Ian Curtis okončava svoj život objesivši se u trenutku napada depresije.
Otišao je kad je Joy Division počeo zauzimati svoje mjesto na globalnoj sceni, šireći svoj uticaj van granica Otoka.
Joy Division je do smrti Ian Curtisa izdao samo dva albuma, debut „Unknown Pleasure“ i drugi album, „Closer“. Bez velike pompe, oba su albuma po izlascima proglašena klasicima post punk ere.
Doduše to je bilo ono prvo.
Ono realnije i dugovječnije je došlo s godinama, kad su se oba albuma profilirala u svojoj originalnosti i našla se na pijedestalu, ne samo jedne ograničene ere, već muzičke umjetnosti uopće.
Joy Division je možda bila jedina grupa koja je djelovala na tragovima The Doors. Formacijski, intelektualno, muzički pa čak i tematski, obje su grupe donosile mračnu atmosferu, protkanu šizofrenijom i ludilom. Nadrealne teme The Doors su kod Joy Division bile zamijenjene depresivnim pogledom na sivu svakodnevnicu.
I dakako, nažalost, oba su lidera umrla mlada, Morrison s 27 godina, Ian s 23 godine, ostavivši iza sebe ogromno pitanje, na koje nikada nećemo dobiti odgovor, što bi bilo da su živi?
Ostatak grupe je odmah vidio da od nastavka u istom pravcu nema nikakve koristi, jer Ian je bio za grupu ono što je Morrison bio za The Doors.
Oformili su novu grupu, nazvali je „New Order“, izmijenili stil i samostalno zauzeli top liste. To je samo pokazalo da Ian nije bio jedini koji je imao potencijal, no, sve je bilo podređeno njemu.
Moj prvi susret sa Joy Division je bio kao udar groma. Bila je to ljubav na prvi pogled. „Unknown Pleasure“ se ulio u mene takvom lakoćom da ga nisam ni osjetio dok sam ga pio.
„Closer“ nije ništa lošije prošao od prvijenca. Nažalost, sudbina je htjela da treći album nikada ne ugleda svjetlo dana.
Snimljen je dokumentarac i igrani film o ovoj grupi. Oba su filma dobro donijela prikaz vremena, svaki na svoj način, i baš se nadopunjuju.
Preporuka, za potpunu sliku ovog sastava i samog Ian Curtisa, gledanje oba ostvarenja.
Povezani članci
