Categories
Osvrti

Mike Watt + Il Sogno del Marinaio – Močvara / 19.Listopada-2016.

Mnogima ime Mike Watt ne znači ništa, nekima pak tek mutno sjećanje na davna vremena kad je bio basista obnovljene grupe The Stooges i sa Iggy Popom harao pozornicama diljem zemaljske kugle.

Nekima pak može zvučati poznato njegovo ime jer je svirao sa Nirvanom ili pak sa Blue Öyster Cultom, no, onaj pravi, današnji Mike Watt je nešto sasvim drugo.
I to “nešto sasvim drugo” je pokazao na koncertu kojeg je održao u klubu Močvara.

U biti, bio je to ne samo koncert, već cijeli happening, koji je počeo sa razgovorom Mike Watta sa domaćinom Aleksandrom Dragašem, uz pitanja prisutnih. Nije tu bilo neko nepregledno mnoštvo, no, bili su prisutni ljubitelji prave muzike. Mike Watt je ne samo strpljivo odgovarao na pitanja, već je detaljno lamentirao o današnjem stanju u muzici i referirao na neka neka drugačija (bolja) vremena.
Uglavnom, ugodno druženje uz čašu piva.

Koncert je otvorila predgrupa, Savak iz Brooklina. Momci su počeli pomalo anemično, no veoma brzo su prešaltali u veću brzinu i u žestokom raspoloženju odradili svoj dio zadatka. Posebno me impresionirao bubnjar, koji je neumorno punio i najmanju prazninu i svojim agresivnim bubnjanjem debelo pridonio zvučnoj slici. Ne znam kakva budućnost čeka ovaj garažni post punk band, ali sudeći po viđenom, imaju je.

Nakon male pauze na pozornici izlazi Mike Watt sa svojim suradnicima, sastavom Il Sogno del Marinaio, sastavljanog od Stefana Piliana na gitari, te Andrea Belfiema na bubnjevima.

Kao pripremu za ovaj koncert, između ostaloga, pogledao sam nekoliko videa snimaka uživo i svidjelo mi se, ali ipak ništa me nije pripremilo za ono što je Il Sogno del Marinaio isporučio sa pozornice.

I u samom startu, da krenem od muzičara, jer oni su bili ti koji su svojom osebujnošću obojili prekrasnu večer.

Stefano Pilia, taj čovjek je stvorio svoj osebujan stil na gitari. Nježan, krt i prodoran, a kad zatreba brutalno težak. No ovaj posljednji atribut je rijetko upotrebljavao, jer je brutalnu komponentu za sebe “oteoMike Watt, ne za ništa. Tako smo dobili vagu, na kojoj su ravnopravno sjedili, jedan nasuprot drugog, gitara i bas. Neprekidno u biti solirajući, Stefano priziva neka bolja, daleka vremena gitarskih heroja, koji su svojim sviranjem drobili auditorij i dovodili ga do ekstaze. Ono što me posebno dojmilo kod Stefana jest ta nježnost u pristupu i pletenje mreže u koju se redovno „koprcaoWatt kidajući svojim basom, ne samo paučinu strukture kompozicije, već i samu kompoziciju. Gitarista koji je zaslužio visoku poziciju na današnjim ljestvicama „naj-gitarista“.

Andrea Belfi, za bubnjarevima i udaraljkama. Svirajući na neobičnom setu, doprinio je jedinstvenom zvuku, a svojim jazz pristupom razlio zvučnu sliku u ogromnu širinu. Nadasve maštovit i neumoran, poentirao je svaku notu odsviranu od Stefana i Watta, dajući im neophodan naboj raskošnog ritma i pogonske energije. Na momente je podsjećao na mladog Mick Fleetwooda, kako izgledom tako i odabirom palica i udaraljki, a i atmosferski je bojio kompoziciju u njegovom stilu.

Mike Watt, nenadmašni lucidni basista, koji je prošao manje više sve pozornice na ovom svijetu, od onih velikih do najmanjih, kad je svirao pred desetak ljudi. Ali njegova životna filozofija jest sviranje pred publikom i ako ima jedan jedini ljubitelj muzike ispred njega, on će svim žarom održati koncert, kao da se nalazi pred stotinu tisuća duša opsjednutih njegovi izričajem.
Pošteno i iskreno pristupa i svom basu kojeg tretira sa nježnom brutalnošću.
Prepletenost gitare i basa u pojedinim temama je tako maštovito odrađeno da sam imao osjećaj da ispred mene stoje velikani koji pune stadione (ali ovi ljudi i jesu velikani, koji nažalost ne pune stadione!)
Usprkos godinama Watt i dalje daje sve od sebe na pozornici i šalje energiju u ogromnim količinama.

Koncert je u furioznom stilu otvorio sa kompozicijom “Il Sogno Del Fienile” sa drugog albuma ove formacije, “Canto Secondo”.
Prvi su taktovi dali do znanja da je ispred nas nesvakidašnji događaj, sa nesvakidašnjom muzikom. Muzikom gdje pojam „žanr“ nema nikakvo značenje. Jer toliko je toga blendirano u izričaju da je nemoguće jednoznačno odrediti “odakle vjetar puše“.

Ako bih pak pokušao, to bi izgledalo otprilike ovako!
Muzika koju su isporučili Mike Watt i njegov Il Sogno del Marinaio je ukratko, jednom riječju opisana, prekrasna. Prepuna ritmike, sa tribalnim ritmovima “up front“, i savršenim gitarskim pasažima.

Vjerojatno bi se sve skupa moglo podvesti pod naziv, eklektički rock i time pokriti sve što sam naziv podrazumijeva. Ali eklektički pojam za izričaj je preširok, jer takav pristup imaju i Kraftwerk, koji nemaju nikakvih dodirnih točaka sa ovom muzikom, ili pak Mahavishnu Orchestra i King Crimson, sa kojima doduše imaju nekih dodirnih točaka, ali samo u naznakama. Stoga ću pokušati dati neki suvisli termin.
Dakle, radi se o avangardnom eksperimentalnom (u klasičnom smislu!) krautovsko/fuzijski obojenom post punku koji ne negira svoje duboke korijene u bluesu (ovo shvatit uvjetno!).
(ili „The Stooges meet Cream“ sa začinom Mahavishnu Orchestra/ King Crimson.)

Mike Watt i Il Sogno del Marinaio jednostavno sviraju svoju muziku.
Ako punk jest bio izričaj sredinom sedamdesetih i njegovi derivati ostali živjeti u ovom stoljeću, onda Mike Watt i Il Sogno del Marinaio isporučuju verziju dvadeset i prvog stoljeća. Pri tom ne oklijevaju „pokupiti“ različite utjecaje kako bi obogatili i profilirali svoj izričaj.
Ili u kratko, Mike Watt i Il Sogno del Marinaio sviraju muziku u punom smislu te riječi. Muziku koja ne poznaje generacijske i državne granice, muziku koja nema istek trajanja.

Eto to bilo najbliže, a vi pokušajte zamisliti kako sve skupa izgleda ili pak možete pogledati na YouTube servisu cijeli koncert (https://www.youtube.com/watch?v=jnpohxy1yCQ) i sami donijeti zaključak.

Cijeli je koncert protekao u furioznom tempu na oduševljenje (malobrojnog) auditorija, da bi završio sa bisom na kojem je izvedena kompozicija, “Zoom”, posvećena bubnjaru grupe Soft Machine, Robert Wyattu!

 Zadnjim odsviranim notama koncert nije bio gotov.
Mike Watt je poznat kao srdačna osoba, kojoj je veličina nepoznanica, a zanošenje njome strano. Ukratko, vidno umoran se spustio sa pozornice ravno u gledalište i smjestio se na samom izlazu iz kluba, gdje je pričao sa posjetiteljima, potpisivao LP ploče, CD-ove, ukratko, socijalizirao se sa svojom publikom. I vjerujete, pri tom nisam osjetio ni trunku manirizma u ophođenju, ni osjećaja odrađivanja obaveze.

Znam da to radi svaku večer, ili pak na svakom koncertu, ali ipak, svojim elokventnim i velikodušnim nastupom prije i nakon koncerta daje sasvim novu dimenziju cijelom događaju.

Sa njim smo proveli skoro pola sata, i kad smo spomenuli (Joško Bare je bio sa mnom na koncertu) da smo iz Splita (teško je bilo objašnjavati gdje su Kaštela i Trogir), oduševljeno nas je zagrlio i zamolio kako možemo pomoći da dođe svirati u Splitu. (Ako netko od organizatora ovo čita, slobodno me kontaktirajte radi detalja!).

Na odlasku sam mu obećao pošteni članak-osvrt i to sada činim, jer taj čovjek je zaslužio ništa drugo nego to!

I za kraj ono loše!
Publika.
Prostor kluba je bio napola prazan, ili napola pun (ovisi da li ste pesimista ili optimista). Znam da ime Mike Watta nema odjeka u medijima i da reklama kampanja za ovaj koncert ima obilježja lokalne proslave Dana borca, ali ipak… . U gradu koji se dići svojom kozmopolitskom orijentacijom i predstavlja se kao kulturna destinacija, neshvatljivo je za ovakav događaj dođe ovako malo ljudi.

To doduše nije zasmetalo Mike Wattu i ekipi da odsviraju dobar koncert, ali ipak ostaje gorak okus u ustima kad se samo sjetimo da cajke (one narodne, ali i pop provijencije) pune velike dvorane, pa čak i stadione.


Mike Watt je najpoznatiji kao basista grupe The Stooges, ali isto tako i po svojoj suradnji sa velikim brojem sastava, od kojih su možda najpoznatiji Nirvana i Blue Öyster Cult.
Tokom godina se profilirao kao neosporna perjanica američkog undergrounda te postao u neku ruku simbol alternativne scene, koji se ne libi nastupati i u pubovima pred desetak ljudi
Sa sastavima Minutemen, a kasnije i sa fIREHOSE, Watt biva jedna od glavnih aktera koji otvara vrata nezavisnom i alternativnom izričaju u mainstream, koje je generiralo indie rock revoluciju u ranim devedesetim godinama.
Član The Stoogesa postaje 2003. godine i sa njima svira, nastupa i snima sve do kraja, 2009. godine, kad bend prestaje sa radom radi smrti članova.
Il Sogno del Marinaio, Watt je osnovao 2009. godine i sa njima snima dva kultna albuma, “La Busta Gialla” i “Canto Secondo”.


Foto album:

 

[huge_it_slider id=”51″]

Categories
Underground

Amy Winehouse (BS&T) – “I love you more than you’ll ever know”

amy-winehouse-52fe6b41-hero

I nakon četrdeset godina od nastanka, ovaj klasik još uvijek pljeni pažnju svojom neponovljivom atmosferom!

Guštajte!


Amy Winehouse (BS&T) – “I love you more than you’ll ever know”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1980-1990 Vremeplov

Rush – „Exit…Stage Left“

Exit...Stage_Left

Nakon osam studijskih albuma, kanadska grupa Rush, izdaje svoj drugi živi album, „Exit…Stage Left“!

Album donosi grupu Rush u svom najboljem izdanju, sublimirajući u sebi esencu studijskih prethodnika i atmosferu direktnog kontakta sa publikom.
Dakako, svoje položaje na top listama ipak može zahvaliti prethodniku, studijskom albumu „Moving Pictures“.
Ovaj studijski album je prokrčio put grupi u gornji razred američkog rocka.

Sljedeći prethodnika, „Exit…Stage Left“ pobire lovorike i ovaj put skače sa američkog na ostale kontinente.
Time se parkira na prvih deset mjesta na top listama diljem svijeta.

Album je ujedno i vrhunac prve faze stvaralaštva grupe Rush, jer nakon ovog albuma, počimaju sa uvođenjem sintesajzera, koji će prevladavati u osamdesetima na studijskim ostvarenjima.
Time se grupa odmakla od svojih korijena i pored pohoda na top liste, nije pobrala lovorike sa njima.

U devedesetima se vraćaju korijenima i od tada permanentno izdaju albume koji su kvalitetom nenadmašni, a stilski povezani za prvu fazu života grupe.

ru

Grupa Rush iz nekog razloga nikada u Europi i na Otoku, nije dostigla status kojeg je imala i ima na američkom kontinentu.

Pa i na našim prostorima, za grupu nije čulo baš previše ljubitelja muzike, a i onaj mali segment je ipak preferirao recimo Led Zeppelin više nego njih.

U Americi taj je odnos dijametralno suprotan.

Zašto je tomu tako, dalo bi se razglabati, ali o tome, nekom drugom prilikom.


Rush – “Tom Sawyer” (Live Exit Stage Left Version)

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1980-1990 Vremeplov

U2 – “Boy”

U2 Boy

U2 izdaju svoj album prvijenac, „Boy“.

Izlasku albuma je prethodila jedna neugodna epizoda.

Naime, grupa je ponudila album lokalnoj diskografskoj kući, no ovi su ga odbili uz obrazloženje da grupa nije perspektivna i da je vrijeme tog albuma isteklo.

Bono i ekipa se okreću kući Island Records, te bivaju prihvaćeni.

Album izlazi i pobuđuje znatnu pažnju. Za to je većinom zaslužan, uz Bonov vokal, specifični zvuk kojeg su donijeli, reklo bi se, „iz prve“.

Taj je zvuk počivao na Edgeovoj gitari, i ima svoju pomalo neobičnu povijest.

Naime, kako je Edge tehnički bio veoma slabo potkovan, pokušavajući izvesti kompliciranije dionice, jednostavno bi fulao. I da bi se pokrio poslužio se trikovima, koji su mu u kasnijoj fazi, postali zaštitni znak.

Album „Boy“ izlazi sa dva različita omota. Europsko izdanje ima na naslovnici sliku dječaka, dok se na američkom izdanju nalaze distorzirane slike članova benda.
Razlog ovom je zabrinutost američkog distributera, da bi slika dječaka na omotu ploče mogla biti proglašena pedofilskom, te time donijeti negativne kritike bendu.

Na albumu se našla i singlica „I Will Follow“, koja se pristojno plasirala na top listama i omogućila album nesmetano penjanje.
Nisu to bile nebeske visine, ali, u Kanadi dolazi na #12 mjesto, u Americi na #63. i u Engleskoj na #52. mjesto.

bonoo
Sam album nosi poprilično eksplicitne tonove po pitanju seksualnosti i time biva odmah prihvaćen od gej zajednice u Americi.
To je prihvaćanje katkad generiralo potpuno krive zaključke, da je album namijenjen toj populaciji.
No grupa je uspješno izbjegla tu zamku.

Ovaj album je našao svoje mjesto u svim kasnijim anketama vezanim za pozicije debut albuma, a i regularnih izdanja.
Tako ga je The Village Voice, 1981. godine smjestio na #18. mjesto najboljih albuma godine.
Rolling Stone ga na svojoj listi “500 Najvećih Albuma Svih Vremena”, smješta na #417. mjesto, da bi ga magazin Uncut, smjestio na #59. mjesto “100 Najvećih Debut Albuma”.

Najdalje je u ovome išao Amazon.com, koji ga je proglasio za „Greatest Debut Album of all Time“!


U2 – “I Will Follow”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Underground

The Moody Blues – “Nights In White Satin”

UNSPECIFIED - JANUARY 01: Photo of MOODY BLUES (Photo by Gems/Redferns)

Ako iti jedna tema u suvremenoj muzici, s punim pravom nosi pridjev vječan, onda to “Nights In White Satin”.

Svoje je mjesto našla na prvom (drugom) albumu grupe Moody Blues, “Days of Future Passed”.

Povijest i život ove teme je izniman i zahtjeva daleko više od ovih par crtica. O njoj drugom prilikom, u rubrici Vremeplov i u jednoj od emisija.

Dotle, uživajte i ovoj temi koja je nadrasla sve generacijske jazove i ušla u povjest kao jedna “od“.


The Moody Blues – “Nights In White Satin”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Vijesti

Battleme u Splitu!

battleme-in-top

Split je uvijek nekako po strani kad se govori o gostovanjima grupa i solista.

Istovremeno, par stotina kilometara prema sjeveru, u metropoli, svakodnevno se održavaju koncerti znanih i manje znanih grupa. Pogotovo se to odnosi na alternativne grupe, koje svojim nastupima ne iziskuju basnoslovne honorare, a garantiraju dobru zabavi i dakako posjećenost.

Mnogo je razloga zašto je Split “po strani” i ovom prilikom ne bih o tome.

Ali hoću o jednom ugodnom iznenađenju koje se ukazalo u obliku grupe Battleme!

Potvrđeno je da Battleme dolazi u Split.
Nastupit će u Judinom Drvu, 25. Listopada.

Gostovanje je inače u sklopu njihove europske turneje, na kojoj će uz Split posjetiti i Zagreb i Rijeku.

Battleme nije nepoznanica u alternativnim krugovima, ali za širi auditorij ipak to jesu.

Stoga, donosim kratku genezu rada i egzistencije ovog benda.

Nakon što je prestao sa radom u bendu Lions, Matt Drenik osniva grupu Battleme.

Odmah bivaju zapaženi jer se  pojavljuju 2009. godine sa pjesmom “Burn This Town” u seriji “Sons Of Anarchy”.
Upravo je ta serija obilježila Drenikov rad, jer se nekoliko Battleme pjesama našlo u poznatoj seriji.

Do 2012. bend je objavio istoimeni debitantski album, a Drenik je iduće godine izbacio i EP “Weight On The Brain”.

Nakon uspješnog albuma “Future Runs Magnetic” iz 2014. godine, uz koji su proveli izvjesno vrijeme na putu promovirajući ga, Matt Drenik je napravio pauzu i vratio se u svoj studio u Portlandu gdje je nastavio sa pisanjem.

be-deadmanIako je “Future Runs Magnetic” prihvaćena kao velika gitarska rock ploča, Drenik je ipak odlučio da krene u drugom smjeru.

Vratio se klaviru i baladama koje je snimao na svom telefonu, a zatim ih pretvarao u pjesme. Njegov brat Jason Drenik (Hairy Patt Band), također se navodi kao producent.

Zajedno su stvarali pod utjecajem Roxy Music, David Bowiea i Jim Carrolla. Divljenje njihovim tekstovima i muzici su inicirali stvaranje novih pjesama.

Ubrzo ih je nastalo dvadeset, a Drenik je nastavio rad u Revolver studiju u Portlandu.

Pjesme nalikuju na mješavinu žestokih garažnih ritmova koji su bili zastupljeni 70. godina, a gitare koje su bile dominantne kod “Future Runs Magnetic”, ovdje su potisnute.

Kao rezultat nastaje treći Battleme album koji sadrži 14. pjesama i nosi naziv “Habitual Love Songs”.

Album je označen kao spoj zvučnog psihodeličnog i pop ritma. Sadrži pjesme koje opisuju događaje, od noćne pijanke u “All Night, All Night”, do adolescentne prošlosti u “Pete’s Song”, u kojima Drenik pronalazi način da interpretira prošle događaje. Prijatelji iz djetinjstva u pjesmi “The Boats In Ohio” izlaze na ulicu i vrište dio pjesme “Go”, dok u pjesmi “Back To You” se vraćaju svojim starim prijateljima.

Ali ništa nije toliko okupiralo Drenikov um, kao što je to učinila pjesma “Post Is Dead”, gdje sumira svoje zadnje godine turneje u stihu “I can’t survive alone”.

Dakle mjesto događaja Judino drvo, datum 25.Listopda (utorak).
Ulaznice u pretprodaji su 80 kn, a na ulazu 110 kn.
Pretprodajna mjesta će biti Goly & Bosy.


Battleme – “Burn This Town” 

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Preporuke

John Foxx – „The Garden“

Foxx-shutter_1255093581_crop_550x371

Možda će izgledati malo čudno ovo uvrštavanje u preporuku, no nadam se da ću do kraja ovog teksta razjasniti  o čemu se radi.

Dakle, preporuka se odnosi na drugi album engleskog umjetnika, muzičara, pjevača, fotografa, i profesora, bivšeg glavnog vokala engleske tehno grupe Ultravox, John Foxxa.

Albumu je nadjenuo ime „The Garden“.

Skeptičan kakav jesam bio u to vrijeme, po izlasku albuma sam nevoljko prihvatio priliku ga poslušam. Više reda radi zbog pozitivnih recenzija iz medija, nego iz same želje.
No tu sam se prevario!

Od prvih nota je jasno da John Foxx gazi svojom, još neutabanom stazom eklektičkog pristupa tehno izrazu.

Još uz to, kad se doda atmosfera koju je majstorski kreirao i koja dominira albumom, onda priča poprima sasvim drugačiji smjer.url.jpgdvgsd

Vješto kombinirajući moderne (tehno) ritmove, John Foxx kreira nevjerojatnu atmosferu protkanu gregorijanskim koralom, zapakovanim u mistično-magičnu strukturu crkvenog izraza.

Dakle, pokušajte zamisliti sve ovo skupa u jednoj kompoziciji, i na to dodajte superiornu produkciju, onda dobijete „The Garden“.

Kad o produkciji govorim, moram spomenuti par dodirnih točaka sa referencom na ovom polju i to, na moje zadovoljstvo, sa pozitivnim predznakom. Dakako, govorim o „Dark Side of the Moon“.

Sama pozitivna poredba dovoljno govori.

I na kraju nešto što i nije baš uobičajeno.

Naime, ova preporuka je bazirana na albumu u integralnoj verziji.
Imao sam prilike poslušati album u proširenom izdanju. Bonus teme su ga jednostavno razbile, kompaktnost se raspala, pa čak i prešla u neku vrst dosade.

Ne kažem da su bonus teme loše ili dobre, već jednostavno, „The Garden“ je album koji počiva na svom, samostojećem konceptu i ne trpi nikoga u blizini.

Dakle, ako mislite nabavit ovaj vrijedan album, nabavite integralnu verziju i ne žalite za bonus temama!


John Foxx – „The Garden“

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Vijesti

Pink Floyd – “Childhood’s End”

pink-f

“Obscured By Clouds” je u opusu grupe Pink Floyd bio najpodcijenjeniji album, sve do nedavno.

Kako je povijest u velikom broju slučajeva korektor na duge staze, stvari polako sjedaju na svoje mjesto i album zauzima poziciju koju je zaslužio po samom izlasku.

Dokaz tome je nedavno izdani video, u kojem je remiksana pjesma “Childhood’s End”, sa potpuno novom video prezentacijom. Ove jest uvod u najavljeni izlazak box seta “Early Years”, koja izlazi 11. Studenog, ali to u ovom kontekstu nije toliko bitno.

pink-fl

Bitno je to da se jedna do danas “nepoznata” tema našla da bi prezentirala cijeli dio opusa ove velike grupe. Samim time, napokon i sam album “Obscured by Clouds” dobiva na težini te štoviše, dobiva mjesto koje mu pripada.

Osobno, uvijek mi je bio “simpatičan” ovaj album, ali dvije uvodne teme, “Obscured by Clouds” i ” When You’re In”‘ su moji favoriti grupe Pink Floyd.

“Obscured By Clouds” je nastao gotovo slučajno.

Grupa je već izvodila i dijelom snimila materijale koji će se naći na sljedećem albumu “Dark Side of the Moon”, kad im je pristupio Barbet Schroeder sa prijedlogom da napišu muziku za njegov film “La Vallée”. Grupa prihvaća i stavlja na stranu materijale za “Dark Side….”.

Album “Obscured By Clouds” se snima u drugom mjesecu 1972. godine, u jednom dahu!

Da ne duljim o njemu, samo kratka notica od eminentnog Melody Makera, koji je u recenziji albuma napisao da sadrži “some of the most aggressive instrumentals the Floyd have recorded.”.

Dovoljno!

“Obscured By Clouds” se vraća na scenu jači nego ikada!


Pink Floyd – “Childhood’s End” / službeni video

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1970-1980 Vremeplov

Fleetwood Mac – „Tusk“

FMac NAsl

Fleetwood Mac izdaju svoj dvanaesti album „Tusk“.

Album je nastajao dugo i mukotrpno, jer dostojno naslijediti svjetski mega hit „Rumours“, je bilo, skoro pa nemoguće.

Grupa se ugnijezdila u studiju, dani su prolazili, troškovi rasli.
Do izlaska albuma, troškovi su se zaokružili na šesterocifrenu znamenku, u dolarima dakako.

„Tusk“ izlazi kao dupli album.

Za razliku od prethodnika, koji se prodavao u monstruoznoj tiraži, koju je bolje i ne spominjati iz pristojnosti, album „Tusk“ se prodaje u „skromnoj“ tiraži od samo četiri milijuna primjeraka.

Album je proglašen promašajem!!!
Promašaj sa prodanih četiri milijuna primjeraka. Koliko bi grupa i solista danas rado imali taj i takav promašaj?

Bilo kako bilo, „Tusk“ se penje na top liste.
U Americi dolazi do #4 mjesta Billboarda, i tu stoji punih pet mjeseci, na top 40.
U Engleskoj prolazi daleko bolje, zauzima prvo mjesto nacionalne top liste.
Ni u ostatku svijeta nije loše prošao. Uz to, album su nosile dvije top 10 singlice, „Tusk“ i „Sara“.url.jpgkghk

Sve u svemu, niti malo loše, pa čak i za mega popularnu grupu, kakva je bila Fleetwood Mac u to vrijeme.

U biti, moglo bi se reći, da je album čak pomalo i eksperimentalan, jer ipak je nastao u vrijeme eksplozije punka, tako da nije mogao izbjeći tim uticajima.
Isto tako, album donosi i drugačiji pristup kompozicijama, uglavnom kreativca Lindsey Buckinghama.

Od strane članova, album je jednoglasno prihvaćen kao jedan od….McVie ga smatra djelom „tri solo umjetnika“ (Christie McVie, Lindsey Buckingham i Stevie Nicks), dok ga Mick Fleetwood navodi kao najbolje djelo grupe od osnutka.

U ovome bih ga ipak osporio, jer jabuke se ne miješaju sa kruškama.
Ali, da je album najbolji uradak ove postave, to mogu prihvatiti.

Nakon izlaska albuma „Tusk“, Fleetwood Mac odlaze na veliku svjetsku turneju koja je završila trijumfalno, ustoličivši grupu kao globalnu koncertnu atrakciju.

Kasniji radovi grupe nisu dosizali visine albuma „Rumours“, ni pristup albuma „Tusk“, no održavali su status grupe.
Očito je da su svi bili zadovoljni s time.

Inače, grupa Fleetwood Mac je jedina grupa u povijesti muzike, koja je postala svjetski broj jedan u dva različita razdoblja, sa dvije potpuno različite postave (osim ritam sekcije) i sa dvije dijametralno suprotne vrsti muzike.

No ovo je jedinstvena tema, na momente pomalo bizarna. Ali ipak klasična priča o upornosti i ne odustajanju.
Tema kojoj ću posvetiti jedan od osvrta u budućnosti.


Fleetwood Mac – “Tusk”

https://www.youtube.com/watch?v=InjF8xj93LU

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Underground

Jack White & Robert Plant – “The Lemon Song”

JWRP

U jednom trenutku, za vrijeme koncerta Jack Whitea u Lollapaloozi u Argentini, Robert Plant se popeo na scenu.

Dogodio se spoj, prošlost i sadašnjost, a možda i budućnost. Prvi taktovi su u startu sve razjasnili.

“The Lemon Song” u izvedbi ova dva majstora.

U biti, video kojeg imate dolje sve govori.

Komentar nepotreban!

Ovaj izlet ipak treba promatrati kroz prizmu komentara kojeg je Plant dao prije nekog vremna. Radi se o njegovoj želji da surađuje sa Jack Whiteom. Možemo se samo nadati, da je ovaj mali izlet, ujedno i početak te suradnje.


Jack White & Robert Plant – “The Lemon Song”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.