28. i 29. Ožujka u sklopu ciklusa programa “Novi šum” koji na sebi svojstven način afirmira , dinamizira i kreira glazbenu scenu odnosno dovodi nam u Split muzičare koji egzistiraju izvan fokusa vidljivosti dominantnih medija, a svojom kreativnošću i kvalitetom podižu kvalitetu glazbenog izričaja te komuniciraju univerzalnim jezikom umjetnosti na globalnoj razini usprkos zatečenim kulturološkim ,političkim, ekonomskim, identitetskim i jezičnim barijerama.
U organizaciji splitskog Multimedijskog kulturnog centra (M.K.C.-a) u Kinu Beton gostovala je violinistica, zvučna umjetnica, kustosica i istraživačica rođena Beograđanka sa adresom na Korčuli, Manja Ristić.
Dan nakon koncerta u amfiteatru DOM-a održala je i radionicu.
Manja Ristić djeluje u području elektroakustike, instrumentalne improvizacije i eksperimentalnih umjetnosti vezanih uz zvuk. Diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Beogradu i magistrirala na Royal College of Music u Londonu. Manja nastupa diljem Europe i SAD-a kao solist na klasičnoj violini , komorna glazbenica, skladateljica i improvizacijska glazbenica.
Poznata je po interdisciplinarnom pristupu glazbi; istražuje suvremenu kompoziciju, elektroakustiku, sklona je terenskom snimanju zvukova koje koristi u kompozicijama, izražava se i kroz eksperimentalne radijske forme. Njezini nastupi donose sintezu akustičnih instrumenata i elektroničke manipulacije zvuka, stvarajući bogate ambijentalne pejzaže i prostorne zvučne teksture.
KOCERT NA RAZMEĐI IMPROVIZACIJE, SUVREMENE GLAZBE I ZVUČNE UMJETNOSTI
Tako je pisalo u naslovu najave za ovaj događaj. Vidljivo je da je ovo rijetko viđena glazbena praksa koju smo rijetko mali prilike čuti u Splitu. Minja Ristić nastupala je već na dragocjenom Sound art festivalu, Ispod bine, koji nam predstavlja brojna međunarodna gostovanja i nove suradnje između zvučnih umjetnika uz rezidencije, radionice, izložbe i performansi. Na ovom festivalu je nastupila uz mnogobrojne druge umjetnice i umjetnike iz cijelog svijeta.
ISPOD BINE, KINO KLUB, SPLIT FILM FESTIVAL, RADIO KLFM , GALERIJA PRAKTIKA, KLUB MLADIH KOCKA, KOALICIJA UDRUGA MLADIH, MULTIMEDIJALNI KULTURNI CENTAR …(ima toga još za nabrojati), svi su smješteni u zgradi DOM-a koji je još od ART SQUATA neka vrsta inkubatora. Prostor armirano betonskog diva i iz kojeg se kroz prethodne napore i kontinuirani rad izleglo mnogo inicijativa i mogućnosti koje su dovele domino efektom i do ovog koncerta. Impuls koji se nastavlja na prakse koje žive odnosno udruge koje koegzistiraju u ovoj arhitekturi koja će nadam se izroditi još programa, inicijativa i mogućnosti za djelovanje i produkciju umjetnosti i te popratnih događaja u Splitu.
Ova skladateljica je izvela pred nama svoje dvije skladbe “Ghost” i “Genesiss”.
“Ghost” nam se polako približava i vodi na putovanje kroz frekventna polja zvuka i teksture koje se kao zvučni oblaci lagano i polako kreću u pretapanju. Od kreketanja žaba i glasanja ptica do hibridnog daha i ambijenta tercijarnog urbaniteta u kojem nam se javlja klavir i violina u prvom licu jednine izvan harmonijskih pravila kompozicije.
Sve polako apsorbira kapilarno sazvučje vodenih kapi popraćenom “struganjem i pilanjem” na violini i dok taj oblak prolazi evo nas u drugom zvučnom pasažu kojeg smiruje vjetar iz zvučnika, te sitni kamenčići i školjke koje Minja tretira direktno ispred nas na svom radnom stolu. Sve je suptilno i meditativno složeno dok se ne oglasi bušilica koja uznemiri.
I tako zvuk po zvuk, eho po eho upadamo u sliku bez vizualnog prikaza. Gledamo uhom s druge strane zvučnika. Scenski nastup je minimalan i nepretenciozan. Sve je podređeno proizvodnji zvuka. Minja smireno i s mjerom na licu mjesta proizvodi zvukove na razne načine koristeći mikrofone, miksetu, violinu, do čitavog seta različitih objekata kao što su šiške, školjke, tranzistorski radioprijemnik, posude sa tekućinom i tko zna čega sve još ima na stolu?
Svi predmeti su ozvučeni i u interakciji sa rukama umjetnice doprinose akustičnom ugođaju.
Elektroakustička glazba glazbeni je žanr u kojem skladatelji koriste tehnologiju kako bi manipulirali timbrom akustičnih zvukova. Timbar je kvaliteta zvuka ili kvaliteta tona note koja se svira na određenom glazbenom instrumentu. Dva glazbena instrumenta mogu svirati identične visine tona u jednakim glasnoćama, a opet stvaraju različite glazbene zvukove ili timbre. Timbar je osobito svojstvo, boja glasa, tona, karakteristična za svaki glas ili instrument [lijep timbar].
Minja utiskuje zvukove u publiku i prostor sa vrlo posebnim timbrom cjelokupnog zvučnog događaja koji kao da okuplja u niskom letu prozračni oblak tekstura iz kojeg ponekad kao arhitektura ili organske grane izlaze konture akcenata upravo izvedenih ili se susrećemo sa reprodukcijom nekog eha iz prošlosti odnosno zapečaćenim audio snimkom u kojeg se otisnuo svojevrsni genius loci. (pl.: genii locorum). Bio je to starorimski naziv za zaštitnički duh mjesta koji u ovom slučaju ostaje zabilježen u vremenskoj dimenziji, a neki od snimaka evociraju i određena godišnja doba s obzirom da se čuju kukci ili životinje koje se glasaju samo u određeno godišnje doba ili su pak pušteni snimci vjetra ili nekih drugih prirodnih fenomena koji se nepravilno ciklički ponavljaju, ali u principu nisu nikada isti .
Sama temperatura zraka transformira odnosno formira specifičan timbar svakom zvuku koji dopire do mikrofona. Cvrčci i lavež u daljini. Tome se pridodaje u realnom vremenu i prostoru zvuk koji izlazi obradom audio signala, ručno ili na akustičnim instrumentima.
Elektroakustička glazba nastala je sredinom 20. stoljeća kada dolazi do uključivanja proizvodnje električnog zvuka u kompozicijsku praksu. Minja Ristić nam je predstavila zvučne ambijente ukomponirane u dojmljivu cjelinu, te je izazvala oduševljen pljesak i odobravanje publike koja je aktivno i koncentrirano sudjelovala u izvedbi svojim prisustvom odnosno predanim slušanjem u tišini.
“Hvala puno što ste došli i što ste tako pažljivo slušali!
Nemam ništa posebno da vam kažem osim da su neki od ovih zvukova iz ovog kraja Splita, Korčule, Visa, Silbe…
Šta još ima?
Mljet !.
Ali ima i puno zvukova sa Tajlanda, sa nekih udaljenijih prostora možda ste mogli da čujete da su i veliki kontrasti. Slušali smo i najveće valove na svijetu iz Nazarre u Portugalu, bila mi je jedna od životnih želja da odem i pokušam snimit te najveće valove.
Kroz pijesak.
Zabadajući hidrofone u pijesak.
Talasi što se čuju u stvari su geomorfologija.
Eto!”
Malo informacija.
Bio je to kraj koncerta koji je u meni još dugo titrao, jer je izazvao vrlo intenzivan i jak doživljaj. Podsjetilo me je na audio snimke satelita koji oblijeću našu planetu. Odnosno u vibracijama zvukova koji su stizali do nas jako se osjetio duboko rafinirani duh i empatija za osjećaj prirode, odnosno cijele planete, i odnos sa određenom vrstom urbane anksioznosti odnosno potpuno osviještenje da živimo u doba antropocena koje nam daje konkretan oblik odgovornosti kao vrsti koja dominira na Zemlji ali i na moru u zraku..
U duhu zajednice i osluškivanja drugih dogodila se i radionica sutradan.
RADIONICA IMPROVIZIRANE GLAZBE, koja se bavila odnosom zvuka i prostora, prostornošću zvuka u ansamblu, tekstualnom orkestracijom, te granicama izvođača i slušatelja. Sudionici su istraživali intuitivno skladanje, proširene tehnike sviranja, elektroakustiku i konceptualno slušanje.
Na radionici su bili pozvani glazbenici, kompozitori, studenti, improvizatori, izvođači elektronske glazbe i svi zaljubljenici u eksperimentalni zvuk. Za interaktivno sudjelovanje bilo je potrebno DONIJETI NEKAKAV INSTRUMENT ILI IZVOR ZVUKA.
Radionica je okupila petnaestak polaznika različitih dobnih i praktičnih iskustava. Donijelo se različitih instrumenata uglavnom akustičnih, a bilo je tu i elektronike. Instrumenti su se koristili proizvoljno, te je svako od polaznika mogao mijenjati odnosno koristiti ono što je bilo ponuđeno. Započelo se sa stvaranjem zvučne teksture, a jednako suptilno kao prethodnog dana na koncertu Minja je vodila radionicu u tempu polagane transformacije zvukova navođene strpljivim građenjem odnosno komponiranjem i ukomponiranijem zvukovlja i senzibiliteta svakog od sudionika ove glazbene seanse.
Manja Ristić je svojim dvodnevnim angažmanom donijela svoje bogato iskustvo i predstavila nam svoju specifičnu posvećenost tretmanu zvučnih vibracija te je u nama otvorila kanale koji vode u jednu vrstu meditacije u kojem slušanje i tišina postaju duboko iskustvo koje nas uspijeva resetirati u posebnu vrstu prisutnosti koja je na neki način očišćena od očekivane glazbene naracije, te nas izmješta u vestibularni osjet unutrašnjeg uha u kojem kao da ispočetka upoznajemo položaj vlastitog tijela u prostoru.
Kroz ove metode reflektira se i reakcija koja definira našu uklopljenost u okolinu te se stiče jedan afirmativni i emancipatorski efekt koji nam u ovom slučaju može dati samo aktivno slušanje i privremeni iskorak iz uvriježenog načina našeg odnosa sa glazbom.
Umjetnost zvuka u ovom slučaju otvara vrata horizontima koji su istovremeno i iskorak u novi neistraženi prostor zvuka, te arhetip koji je baza za svaku daljnju nadogradnju i kulturu slušanja.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
foto album:
* sve fotografije: Jelena Rogošić/ MLP-U