Flaming Lips – “Flaming Side of the Moon”
Prosinac – 2009.

Pet godina nakon svoje verzije klasika “Dark Side of the Moon”, Flaming Lips su objavili da izdaju “companion” verziju ovog remek djela, pod imenom, “Flaming Side of the Moon”.

Prvoaprilska šala, da ili ne?

Čak je i produkcija izašla iz “The Fun Or Die”, komićnog web projekta. Bilo kako bilo, “Flaming Side of the Moon”, je originalno zamišljen kao sinkronizacija originalu iz sedamdesetih i to, po preporuci autora, s Quadro verzijom koju je producirao Alan Parsons.

Samo ime albuma kaže i sve i ništa. Pod sve mislim na porijeklo tog imena, temu koju obrađuje i dakako, djelo na koje se naslanja. No, sve to opet ništa ne govori o sadržaju koji nas čeka kad pritisnemo – play. I kad se to dogodi, jednostavno ostanemo prikovani zvukom. Zvukom koji su mnogi do danas tražili, a rijetki ga pronalazili.

Flaming Lips uspješno izbjegavaju zamku reproduktivaca i svojim rukama tkaju novo ruho na kosturu ovog remek djela. Taj pristup sa sobom nosi jednu, veoma zahtjevnu činjenicu. Da bi se prepoznalo i prihvatilo ovo djelo, potrebno je dobro poznavanje svake note originala, pa čak ni to katkad nije dovoljno, već je potrebno prepoznavanje genetskog zapisa svake od tih nota. Tek onda se doživljaj može opisati superlativima.

Povezani članci