ključo.
Sve u svemu, vrlo zanimljiv i jedinstven bend na našoj glazbenoj sceni.
U Split su došli prvi put, u pratnji Žorža, lutke bez glave odjevene u narančasti kombinezon, koji je strpljivo sjedio pred binom tijekom cijelog trajanja koncerta.
Započeli su s “Najvom programa”, uvodnom skladbom s prvog albuma, a zatim nastavili s većinom pjesama s tog albuma. Posebno su mi se istakle atmosferičnije i psihodeličnije pjesme poput “Tijelo”, “Bosonogi”, “Drukčije”, “Električna tišina” i “Alkohol”.
Vrhunci večeri za mene bili su “Soba s pogledom” i već spomenuti “Petak”, premda bez gostujućih glazbenika.
Prostor je bio ugodno popunjen, a na kraju je bilo oko četrdesetak ljudi koji su poprilično toplo popratili svaku pjesmu.
Sve u svemu, bila je to jedna lijepa glazbena večer, a Brojim mrave pokazali su da u Hrvatskoj imamo još jedan vrlo zanimljiv bend.
Moram priznati da jedva čekam drugi album i novi koncertni susret s Klasom, Neirom i Žoržom.
Nadam se da ni Frane, unatoč poteškoćama u organiziranju ovakvih događaja, neće odustati. A tome mu i mi, češćim dolascima na ove koncerte, koji su stvarno izvrsni, možemo pomoći.
Jer napokon se nešto dobro događa i izvan Kocke, Hrvatskog doma ili Porta….
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.