AndersonPonty Band – “Better Late Than Never”

Iskra u mraku!

Pretprošle su godine Jon Anderson i Jean-Luc Ponty objavili da se napokon ostvaruje davna želja za suradnjom. Naime, ovaj duo je još prije tridesetak godina bio u kontaktu, pokušavajući napraviti nešto zajedničkog. Nažalost, obaveze su cijelo vrijeme stajale kao prepreka ostvarenju ovog projekta.
I napokon, potvrda je stigla.

U cilju prikupljanja sredstava, Jon i Jean-Luc su lansirali Kickstarter kampanju i njome prikupili novac za snimanje albuma. Iako, kako sam u vijestima napisao, vjerujem da ni jednom ni drugom, nije novac bio problem, a pogotovo se to odnosi na Andersona, koji samo od tantijema matične grupe Yes može lagodno živjeti i raditi. No, ovo se pokazalo kao dobar marketinški trik, tako da ovu inicijativu prikupljanja sredstava i treba gledati u tom svjetlu.

Album je izašao, simptomatičnog naslova “Better Late Than Never”, naslova koji sve sam kaže.


AndersonPonty Band – “Owner Of A Lonely Heart”

Snimljen je u živo, s time da su kompozicije dotjerane u studiju. U biti, samo je jedna na albumu, „Time and a Word“, ostala kao snimka u živo. Ostale su “konvertirane” u studijske snimke.

Sadržaj albuma je balansiran između standarda grupe Yes, tema sa solo albuma Jean-Luca i zajedničkih tema. No, odmah moram reći, sve teme, a pogotovo grupe Yes su dobile novo (fuzijsko) ruho i za divno čudo, u njemu se lijepo osjećaju.

Prosto je nevjerojatno kako kompozicije stare pola stoljeća presvlačenjem odjeće mogu tako svježe i lijepo izgledati. Zvučnom slikom dominira Pontyeva violina, koja tu i tamo preuzima ulogu gitare i svojim vio-rifovima puni prostor. U tom okružju, glas Jon Andersona dolazi kao nebeski dar.

Kao rezultat te simbioze nastaje verzija lepršavog prog rocka. Mislim da je još bolja poredba sa muzikom JJ Calea, s time da ova ima prog predznak. Nazvao bih je „laid back prog muzika“.


Anderson Ponty Band – “Wonderous Stories”

I kad o Andersonu govorim, nije mi jasan njegov glas. Naime, svi veliki vokali, protokom godina i te kako stare, mijenjaju se, padaju u kvaliteti ili pak dobivaju novu dimenziju (Greg Lake), Ali ne i Andersenov. Uz minimalna odstupanja od vokalnog izričaja prije pola stoljeća, ovaj čovjek pjeva kao je jučer došao na scenu.

Album “Better Late Than Never” je album koji ne sjeda u uho na prvo slušanje, bar ne nenaviklom uhu. Iskusnom prog uhu, već od samog “Intro”-a je sve jasno. Jon Anderson i Jean-Luc Ponty su napravili odličan album, čistokrvni primjerak svoje vrste.

Album koji može biti zasjenjen samo jednom činjenicom, a to je da nema nasljednika, da bude jedini. Stoga, preporučam toplo ovaj album, svima, ne samo progerima, jer na njemu ima materijala i ima se što slušati. Album zaslužuje pažnju, ne samo svojom kvalitetom već i zbog hrabrosti glavnih sudionika, da u vrijeme opće degradacije muzike kao umjetnosti i hopa cupa okruženja, naprave i izdaju ovakav album.

Jon i Jean-Luc, kapa dolje.

Ostali, na slušanje!


 Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci