Kao što sam najavio, nastavljam sa mini serijom, u kojoj predstavljam grupe osnovane od otpadnika iz velikih grupa.
U prvoj emisiji sam predstavio James Litherlanda i njegovu grupu Mogul Thrash. U sljedeće dvije emisije donosim Mick Abrahamsa i njegovu grupu Blodwyn Pig.
I odmah na početku da objasnim zašto dvije emisije o relativno nepoznatoj grupi. Razlog leži u njenom opusu, to jest, izdali su dva albuma koji ne mogu stati u jednu emisiju bez da ona bude preduga.
Drugi razlog leži u činjenici da je skoro pa nemoguće predstaviti grupu sa jednim albumom i dijelovima drugog, jer album prvijenac i njegov nasljednik žive odvojenim životima, ali istovremeno, toliko se nadopunjuju da čine jednu kompaktnu cjelinu od dva dijela. Drugim riječima, bez uvida u cijeli prvi album, teško se može shvatiti odakle je drugi došao i obrnuto.
Stoga sam odlučio, u cilju pravilne prezentacije grupe Blodwyn Pig, idu dvije emisije.
Povijest banda u stvari počinje sa prvim albumom Jethro Tulla, “This Was”, na kojem je postalo jasno da dvije snažne autorske ličnosti teško mogu egzistirati u uskim okvirima jedne grupe, čiji se razvoj kreće nekom svojom putanjom. Konkretnije rečeno, dvije jake autorske ličnosti, s potpuno drugačijim vizijama o smjeru kojim je grupa trebala ići, jednostavno nisu mogle ko-egzistirati.
“This Was” je izašao i ustoličio Jethro Tull u najperspektivniju nadolazeću grupu na Otoku. Na naznaku ponovnog posjeta studiju, sa već skoro spremnim materijalom, Mick Abrahams jednostavno napušta grupu. Umjesto njega, grupi se pridružuje Martin Bare, te time zaokružuje konačnu postavu koja će snimiti drugi Jethro Tullov album, “Stand Up”.
Red je da malo osvijetlim ovaj, na prvi pogled suludi potez. Jer, napustiti sastav koji je upravo sticao planetarnu popularnost, granići baš ne sa zdravim financijskim razumom. Upravo je po tome Mick Abrahams kasnije postao poznat. Njegov prezir prema financijsko-poslovnom aspektu muzike mu je donio auru beskompromisnog buntovnika i rijeku sljedbenika u underground krugovima.
Na drugu stranu, Mick Abrahams jednostavno nije mogao ili nije htio, povlađivati Andersonu u kreiranju novog pravca kojim se kretao Jethro Tull. Njegova vizija je uključivala jake blues i jazz korijene i tu je nastao spor. Otišao je da bi se s novom grupom vratio ondje gdje je Jethro Tull stao s prvim albumom.
Štoviše, slušajući prvi album Blodwyn Piga, “Ahead Rings Out”, očito je da Abrahams nije nastavio gdje je Jethro Tull stao s “This Was”, već je krenuo jedan korak nazad. Taj korak je bio u tom trenutku krivo protumačen, kao korak nazad u kreativnom smislu. No, radilo se o povratku na startnu poziciju ranih Jethro Tulla i od nje je ponovo krenuo. Sljedeći tu logiku, postaje jasan sadržaj i stil prvog albuma.
Dunque, Abrahams se s Blodwyn Pig vraća na sam izvor, napaja se na izvoru mješavine teškog bluesa i jazza. Za razliku od Andersona, koji se želio osloboditi tog uticaja i razviti svoj osebujan stil, Abrahams je pošao obrnutim pravcem. Odmah da kažem, Ian Anderson je u svojim nastojanjima u potpunosti uspio i za to mu veliko, veliko hvala.
No u ovoj emisiji ćemo se pozabaviti Abrahamsom, njegovom vizijom i njegovim sastavom Blodwyn Pig.
Ajmo mi sa našom pričom, od nekog početka.
Samo ime Blodwyn Pig mi je dalo glavobolje i tek pojavom interneta sam uspio skužnit o čemu se radi. Naime, Blodwyn je Velški naziv za neki cvijet. U kombinaciji sa imenicom “svinja” ne daje nikakav idiom i de facto nema nikakvo značenje, doli slaganje imena po besmislu, odnosno igra igru riječi. (sjetimo se nenadmašnih Monty Pythona iz tog vremena).
Originalna postava Blowyn Piga se sastojala od utemeljitelja, Mick Abrahamsa na gitari i vokalu, Jack Lancastera na saksofonu, flauti i violini, Andy Pylea na basu i Ron Berga na bubnjevima. Ubrzo nakon oformljivanja, Blodwyn Pig intenzivno radi na novim materijalima i isto tako intenzivno nastupa. Dakako, odmah bivaju zapaženi, a pogotovu za nastupa na velikim festivalima, Isle of Wight i Reading Rock Festivalu.
Interesantno je za napomenuti u ovom kontekstu još nešto. Nošeni na krilima Britanskog booma u Americi, Blodwyn Pig su bili jedna od rijetkih grupa sa Otoka, koja se usudila odmah otići preko Velike Bare i odraditi turneje. I to ne samo jednu, već dvije. Koji su status imali u samom startu, govori zapanjujuća činjenica da su obje turneje uključivale najjače rock dvorane na svijetu, Fillmore East, i blizanku na zapadnoj obali, Fillmore West, te LA Forum.
Svaka im čast!
Blodwyn Pig izdaje pilot singlicu “Summer Day” koja se ujedno našla na američkoj verziji prvog albuma. Iako singlica nije polučila neki uspjeh, album dolazi na Top Ten sa obje strane Atlantika. Impresivno za debut jedva poznate grupe. No, tu Blodwyn Pig nalazi svoje mjesto. Bivaju prepoznati kao dio jezgre underground scene.
I da ovom prilikom napomenemo još nešto. Iz današnje perspektive zvuči nevjerojatno, ali albumi undergrounda su redovno dolazili na komercijalne top liste, većina beskompromisno odbijajući bilo kakvo povlađivanje zahtjevima tržišta. Može li itko to reći za iti jednu muzičku tvorevinu, na iti jednoj komercijalnoj top listi danas?
“Ahead Rings Out” izlazi, da kažemo i to, 1969 godine i odmah dolazi na top listu. Penje se do 9. mjesta, gurkajući se sa rivalom “Stand Up”, od Jethro Tulla. Album sadrži tešku mješavinu cijelog spektra progresivnih stilova, od teškog bluesa, preko klasičnog/bip-bop jazza do hard rocka.
Od prvih taktova uvodne teme “It’s Only Love”, jasno je o čemu se radi. Beskompromisni blues-jazz rock, protkan Abrahamsovim vokalom. No, već sljedeća tema “Dear Jill” nas vraća na polja pamuka. Blodwyn Pig plovi po svojim korjenima, donoseći nam možda jednu od najljepših izvedbi urbanog bluesa.
“Sing Me A Song That I Know” je tema koja slijedi. U ranom Jethro stilu, Blodwyn Pig gradi svoj stil. Stil kojeg će razvijati na ovom albumu i definirati na drugom. A onda dolazi Lancasterovih pet minuta, točnije “The Modern Alchemist” traje nešto duže od tih pet minuta, ali ostaje u sječanju daleko, daleko duže. Neobična verzija jazz rocka, promatrana i izvedena sa jazz strane. Nemam tu šta više dodati.
“Up And Coming”, slijedi liniju albuma da bi, s neba pa u rebra, “Leave It With Me”, donio frišku verziju Jethro improvizacije. Čak i flauta zvući Andersonovski. Vjerujem da bi Anderson veoma rado potpisao ovu temu. Ili ne bi, hm, ima tu jazza, prečistog jazza da bi stao iza nje.
“The Change Song” slijedi improvizaciju i to s “cockney a capela uvodom”, te akustičnim ostatkom teme. Opet i ponovo, duh Jethro Tulla lebdi nad njom. Album završavaju “Backwash” i “Ain’t Ya Comin’ Home, Babe”. Tema u kojoj Lancasterov jazz drive susreće Abrahamsov blues. I kao rezultat dobivamo progresivni komplot prepun uticaja, a opet ispričan na jedinstveni Blodwyn Pig način. I dakako, tema koja neuvijeno nagovješćuje drugi album.
I da više ne duljimo, poslušat ćemo prvi album grupe Blodwyn Pig, “Ahead Rings Out”
Ovim završava prva emisija posvećena grupi „Blodwyn Pig“. U sljedećoj emisiji donosim drugi album grupe te završni komentar o ovoj po mnogo čemu, dobroj grupi.
Eto!
*Sve naknade za autorska i srodna prava regulirane ugovorom s Gradskim Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!