Isuse, pa je li ovo moguće!
Ovo su bile moje prve reakcije kad sam prvi put poslušao album “Eros”, grupe Dün (Dune) . U tim mi je trenucima bilo van poimanja zdravog razuma da je ovako nešto stvoreno, izdano i egzistiralo u tišini, tu pokraj nas, na dohvat ruke. Koju je trebalo samo ispružiti u duboku tamu medijske ignorancije i negiranja prava na postojanje.
Album “Eros” je vjerojatno jedan od najrjeđih albuma u povijesti moderne muzike. (Osim naravno prvog albuma “grupe” Devil Doll, “The Mark of the Beast”, koji je izdan u jednom (1) primjerku i u vlasništvu je tvorca Mr. Doctora).
“Eros” je nastao u tišini, na marginama Zeuhla, i već pola stoljeća sjaji sjajem svjetionika iz prošlosti, koji osvjetljava budućnost.
Nevjerojatan album, prepun muzičke elokvencije, u kojoj “melje” kao mlin sve što mu dolazi pod ruku. Temeljen na Zeuhlu, uzimajući od njega esencu, pretače je u svoju viziju avangarde. Ne srami se podilaziti Zappi, toliko da na momente zvuči “Zappastije” od samog Zappe.
Zaustaviti se samo na ovome bi bilo nepravedno, jer tu je i (daleki) utjecaj rocka. O jazzu/fuziji konvertiranom u neku formu Kraut Rocka da i ne govorim.
Dün – “Eros”
Teško je riječima opisati muzičku sliku koju stvara ovaj sastav, koji obožava svoju opskurnost i podcrtava je jednom, za danas nevjerojatnom činjenicom. Kako bi do kraja izrazili prezir prema komercijalnom pristupu i ogolili ga do kostiju, pored potpisanog ugovora s francuskom underground kućom Soleil Atreides, Dün nikada nisu dozvolili distribuciju ovog albuma. Sami su financirali štampanje 1000 komada vinila, te ga prodavali samo na koncertima.
Znajući za ovo, da li treba napominjati koja je danas raritetna vrijednost ovih primjeraka. Ne želim govoriti o ciframa, ali one na koje sam našao na netu, zavrtilo mi se u glavi.
Pa i sadašnjost nije naklonjena ovom albumu. Nema ga na ni jednom od velikih distributerskih servisa za muziku, tako da ga je recimo nemoguće nabaviti na Amazonu, koji se diči da u svom katalogu posjeduje sve što je do danas izdano (sic!)
Album se sastoji od četiri kompozicije labave strukture, jamovskog ugođaja. Na proširenom izdanju albuma su još četiri kompozicije, tri su u biti demo snimke čije su se konačne verzije našle na albumu i posljednja, nikad objavljena, “Acustic Freeman”.
Za slušanje albuma ipak preporučam originalni sadržaj albuma, a jednom kad se apsolviraju sve četiri kompozicije, onda se može krenuti dalje.
Dün – “L’epice”
Sve su kompozicije priča za sebe, bez ikakvi dodirnih točaka, osim u svemu!
Toliko različite da odudaraju svime što ih čini, a u konačnici, kao set čine zaokruženu cjelinu. Sazdane su od poredanih segmenata.
Ljepota svega jest neosporna logika muzičkog izlaganja. Ta logika svojstvena samo velikanima slika muzičku sliku kao nešto što se samo nameće. Jer je to tako “i nikako drugačije!“.
Kompozicije prolaze kroz nebrojene i maštovite varijacije, koje u finalu svaka za sebe predstavljaju karike koje tvore taj lanac ispružen ispred nas na našu prosudbu. I kakva može biti?
Samo jedna!
Za one koje vole Zeuhl, za one koji vole Kraut Rock, za one koje vole fuzijski pristup i maštoviti jam, za sve one koje vole muziku, album ima samo jednu ocjenu – 5 (bez ostatka).
Neko će mu možda zamjeriti nekoherentnost u muzičkom izlaganju sekvenci i (opasnu) blizinu kaotičnom izričaju koji prijeti razaranju kompozicije, ali sve je to dio avangardnog pristupa.
Slušati album kao pozadinsku buku je gubljenje vremena.
Slušati album da bi se slušao, okanite se „čorava posla“.
Album se sluša u svojoj esenci, ispred zvučnika i s upitnikom iznad glave. Upitnik koji ne silazi do zadnje odsvirane note.
Dün – “Arrakis”
Album “Eros” je jedan od onih albuma koji se slušaju cijeli život. “Birds of Fire”, “Inner Mountain Flame”, “Yeti”, “Agamemenon”, “Tick As Brick”, “Pawn Hearts”, i još nebojeno onih velikih, to je društvo u kojem se “Eros” osjeća kao riba u vodi.
Ako ne možete nabaviti ovaj album, trenutno ga možete u cjelosti poslušati na YouTube-u. No, pored svega, ostaje ipak gorčina u ustima, s konstatacijom da očito još nije sazrelo vrijeme da se ovom albumu oda dužno poštovanje i da se nađe na 180 gr. vinilu.
Ali mora, jednog dana, prije ili kasnije, ma koliko mediji i industrija šutjeli o tome!
I za kraj, citat jednog kritičara koji je album primio s istim oduševljenjem kao i ja:
“Eros is arguably one of the most magnificent avant-garde progressive pieces of music the world will ever see and is by all means essential listening” (izvor: MikeC26/sputnikmusic.com)
Dovoljno?!
Dün (Dune) – “Eros” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.