Zbog skoro pa neodrživog statusa američkih farmera, rodila se zamisao da bi umjetnici, kako tako mogli pomoći u podizanju svijesti o nezavidnom položaju ljudi koji doslovno prehranjuju pola zemaljske kugle.
Prva takva svetkovina se održala u devetom mjesecu 1985. godine. Pokretači ovog humanitarnog pokreta su bili (i ostali), Willie Nelson, John Mellencamp i Neil Young.
U to vrijeme im se pridružio Bob Dylan, doduše ne direktno na koncertu, ali njegova verbalna podrška je i te kako značila. Svojim prisustvom, Billy Joel, B.B. King i Roy Orbison, su uveličali tu prvu feštu i dali joj auru velikog događaja. Od tada se “Farm Aid” održava svake godine, prikupljajući sredstva koja idu najugroženijim farmerima.
Prije nego nastavim s temom, samo mala napomena o čemu se u biti radi. Američki sistem oporezivanja nasljedstva i ulaganja je izuzetno brutalan. Za naše pojmove, potpun neshvatljiv. U dva primjera ću ilustrativno pokušati prikazati ono osnovno. Dakle, da bi farmeri mogli financirati proizvodnju, iz godine u godinu moraju se obraćati bankama za kreditne linije. Te su kreditne linije izuzetno nepovoljne i podrazumijevaju hipoteku cjelokupnog imanja i za najmanje kredite.
Ukoliko se dogodi loša godina po pitanju uroda, vlasnici farmi su u nemilosti banaka, koje odlučuju, da li će oduzeti farmu i prodati je na dražbi za cijenu od nenaplaćenog kredita, (koji je katkad i do stotinu puta manji od vrijednosti farme), ili će vlasniku ipak dati drugu šansu da proba dogodine s proizvodnjom i ako bude sreće, izvuče se iz gliba dugovanja.
Druga, još brutalnija je porez na nasljedstvo. Porez je toliko velik da je nasljednik prisiljen na prodaju svega što ima (dakako ako nema debeli bankovni račun), kako bi namirio porezne apetite. A da bi nastavio s proizvodnjom, mora se obratiti banci za sufinanciranje proizvodnje i priča se nastavlja u beskrajni krug u kojem samo banke i vlada dobivaju.
U tom su okuženju Willie Nelson, John Mellencamp i Neil Young došli na ideju da pomognu najugroženijim farmerima, bar da isplivaju iz dužničkog ropstva i domognu se sljedećeg ciklusa proizvodnje.
Dakle, u Travnju 1990 godine, održan je četvrti po redu “Farm Aid”. Pored stalnog tria, Willie Nelsona, John Mellencampa i Neil Younga, pozivu su se odazvali Elton John, Kris Kristofferson, Guns N’ Roses i Jackson Browne. Bila je to tada najjača ekipa koja je poduprla ovu plemenitu akciju. Opće raspoloženje su donekle pokvarili Guns N’ Roses svojim ekscesnim ponašanjem, ali ruku na srce, bilo je za očekivati. No, kao protuteža ovome, javio se Elton John, koji je svoju temu “Candle in the Wind” ovaj put posvetio AIDS pacijentu Ryan Whiteu, koji je preminuo tijekom izvođenja same kompozicije.
Ove su dobrotvorne priredbe izuzetno dobro posjećene, jer očito je da je pored atraktivnih imena koja su na listama, ipak svijest o potrebi kakvog takvog sudjelovanja u ovakvoj organizaciji već dovoljno sazrela među širokim masama. Nažalost, to još nije doprlo do svijesti zakonodavaca u Washingtonu, ali to i nije priča za ovu priliku.
Tako se na prvom koncertu, 1985. godine okupilo 80 000 ljudi, a broj je svake godine rastao geometrijskom progresijom.
I da spomenem još i to, na tom prvom festivalu, je prikupljeno 9 milijuna dolara, koji su raspoređeni najugroženijim farmerima u Americi. Brojka i nije baš toliko impozantna s obzirom na potrebu, na svaka gesta je dobrodošla.
I da se ne ostane samo na ovom, pobrinuo se ponovo trio organizatora. Naime, organizirali su saslušanje američkih farmera pred kongresnom komisijom, koja je na temelju tog angažmana predložila, a kongres uskoro usvojio, “Agricultural Credit Act of 1987”. Ovaj je zakonski akt donekle zaštitio male farmere od samovolje banaka, odnosno, pridonio je da mnogi od tada sačuvaju svoje farme od prodaje kojom bi se namirili mali krediti.
Dalo bi se o ovome još mnogo, no za ovaj vremeplov i ovo je sasvim dovoljno.
I za kraj, jednostavno moram se nakloniti triju koji je sve osmislio, realizirao i već dvadeset godina stoji iza ovog projekta, spašavajući bezbrojne farmere i njihove familije od gubitka svojine i potpunog osiromašenja.
Svaka čast Willie, John & Neil!
Kapa dolje!