Categories
Vijesti

Brit Floyd u Splitu!

brtt

U moru informacija koje ovih dana zapljuskuju muzičke obale Lijepe Naše, jedna se provukla skoro nezapaženo.

Jedan od dva najveća Pink Floyd tribute benda, Brit Floyd, ima zakazan nastup u splitskoj Spaladium Areni 10.Studenog ove godine.

Kad se zna da je Brit Floyd uz Australian Pink Floyd Show jedini licencirani band za izvođenje opusa grupe Pink Floyd, onda priča dobiva na težini. Pogotovo u kontekstu spoznaje da Pink Floyd više ne djeluje i da je tribute, jedino što preostaje danas.

S obzirom na dostupne informacije, predstava će biti grandiozna, jer bend je uložio ogromnu sumu novaca kako bi se scenski i muzički što više približio originalu.

A za to stvarno treba!

Brit Floyd su na turneji kojoj su dali ime “Space and Time Continuum”. Sam naslov puno toga objašnjava svima koji poznaju opus Pink Floyd, ali i smjer u kojem će vjerojatno moderni izričaj krenuti. U stvari, jedan od smjerova. Ako je Pink Floyd prestao postojati, to ne znači da njihova muzika prestaje živjeti. Čak dapače, interes za nju je ogroman, možda nikada veći.

 Dokaz tome je i Brit Floyd koji je lani odradio turneju od 146 koncerata u nizu na svim kontinentima, pred prepunim dvoranama. Turneja je bila toliko dobro primljena, da je bend odlučio skoro bez stanke nastaviti sa drugom u ovoj godini. .

I na ovoj turneji na repertoaru su vječne teme Pink Floyda sa albuma “The Dark Side of the Moon”, “Wish You Were Here”, “Animals”, “The Wall” i “Division Bell”. Drugim riječima, osim ranog opusa, na koncertu će biti za svakog ljubitelja grupe po nešto.

Prošlo je šest godina od kako je Austalian Pink Floyd Show posjetio Split i ostavio duboki trag svog postajanja.

Impresivnom scenom i još impresivnijim zvukom ušetali su se u našu svijest kao najbolja alternativa originalu.

Znajući da je Brit Floyd izrastao iz Australian Pink Floyd Show, ne sumnjam da će i ovaj put auditorij biti svjedokom eksplozivnog izleta u ne tako daleku prošlost, kad je Pink Floyd krojio našu svijest i top liste.

Jedva čekam!

Categories
2010-2015 Vremeplov

Syd Barrett – R.I.P.!

syd barrett

Kada je za vrijeme snimanja albuma “Wish You Were Here” u studio ušla osoba kojoj tu nije bilo mjesto, svi su je odmah primijetili, ali nitko prepoznao u prvi tren.

Prvi je Wright u ćelavom starcu prepoznao pajdaša sa početka karijere i obratio mu se. Tek su tada svi ostali prepoznali Syd Barretta u neprepoznatljivom pakovanju.

Syd je za svog kratkog boravka malo govorio, lutao je studijom i kad ga je Waters za jedne stanke pitao što misli o muzici sa novog albuma (koji je u potpunosti posvećen njemu), jedino što je odgovorio je da “muzika zvuči malo zastarjelo!“.

Bio je to posljednji susret svih članova Pink Floyd, jer nedugo nakon toga Wright biva izbačen iz grupe, potom odlazi Waters, Gilmour vraća Wrighta natrag i sa Masonom nastavlja rad pod imenom matične grupe.

Od odlaska iz studija tog dana, nitko dugo vremena nije čuo za Syda, niti je znao što radi.

syd 1Dekade su prolazile, Syd je na legalnom planu egzistirao kao ravnopravni član grupe, jer tantijemi su se dijelili na pet jednakih dijelova!, što mu je omogućavalo da do kraja života ne misli o financijama.

A taj kraj života je stigao.

Sedmog Srpnja 2006. godine umire Roger Keith Barrett!

Njegovim odlaskom, umjetnost je izgubila jednog od aktivnih sudionika veličanstvene muzičke ere, koju je u biti stvarao sa cijelom plejadom svojih (golobradih) vršnjaka.

Počeci su mu bili na fakultetu gdje je počeo eksperimentirati sa zvukom, da bi po napuštanju istoga osnovao grupe u kojima je igrao dominantu, pa i presudnu ulogu.

syd mSyd Barrett je bio taj koji je smislio ime Pink Floyd!
Syd Barrett je bio taj koji je napisao sve teme za sve singlice grupe!
Syd Barrett je bio taj koji je napisao sve teme za prvi album grupe i time pridonio da se smjesti u gornji razred otočkog undergrounda!
Syd Barrett je bio taj koji je u muzičku umjetnost dvadesetog stoljeća unio toliko novoga da opisom ne bi stalo u podeblju knjigu.

Ukratko, Syd Barrett je bio taj bez kojeg Pink Floyd ne bi uopće postojao i bez koga ne bi i nakon njegova odlaska postojao u onom obliku. Jer, iako je bio van grupe, van uticaja pa i van muzike uopće, Sydova legislativa je živjela desetljećima. U biti, matična grupa Pink Floyd se nikada nje nije odrekla. Dapače, svoj su kompletan izričaj bazirali na njoj, razvili je i postigli svjetski uspjeh.

Ne za ništa, jedan od najvećih albuma ere “Wish You Were Here” je posvećen isključivo Syd Barrettu i ne za ništa, kao što sam već rekao, Syd je do svoje smrti bio ravnopravni (financijski) član grupe.

Interesantna je činjenica koju je nedavno iznio Roger Waters. Naime, kad je Pink Floyd sa prvim singlicama počeo svoj pohod po top listama, bilo je neminovno da se grupa pojavljuje u medijima i na koncertima, na kojima je promovirala svoj materijal. Ta popularnost je godila Watersu, koji je decidirano izjavio da je u ovom poslu radi slave i onog što ona nosi. No Syd nije bilo tog mišljenja. „Slava, mediji pripadaju nekome drugome. Umjetnici su tu da stvaraju u tišini, neometani od ikoga“.

Protivio se svakoj komercijalizaciji i izloženosti medijima do te mjere da je počeo razmišljati o nastupima iza zavjese. (hm …. vidi li netko aluziju na “The Wall”!?)

PFWZWH Top3

Syd Barrett je bio veliki umjetnik.

Eksperimenti sa drogama mu jesu donijeli neke probitke na psihodeličnom polju i tu se nema baš puno prebaciti. No istovremeno, prekomjerna upotreba droge ga je uništila do te mjere da je veoma mlad jednostavno prestao funkcionirati.

Svojim odlaskom iz Pink Floyda je u biti zatvorio svoju knjigu. Iako je izdao dva pristojna solo albuma i nakon toga je matična diskografska kuća izdala još jednu kompilaciju sa ostalim snimkama nastalim u ta razdoblja, Syd Barrett nikada više nije ni blizu došao visinama koje je dosegnuo pod okriljem svoje grupe.

No to ne umanjuje njegov doprinos i značaj na umjetnost dvadesetog stoljeća, stoga sa pravom vječno živi stih:

“Shine on you crazy diamond!”

Categories
Vijesti

Stick Men – “Prog Noir”

stickmen in

King Crimson je svojim postojanjem ne samo donio bezvremenska remek djela moderne muzičke umjetnosti, već istovremeno razgranao porodicu na bezbrojne pod-sastave, koji se vode kao ravnopravni dio familije, iako sa njom u izričaju katkad i nemaju previše sličnosti.

Ne samo to, mnogi su uzeli jedno razdoblje stvaralaštva sastava i samostalno ga nastavili razvijati.

Sastavi pod okriljem King Crimsona su osnovani od članova, bivših i sadašnjih, koji u biti rade “side projekte” od njih. Sve se ovo odvija pod budnim okom i uz dozvolu Roberta Frippa, osnivača i skoro da mogu reći, vlasnika King Crismona.

stick stage

Jedan od najpoznatijih bedova te vrste je Stick Men, kojem ime sve kaže. Za poznavatelje muzike sam nadimak Stick Man asocira na Tony Levina, pa stoga i sastav kojeg je oformio nosi taj naziv. Uz Levina na basu i svemu što se pod time podrazumijeva, u sastavu sviraju još i Markus Reuter, na gitarama, te Pat Mastelotto na svim vrstama bubnjeva i udaraljki. Dakako, uz Levina i Mastelotto je član King Crimsona.

I ovih dana stiže vijest da se 21. Listopada u prodaju pušta novi album benda Stick Man, nazvanim “Prog Noir”.
Pošto je pre-order već aktivan, očito je da je album već snimljen i samo se čeka datum objave. Logično, jer Levin i Mastelotto su trenutno na trijumfalnoj turneji King Crimsona po Europi.

stiickPoznajući ovaj trojac nema sumnje o sadržaju kojeg će nositi album. Možda najbliži istini je bio jedan od novinara na netu, kad je sadržaj albuma nazvao “Crimsonesque tapestries“, aludirajući na jednu od verzija izričaja matične grupe.

No i bez da album odslušam znam da će biti protkan jazzom, umotanim u teški/metalni izričaj. U Levinovom stilu! Znam da će albumom dominirati neobična Mastelottova ritmika koja je uostalom opčinila masterminda King Crimsona, Roberta Frippa, koji ga je pozvao da mu se pridruži. Mastelotto je sa Frippom već u nekoliko inkarnacija matične grupe, što dovoljno ukazuje na nivo kvalitete koju isporučuje ovaj bubnjar.

Muzika sastava Stick Man na prvo slušanje i nije muzika za svako uho. Teško se lijepi u memoriju, ali ima jako retroaktivno djelovanje.

No i pored toga, za neko divno čudo, Stick Man je jako popularan bend u Europi, gdje ima malu armiju sljedbenika.
Ne samo iz undergrounda.


Stick Men – „The Tempest“

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Underground

Pink Floyd – “Jugband blues”

 Pink Floyd

Na svojim počecima, Pink Floyd su nastupali gdje god su ih zvali.

Danas izgleda pomalo čudan ambijent u kojem su izvodili svoje teme, ali, sve pa i velika karijera počima prvim koracima.

A te prve korake su napravili zahvaljujući Syd Barrettu!


Pink Floyd – “Jugband blues”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Preporuke

“The Mike Oldfield Story”

mike-oldfield-tubular-bells

Kad BBC nešto radi emisiju o muzici, onda možete biti sigurni da će duboko ući u problematiku i izložiti sve što je dostupno i relevantno.

I ne samo to, zahvaljujući reputaciji koju su stekli svojim dokumentarnim filmovima, možete isto tako biti sigurni da sve što je izloženo, istina!

U par navrata je BBC već razbijao mitove rocka, donoseći na svjetlo dana ne baš glamurozne istine.

I u ovom dokumentarcu koji se bavi nastankom remek djela “Tubular Bells”, BBC ruši legendu o dječaku koji je danima sjedio ispred kućnog praga Richard Bransona, dok mu ovaj nije dozvolio da u toku noći, kad je studio slobodan, radi i realizira svoje ideje

Istina je ipak manje “ikonografska“.

mike-oldfieldSve je očito počelo od trenutka kad je iz života male obitelji nestala majka. Do tada koliko toliko funkcionalna obitelj je počela pucati po šavovima nakon rođenja posljednjeg djeteta sa Down sindromom. Bila su to vremena kad je to bila velika sramota za obitelj, te je majka jednostavno nestala.

Za novorođenče se govorilo da je preminulo na porodu, ali BBC je ipak donio činjenicu da je poživjelo godinu dana nakon rođenja. Odlaskom majke mladi Mike se povlači u sebe i dane provodi u svojoj sobi. Starija sestra Sally ga je naučila tri akorda na gitari, kako bi ga se riješila, ne znajući da je posadila sjeme koje će buknuti u raskošno drvo.

Na njeno iznenađenje, nakon mjesec dana Mike izlazi iz sobe i prezentira joj svoje umijeće na gitari. Koje je bilo daleko od početna tri akorda. Toliko da ga je već u tim trenucima vidjela kao virtuoza.

Priča se odvija dalje i nema je smisla prepričavati, jer onda pada sam film, koji je bogat detaljima koji svi ulaze u genezu nastanaka “Tubular Bells”-a.

Ono što jest novo/novo je prikaz Richard Bransona, koji po sugovornicama, a i po svom priznanju, o muzici nije imao pojma. Ono što je znao, da je propao u svim pokušajima da stvori neki posao i da je ono što mu je ponudio Oldfield preskupo za realizaciju. No u priču uskače su-osnivač Virgina, Nik Powell i daje golobradom Oldfieldu kredite za ono što će tek doći.

Film isto tako donosi stvarnu sliku Mike Oldfielda, kao mladića koji je povučen, sramežljiv i nadasve nesiguran u sve ono što radi ili bi trebao raditi. Simptomatična u tom kontekstu je i epizoda kad na tešku muku Branson i cijeli tim nagovaraju Oldfielda da napravi jedan jedini koncert u svrhu promocije albuma “Tubular Bells”, koji je tek izašao.

Jedan jedini koncert, i to je sve što je Virgin tražio. (ne zaboravimo, a i sam je Branson izjavio u filmu, „da nije bilo albuma “Tubular Bells”, ne bi bilo Virgina, ne bi bilo leta u svemir …. .. ne bi bilo ni jedne od 400 kompanija koje trenutno posjeduje Virgin Group!)

I kad je nakon višemjesečnih probi sve bilo spremno za premjeru, odabrano je kraljevsko kazalište radi samog ugođaja. Cijela krema tadašnjeg londonskog društva je bila pozvana na koncert i to je srušilo Mikea.

Sam Branson je svojim isluženim Bentleyem pokupio Mikea za ga odvesti na koncert. Na putu je ovaj jednostavno rekao da ne može nastupiti, jer od treme nema pojam više o ničemu. Branson se našao u nebranom grožđu. jer je znao da kad Mike nešto odluči, da je to, to!

Na tešku muku ga je privolio da izađe na pozornicu obećavši mu Bentleya, kojeg je Mike obožavao.

Ovacije koje djelo izazvalo te večeri su u prvom redu iznenadile Mikea. Po njegovom mišljenju, koncert je bio očajan.

Mike Instruments

No kolo povijesti se nije moglo zaustaviti. “Tubular Bells” se počeo uspinjati na top listama i taj je uspon trajao više od godine dana.

Kad ga je filmski režiser William Friedkin uvrstio kao muziku u filmu “The Exorcist”, bila je to prekretnica za američko tržište.

Album je dospio na prvo mjesto top lista sa obje strane Atlantika.

Ostalo je povijest koja se već ući u školama (ne našim !!), kao i sama priča o jednom remek djelu, koja je postala dio opće kulture!

Categories
Underground

Rage Against The Machine – “The Ghost of Tom Joad”

Rage AG in

Kada band kao što su Rage Against The Machine napravi obradu bilo koje pjesme već unaprijed možemo očekivati eksploziju bunta i bijesa u njegovom najboljem obliku.

Međutim, ono što su učinili sa Springsteenovom “The Ghost of Tom Joad” sa njegovog istoimenog albuma iz 1995., a za koju je Bruce Springsteen dobio inspiraciju čitajući roman „Plodovi gnjeva“ Johna Steinbecka, nadmašilo je očekivanja i najvećih fanova.

Pjesma “The Ghost of Tom Joad” sa svojim sumornim tekstom o društvu u kojem vlada nakaradno-radikalni policijski kapitalizam bila je i više nego dobra podloga da ju politički lijevo orijentirani RATM obrade i objave na njihovom posljednjem zajedničkom albumu “Renegades” iz 2000. godine.

Isto tako, postoji i odličan amaterski video uradak na Ytube-u koji savršeno prikazuje poantu same pjesme.

Nažalost, vrlo je aktualan.

I na kraju, upozorenje za gledatelje… ne, ovo vam neće uljepšati dan.


Rage Against The Machine – “The Ghost of Tom Joad”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1980-1990 Vremeplov

Iron Maiden – “Iron Maiden”

IronMaidenNasl

url.jpgsfasf

Iron Maiden izdaje svoj album prvijenac i time de facto otvara drugi val britanskog Heavy Metala, koji će ovaj put, za razliku od prvog, prekriti ne samo zemaljsku kuglu, nego napokon, privući bar dio kritičara koji su „uživali mrziti ovaj smjer“.

Napokon se i među „učenim“ glavama rodila spoznaja da Heavy Metal ipak nije prazno prangijanje koje je namijenjeno nižem obliku života i jednostaničnim amebama.

Bilo kako bilo, album izlazi i smješta se na #4 mjesto britanske top liste albuma.

Visoko mjesto za takav album, ali specifično je to, da je uspio omirisati listu samo u Engleskoj. Nigdje više nije uspio, iako je bio izdan u svim zemljama gdje rock ima svoje korijene.

Mimo svega, kao prvi album i nije loše prošao, iako se najviše oko njega lomila produkcija, koja je bila loša i siromašna. No energija je nadoknadila sve i dakako, nagovijestila auditorijumu da najbolje tek dolazi.

I došlo je!

Britanski drugi val je zapljusnuo zemaljsku kuglu i udahnuo novi život žanru kojem su od samog rođenja prognozirali kratku i neuspješnu agoniju.


Iron Maiden – “Iron Maiden”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Osvrti

Iron Maiden – Spaladium Arena/27.Srpnja-2016.

DSCN1693

Svatko tko iole prati muzička zbivanja danas zna da je Iron Maiden velika koncertna atrakcija. Tokom godina su izgradili respektabilni status grupe čiji su koncerti praznik za oči i uši. Već je notorna činjenica da su im koncerti “opća tarapana“.

Ni Split nije bio izuzetak i sve je prošlo u skladu sa tradicijom i očekivanjima.

Da li baš?
Sa tradicijom da, ali očekivanja su ipak djelomično stanovala na nekoj drugoj adresi!

Idem ispočetka!

Nepregledna kolona u crnim majicama sa logom Iron Maidena se slijevala u pravcu dvorane i već prilikom samog dolaska u dvoranu bilo je jasno da će to biti veliki koncert.

Sam profil publike koja je popunjavala dvoranu je bio interesantan. Bilo je svih uzrasta. I nije bilo rijetko da su cijele familije bile tu. Dobro, djedovi i bake su ostali kući čuvati kućne ljubimce, ali većinom najmanje dvije generacije su bile tu!

Spaladium Arena se popunila, možda ne do posljednjeg mjesta, ali … podij je bio pun kao šipak. Na tribinama se na najvišim redovima vidjelo tu i tamo po koje prazno sjedalo, ali uglavnom, koncert je bio potpuno rasprodan.

Što se i očekivalo.

DSCN1768

Kapacitet dvorane se sa 13 000 smanjio na 11 000 iz scenskih razloga. Naime, Iron Maiden ima svoj  scenski standard kojeg ni pokoju cijenu ne ruši, pa čak kad su kapaciteti dvorana u pitanju. To im se mora priznati, jer nije malo grupa iz prošlosti, pa i danas, koji scensku prezentaciju prilagođavaju veličini dvorane, kako bi stalo što više ljudi u njoj.

Kao predgrupa je nastupila The Raven Age.  Nažalost, njih nisam uspio odgledat i odslušat jer smo zbog velikih gužvi u prometu došli ispred Spaladium Arenu pola sata prije početka koncerta Iron Maidena, kad je The Raven Age već odradio svoje. Stoga, kako je bilo i kakvi su momci, jednom drugom prilikom.

Dvorana se zatamnila točno u devet sati, i cirkus je počeo.
Nije bilo nedoumica da će ovo biti nešto veliko.

I bilo je od prvih nota. Cijela je dvorana planula euforijom od pojave Bruce Dickinsona na sceni. Kao i svaki “master of ceremony” i Bruce je iskusnom rukom prihvatio ono što mu se na pladnju ponudilo i do kraja koncerta nije ispuštao. Dirigirajući predstavom i vodeći je od teme do teme, Bruce je po tko zna koji put pokazao da je alfa i omega benda, „spiritus movens“ cijelog projekta.

DSCN1714No nije samo Bruce bio na pozornici. Tu je još cijela ekipa koja svojim prisustvom, scenografijom i svirkom doprinosi velikom događaju.

I tu dolazimo do onoga što Iron Maiden dijeli od suvremenika. Inteligencija u pristupu. Jer imati tri gitariste na sceni, znači permanentni sukob ega, i procjep između želja i mogućnosti.

No ne i kod Iron Maidena. Svaki od gitarista dobiva svoj pravedni dio u obliku solaža, ali svaki i te kako zna da se mora uklopiti u koncept teme. Drugim riječima, jest da su teme obilovale instrumentalima, a samim time i solažama, no sve su bile striktno u službi koncepta i ni jedna nije trajala predugo, a ni prekratko. Nije bilo ego tripova, a još manje neplaniranih izleta. Time se dobiva kompaktna cjelina, kad predstava ostavlja dojam jedne cjeline.

Koncert je podređen temama sa novog albuma “The Book of Souls”, i to je razumljivo. U biti, teško se album više može nazvati novi, već jednostavno posljednji, jer svoje je odradio i još uvijek radi. Poharao je ne samo specijalizirane top liste, prodao se u monstruoznom tiražu i sada služi kao podloga velikoj turneji koja i nosi njegovo ime.

Pored novih tema, koncert su napunili i standardi grupe. (Interesantno je da na ovoj turneji Iron Maiden ne izvodi svoj najveći hit „Run to the Hills“!)

DSCN1711Ono što veže sve skupa u tu veliku cjelinu, jest da u biti nije bilo granice između novog i starog materijala. Reakcija publike je bila ista. Što znači da je došla na koncert debelo dobro pripremljena i spremna biti aktivni sudionik na koncertu.
To se i  zbilo, jer svi refreni pa i sami tekstovi pjesma su masovno bili popraćeni iz publike.

Dakle, publika, sjedi, pet!
Domaći rad pošteno odrađen!

Bruce Dickinson, Steve Harris, Dave Murray, Adrian Smith, Nicko McBrain i Janick Gers su rutinirani izvođači. No tu ipak Bruce odskače svojom energijom i ulaganjem sebe u predstavu.

Teško je dokučiti da je dan prije to radio u Udinama i da će dan kasnije to raditi na nekom drugom mjestu i dan kasnije na nekom drugom i tako još tko zna koliko dana, mjeseci … Svaka čast, jer očito je da je vrhunski profesionalac i da jednostavno voli to što radi.

Ostatak benda je isto tako odradio svoje, iako nakon svih ovih godina, poza i rutina uzimaju svoj danak. A i same godine. Stoga, nemojmo gledati ovo kao veliki nedostatak, jer na karaju balade, moramo si to priznati, Split je ipak bio samo jedna od stanica na koju se zaustavio rock cirkus zvan Iron Maiden.

Iron maiden set lsitKoncert je trajao skoro dva sata, uključujući i sam bis koji je bio sastavljen od tri teme. (set listu možete vidjeti sa strane!).

Iron Maiden je pošteno otprašio sve što je imao na set listi i na pomalo čudan način se oprostio od publike. Naime, nakon treće bis teme, otišli su sa pozornice, ostavljajući svjetla u dvorani pogašena, naznaku da bi se mogli vratiti!?
Što se nije dogodilo!
Nisam nikad vidio tako nešto. Obično se svjetla u dvorani upale nakon bisa, magija nestane u trenutku, i to je to!

Možda su i imali namjeru se vratiti, a nisu, iz tko zna kojeg razloga?
Tko zna?!

Svejedno, dali su veliki koncert, koji je u svim svojim fragmentima opravdao očekivanja mnogobrojne publike.

Osim u nekim.
Sad dolazimo do onog što i nije bilo baš lijepo.
Zvuk!
Pomalo sam sa nevjericom gledao u pozornicu kad je sve skupa počelo. Stajao sam na tribini, nešto više od visine pozornice, po sredini i što je najbitnije, bio sam u zoni „primarnog zvuka“. Ili drugim riječima, zvuk sa pozornice je trebao biti taj zvuk koji je dopirao do mene.

Teško mi je uspoređivati zvuk na koncertu Guns N’ Roses, jer sam bio naslonjen na binu, ali ono što mogu, jest prizvati u sjećanje zvuk koji su pružili Austalian Pink Floyd Show. I tu poredbe nažalost nema.

Znam da je Spaladium Arenu teško kvalitetno ozvučiti na način da svako mjesto ima pristojan prijem zvuka. Ali Austalian Pink Floyd Show su dokazali da se može.

Iron Maiden, odnosno njihov prateći tehnički tim su ipak morali uložiti više napora u tom smjeru. Zvuk koji je dopirao do mene je bio “šporak“. Na momente nikako, na momente veoma teško sam razumio Brucea dok je govorio i pogotovo dok je pjevao.

Grula Floyd (kolega sa koncerta i suradnik MLP-U!) mi je skrenuo pažnju na “gubljenje vokala“, no to nisam primijetio, jer sam očito bio skoncentriran na nešto drugo.

Ne mogu reći da nije bilo moćnih trenutaka koji su silazili sa obješenih zvučnika, ali sve u svemu, ogroman propust u produkciji.

Jer, ovo je ipak koncert i zvuk je na prvom mjestu!

DSCN1689

Drugo što je “zaboljelo” jest matrica. Znam da je dio koncerta reproduciran sa matrice, pogotovo kad su pitanju uvodi, specijalni efekti, pa i dijelovi svirke koji se jednostavno ne mogu odsvirati na zadovoljavajući način na sceni, jer su u studiju dobiveni zahtjevnom manipulacijom i tehničkim tretmanom.  Sve je to u redu i sve je to pratitelj svih velikih koncerata, još od doba grupe Queen iz ranih sedamdesetih godina.
No ono što je zapelo za oko je „vah vah“ za jedne od solaža. Ništa lošeg u „vah vahu“, da je pedala bila na pozornici!?
Ali nije!
Isprva sam to pripisao produkciji, odnosno mix pultu, koji provlači kroz filter sam zvuk i isporučuje ga u zvučnike. Ali čemu, logika nažalost nameće drugi zaključak…

DSCN1722I treče.

Imati tri gitare na pozornici je velik izazov. Smjestiti ih u prostor i napravit razliku između njih je imperativ svakog mix pulta i producenta koji dirigira koncertom.

Ne zaboravimo, koncert ima dva dirigenta. Jedan je u ovom slučaju Bruce na pozornici, a drugi je producent za mix pultom koji u stvari kanalizira sve što sa pozornice dolazi i odlazi u zvučnike. Namjerno ili slučajno, na ovom se koncertu, kad su gitare u pitanju, producent nije baš proslavio. Sve tri gitare su zvučale kao jedna, isto!, namećući pitanje, čemu onda tri?

Da se razumijemo, jedno je stil, a drugo produkcija!

Teško mi se othrvati poredbi sa ranim Fleetwood Mac, koji jesu djelovali prije pola stoljeća i u sasvim drugom okruženju. A na sceni su imali tri gitare. Bez ikakve tehnologije i elektronike, koja nije ni postojala u to vrijeme, svaka od gitara je imala svoj „ID“, zvučala je baš tako i sasvim drugačije od ostalih. Ovako, impresivan broj od tri reske gitare gubi na svojoj veličini i svodi se u biti na nabrajalicu, “što više to bolje“. Vjerujem da to nije bila ideja kojom se Bruce vodio pri sastavljanju ovog koncepta.

Ili pak jest!?

Eto, bilo je to ono loše na koncertu, dakako, gledano kroz prizmu Grule Floyda, MTV-a i mene osobno.

DSCN1778

Pored svega nabrojenog, Iron Maiden su dali veliki koncert koji će se pamtiti u Splitu i okolici.
Ne događa se svaki dan da svjetske atrakcije pohode ovaj dio Lijepe Naše. Pogotovo ne vruće atrakcije, koje još uvijek nešto znače u svijetu muzike.

Iron Maiden je perjanica drugog vala britanskog Heavy Metal booma. Oni su ti koji su pomakli granice sirovog izraza i digli ga u visine, gdje pridjev „sofisticiran“ dobiva drugu dimenziju i determinira jedan drugačiji pristup Heavy Metalu.

Iron Maiden će nastaviti turneju, članovi će podebljati svoje bankovne račune i spokojno pripremati neki drugi album, koji će u nekoj budućnosti poslužiti kao podloga za neku drugu turneju.

I jednom kad se to dogodi, nadam se da će ponovo posjetiti Split, jer njihov posjet je praznik kojeg na ovim prostorima ne slavimo baš često!

Categories
Underground

Noelle dos Anjos – (Iron Maiden) – “The Number of the Beast”

Što reći na ovo?

Poslušati pod obavezno!


Noelle dos Anjos – (Iron Maiden) – “The Number of the Beast”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1980-1990 Vremeplov

Iron Maiden – “The Number of the Beast”

Iron MAiden NAsl

Iron Maiden izdaje svoj treći album, “The Number of the Beast”.

Album je značajan u mnogočemu, ali posebno jer predstavlja prekretnicu u radu grupe, te time i cijelog pokreta.

Naime, Iron Maiden su bili pioniri drugog vala Heavy Metala koji je sa Otoka zapljusnuo zemaljsku kuglu.

Na ovom albumu se po prvi puta pojavljuje Bruce Dickinson, na vokalu. Po samom dolasku u grupu, nameće svoj autoritet i time zaokružuje inkarnaciju koja će do današnjih dana žariti i paliti dvoranama i stadionima.

Nadalje, album “The Number of the Beast” biva prvi album grupe koji se penje ravno na prvo mjesto UK liste.
U Americi prilazi nešto lošije (#32 Billboarda).

Istovremeno, dvije singlice „Run to the Hills“ i „The Number of the Beast“, vladaju top listama diljem Europe.
Uglavnom, kao što sam naglasio u uvodu, album “The Number of the Beast” predstavlja kamen temeljac u radu grupe i njegov uticaj se proteže do današnjih dana.

Kurioziteta radi, od izlaska ovog albuma, grupa se skraćeno naziva „Beast“.

Po pronalasku formule, Iron Maiden ne mijenja svoj izričaj, već jednostavno eksploatira već uhodanu shemu.

I tu je ona osnovna razlika, mimo godina, između Iron Maiden i njima sličnih grupa na jednu stranu, te recimo grupe Led Zeppelin na drugu.
No ovo je već neka druga tema.

Uz Iron Maiden se veže par neobičnih činjenica. Za razliku od manje više svih velikih grupa, koje se svim sredstvima bore protiv piratstva, Iron Maiden je krenuo drugim, potpuno obrnutim putem.

Ravnajući se starom logikom, „ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se“, Iron Maiden angažira analitičku firmu koja je dobila zadatak da locira područja u Južnoj Americi, u kojima se njihovi albumi masovno skidaju preko torrenta i ostalih P2P poslužitelja.

Dobivši rezultate, sjedaju za mapu i prema njima određuju rutu predstojeće turneje.
Bio je to punu pogodak, koji je pokazao, da ipak, uz pomoć malo pameti, dobri rezultati mogu doći i iz drugačijeg pristupa ovom problemu.

Druga pomalo neobičan činjenica.
Na turneji grupa je koristila svoj avion. Kao i Led Zeppelin sedamdesetih, za vrijeme turneja pa Americi.
Za razliku od njih, Iron Maiden ima i svog pilota. Naime, Bruce Dickinson ima položeni pilotski ispit za tu klasu aviona, te je ponosno demonstrirao svoje umijeće pred kamerama.
Posljednja turneja je snimljena i nakon nje izdan je dokumentarac „Iron Maiden: Flight 666“.

Film sam odgledao i mogu reći, ono što sam vidio u njemu, teško se danas može vidjeti kod grupa koje su još uvijek aktivne.


Iron Maiden – “The Number of the Beast” (službeni video)

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.