Kansas, ne američka savezna država nego band sigurno bi imao manje trnovit put do uspjeha da su bili iz Los Angelesa ili New Yorka umjesto iz Topeke u Kansasu, saveznoj američkoj državi, ne bandu.
Priča počinje početkom 70-ih kad su muzičari iz kraja poznatijeg po tome da je tamo bio šerif Wyatt Earp i drugim dogodovštinama s divljeg zapada, imali dovoljno hrabrosti, muzičkog znanja i vizije da pomiješaju AOR i progresivni rock.
Tih godina stabilizirala se klasična postava Kansasa: Kerry Livgren gitara, klavijature, glavni kompozitor, Steve Walsh, klavijature i vokal, Robby Steinheradt violina i vokal, Rich Williams gitara, Billy Grear bass i Phil Ehart, bubnjevi.
Kansas – “Dust in the Wind”
1974. godine izlazi im odličan, ali relativno neuspješan debut album, a za naslovnicu koriste sad već legendarnog bradonju s puškom u ruci, a što je dio murala iz gradske vijećnice u Topeki. Nakon debija i koncerata gdje god su ih htjeli slušat, pa i u najcrnjim rupama ruralne Amerike, Kansas 1975. godine snima još dva albuma koji sadržavaju pjesme koje i danas čine okosnicu njihovog koncertnog repertoara, „Song For America“ i „Masque“.
U Engleskoj se rađa punk, na istočnoj američkoj obali u to vrijeme se lagano zahuktava New Wave i Ramonesi. Kiss su glavni u hard rocku, dok se radijski rock priprema za dolazak sladunjavih baladera, grupa Journey, Styx i Foreigner.
Vremena se ne čine nimalo dobrima za band koji stvara vrlo kompleksnu muziku, koristi violine i pjesme im traju u prosjeku između 8 i 12 minuta. Izdavajući albume i svirajući gotovo neprekidno Kansas dobiva reputaciju banda čija svirka nadilazi zbroj inače impresivnih muzičkih vještina pojedinačnih članova. U takvim okolnostima, Kansas naravno nema hit singl koji bi se vrtio na radiju, a radio nikad nije niti će imat strpljenja ni uviđavnosti za pjesme duže od tri minute i dvadeset sekundi.
Kansas naravno nisu mogli računat na to da će im posteri poboljšat prodaju albuma iz prostog razloga, jer su izgledali kao skupina trapera iz nekog salona u Kansasu. Dva člana banda su imali (i imaju dan danas) preko 100 kila, dvojica su nosili brade ala „Grizzly Adams“, jedan je nosio gusarsko pokrivalo za oko, a jedan do dvojica su imali brkove, model šoferi međugradskih autobusa početkom osamdesetih.
Takve tipove realnije je bilo očekivati u poljoprivrednoj zadruzi najzabitijeg mjesta u Dalmatinskoj Zagori nego na posteru u sobi neke teenegerice.
Kansas – “Point of Know Return”
Te okolnosti dovode do trzavica s izdavačkom kućom koja ih forsira na hit singl. Čisti business!
Do tih dana su „spržili“ lovu za tri albuma i ta se lova trebala početi vraćati ili se ugovor otkazuje i band najvjerojatnije raspada. Nije im puno pomagalo da su frustrirali bendove kojima su bili predgrupa, jer nakon njihovog nastupa nije lako bilo svirati, pa čak ni imenima kao što su primjerice Fleetwood Mac (Mick Fleetwood je to izjavio u jednom interviewu).
Godina je već 1976-ta i Kansas (grupa) ima posljednju priliku snimiti album ili izbaciti hit singl s kojim će početi vraćati u njih uložen novac. Ili će se vratit kući u Kanasas (državu). Da bi stvar bila gora na samo snimanje albuma Steve Walsh (drugi kompozitor banda) dolazi i kaže da nema baš ništa.
Kansas – “Carry on Wayward Son”
Dan po dan na snimanju i band ima sedam snimljenih pjesama i svjesni su da od hit singla nemaju niti „h“. Već se polako spremaju vratiti sa snimanja u Kansas (državu) kad je Kerry Livgren donio ostalim članovima pokazati pjesmu koju je večer prije napisao. Pjesma se zove „Carry On Wayward Son“, a album „Leftoverture“.
Pjesma se penje na #11. mjesto singlova, a album na peto mjesto Billboardove liste albuma. Kansas postaju zvijezde večeri na koncertima, sviraju ispunjene velike dvorane i počinje pristizati novac.
1977. godine snimaju još uspješniji „Point of No Return“ na kojem se nalazi jednako uspješna hit singlica „Dust In the Wind“. Inače tu je pjesmu Kerry Livgren koristio kao vježbu za razgibavanje prstiju i na nagovor njegove supruge pjesma je snimljena i postala je legendarni singl koji je prodan u više-milijunskoj nakladi.
1978. godine Kansas snima izvanredan dvostruki koncertni album „Two For The Show“ i čini se da grupi nema kraja. Čak su proglašeni i UNICEF-ovim ambasadorima dobre volje.
Kansas – “On the Other Side”
Ali kraj se nažalost počeo nazirati jako brzo, jer su počele svađe oko raspodjele zarade budući su kompozitori tražili veći dio nego su imali ostali članovi banda.
1979. godine snimaju solidan album „Monolith“ koji nije bio uspješan kao prethodna dva albuma. Iz grupe odlaze i Livgren i Walsh te narednih godina dolazi do mnogih personalnih promijena. Kroz grupu su prošli Steve Morse (sadašnji gitarist Deep Purple) i pjevač John Elefante.
Snimaju albume „Audiovisions“ (1980.), „Vinyl Confessions“ (1982.), „Drastic Measures“ (1983.), „Power“ (1986.), „Always Never The Same“ (1998.), „Somewhere To Elsewhere“ (2000.), kao i brojne kompilacije i albume uživo. Ti su albumi bili jako solidni, ali nisu ni izbliza vratili staru slavu Kansasu.
Prošle godine preostali članovi Kansasa, koji se nisu penzionirali ili posvetili osobnim problemima snimili su osrednji album „The Prelude Implicit“ koji zvuči jako dobro, s obzirom da nedostaju oba glavna kompozitora i oba “lead” vokala.
Kansas su band za preporučit svakom ljubitelju muzike, kao i svim osobama kojima nije slon prdnuo u uho.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
