Pet godina nakon svoje verzije klasika “Dark Side of the Moon”, Flaming Lips su objavili da izdaju “companion” verziju ovog remek djela, pod imenom, “Flaming Side of the Moon”.
Prvoaprilska šala, da ili ne?
Čak je i produkcija izašla iz “The Fun Or Die”, komičnog web projekta. Bilo kako bilo, “Flaming Side of the Moon”, je originalno zamišljen kao sinkronizacija originalu iz sedamdesetih i to, po preporuci autora, s Quadro verzijom koju je producirao Alan Parsons.
Samo ime albuma kaže i sve i ništa. Pod sve mislim na porijeklo tog imena, temu koju obrađuje i dakako, djelo na koje se naslanja. No, sve to opet ništa ne govori o sadržaju koji nas čeka kad pritisnemo – play. I kad se to dogodi, jednostavno ostanemo prikovani zvukom. Zvukom koji su mnogi do danas tražili, a rijetki ga pronalazili.
Flaming Lips uspješno izbjegavaju zamku reproduktivaca i svojim rukama tkaju novo ruho na kosturu ovog remek djela. Taj pristup sa sobom nosi jednu, veoma zahtjevnu činjenicu. Da bi se prepoznalo i prihvatilo ovo djelo, potrebno je dobro poznavanje svake note originala, pa čak ni to katkad nije dovoljno, već je potrebno prepoznavanje genetskog zapisa svake od tih nota. Tek onda se doživljaj može opisati superlativima.
Flaming Lips – “Flaming Side of the Moon”
Nije trebalo puno čekati. Na webu se pojavila verzija originalnog albuma sa integriranim uratkom Flaming Lipsa. Kako sam pristup zahtjeva visoku kvalitetu reprodukcije, teško mi je bilo što reći, jer trenutno nemam tu priliku, no po onome što čujem, Flaming Lips su jednostavno utopili svoj album u ovaj svevremenski klasik. Za nenaviknuto uho, skoro nevidljivo.
Album „Flaming Side of the Moon“ slušam već danima i to besplatno preko SoundClauda. Sa svakim ponovnim slušanjem, otisak kojeg ostavlja u memoriji, se sve više i više približava originalu. Ovo ipak ne shvatiti doslovno, jer je iz ovog zvučnog zapisa katkad nemoguće raspoznati referencu, no samim time se nameće jedna druga asocijacija.
Ponovnim slušanjem se stvara osjećaj, kao da se na sliku stavlja prozirni papir na kojem se nalazi neka žvrljotina, koja, kako se približava slici, poprima njene konture. I na kraju kad prilegne na nju, savršeno preklapa svaku crtu koju je original ostavio ispod nje i time se uklapa u njega do nevidljivosti.
Flaming Lips nisu napravili remek djelo, (a možda i jesu!?), tim više jer je album determiniran konturama originala na kojeg naliježe. No, ne može mu se zanijekati originalnost i nadasve maštovitost.
Svidjelo se to kome ili ne, bila sve skupa šala ili ne, Flaming Lips su uspjeli u svom naumu, ma kakav bio – imaju album o kojem se priča. Osobno, ljubitelj sam ovakvog pristupa i ovakvog traženja novih zvučnih horizonata, te nije ni čudno što mi je ovaj album legao od prve.
Toplo preporučam svima kojima zvuk nosi muziku i pri tom traže novo, izazovno i nadasve nadahnuto.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.