Postoje trenuci u našim životima za koje želimo da nikad ne proteknu. Postoje događaji kojih smo u trenutku odvijanja svjesni da ćemo ih pamtiti i zapamtiti za cijeli život, dakako, s pozitivnim predznakom.
Pogađate, ovaj uvod je ujedno i ocjena nastupa King Gizzard & The Lizard Wizard u Šibeniku, 03. Kolovoza.
Iako su nastupili dan ranije, u našim medijima nije bilo konkretnog spomena tog koncerta, a kamoli nekog osvrta na njega, te je i drugi dan na ulazu u naj pozornicu na našim prostorima, sv. Mihovila, visio upitnik, kako će sve skupa teći?
No, hajmo redom, jer ovaj put za divno čudo i predgrupa, Grace Cummings (sa svojim bendom), zaslužuje par redaka. I to lijepih jer trenutno ne vidim tko bi bolje zagrijao publiku za glavnu atrakciju od njih. Kad predgrupa digne publiku, bar onu koja je bila na tribinama, onda je to veliki prst gore. Dakako, prostor za publiku je bio samo dopola ispunjen, ali, … .
Da, čekala se glavna atrakcija.
I počelo je. Počelo je u furioznom stilu. Tempu koji nije posustajao cijelim koncertom. Nepresušna energija koju je bend isporučivao s pozornice miješala se s pasažima, prelazima. Pjesme, ako ih tako možemo nazvati, su se redale bez stanki, bez bljutavih kurtoaznih najava i povlađivanja publici. King Gizzard & The Lizard Wizard su na sceni istrčali onako kako su se vratili u hotel s plaže, i time nam dali do znanja na čemu će biti fokus događanja na pozornici.
Uz diskretan light show i monstruozno moćan razglas, isporučili su jedan od najboljih koncerata u zadnje vrijeme.
Slušati njihove albume i gledati ih u živo, to su ipak dvije različite stvari. Koliko god albumi bilo dobri ili odlični, u živo sve skupa zvuči daleko moćnije, kompaktnije, konciznije, pa i tehnički dorađenije. O stilovima, žanrovima koje su umiješali u „melting pot“ svog izričaja, teško je ako ne i nemoguće govoriti. Znajući bar dio ogromnog opusa (izdali su dvadeset albuma), postaje jasno da je sam odabir kompozicija jednako težak kao i njihovo izvođenje.
Set lista pun pogodak!
Tempo koncerta je isto tako bio furiozan. Ne rijetko se gazilo po teškometalnim rifovima, da bi se nakon par minuta krenulo s nekom vrtom pastoralnih pasaža i naposljetku sve skupa završilo u krešendu distorziranih gitara u visokom „pitchu“. I kad o tom govorimo, moramo naglasiti u kojem su se modovima odvijale seanse, jer to je možda prikladniji naziv za petnaestominutne jam orijentirane kompozicije.
Imajuću na sceni tri gitare, dvoje klavijature, flautu, usnu harmoniku, ritam sekciju, imali su u bezbroj verzija u kombinaciji i to su debeli koristili. Nažalost, flauta je bila eksponirana u samo jednoj kompoziciji, usna harmonika u par navrata kad su sve tri gitare parale nebo, a ritam sekcija moćno krčila put.
I da, ritam sekcija je isto tako bila impresivna. Bubanj, precizan, maštovit, ubojit, bas gitara koja je pumpala gromade zvuka koji se kotrljao iz zvučnika.
Sve skupa bezvremenski!
Stoga, kako još uvijek u medijima živi uvjerenje da su King Gizzard & The Lizard Wizard sljedeća velika stvar, korigirao bih i rekao, oni jesu Velika Stvar.
Sada!
I imati njih u ovom trenutku pred sebe na pozornici jest ekvivalent Led Zeppelina na pozornici tamo sredinom sedamdesetih. Jest, da status rocka nije isti, nažalost, vjerojatno nikada više neće ni biti, ali to je činjenica s kojom se moramo pomiriti.
I za kraj jedna pomalo neobična konstatacija ili pak pitanje, to odlučite sami.
King Gizzard & The Lizard Wizard izvode kompozicije, mješavine svih mogućih stilova iz prošlosti. Njihova dužina, bar na pozornici nikad nije ispod petnaestak minuta. A pred pozornicom prepune tribine, kao šipak.
U doba kad koncentracija konzumenta traje manje od memorije ribe, napuniti tribine koje znaju što ih čeka, nosi obećavajuću poruku. Ipak ima publike i za tu vrst muzike, samo je treba koncizno kreirati, maštovito izvesti i isporučiti je publici pakovanu u paketu s bezbrojnim kilovatima energije.
Dobitna kombinacija?
Pa da, zašto ne, bila je prije pola stoljeća, nema razloga da ne bude i danas!
King Gizzard & The Lizard Wizard su dokaz za to!
*Sve fotografije je ustupio Valerio Baranović!
Hvala!