Categories
Osvrti

“Queen Symphony” – kula sv. Mihovil/29.Lipnja-2016!

U srednjevjekovnom ambijentu kule sv. Mihovil, održan je svojevremeno otkazani koncert djela Tolga Kashifa, “Queen Symphony”.

Originalno je bilo zamišljeno da se koncert održi 10. Lipnja, ali su vremenske prilike pokvarile planove, te je dan kasnije, 11. Lipnja održana premijera u trogirskoj kuli Kamerlengo.

Ta “sasvim slučajna premjera” je prošla u vedrom ozračju, tokom koje su orkestar i zbor dobili ono neophodno iskustvo prezentacije. Tu su prednost iskoristili na šibenskom koncertu, jer sve je djelovalo ujednačenije i skladnije.

Ništa lošeg u trogirskom koncertu. I on je imao svojih svijetlih točaka, ali šibenski je ipak bio onaj “pravi“.

Iz nekoliko razloga.

Prvi je sam ambijent. Na isti način na koji prava čaša čini vino boljim, tako ambijent udahnjuje dodatnu impresiju djelu koje se izvodi.

 Za razliku od trogirske kule Kamerlengo, koja je zapuštena i prepuštena propadanju, kula sv. Mihovil je obnovljena u potpunosti. I ne samo to, prilagođena je koncertnim događajima, te sam pogled na gledalište, pozornicu, pa i prostor ispod gledališta, ostavlja bez daha.

Cjelokupan prostor kule je inteligentno zamišljen, te je očito da mu je namjena multimedijalna. O ovom drugom prilikom.

Koncert je otvorila tema “Stoljeća Devet“, Lovre Županovića, koja je napisana i premjerno izvedena povodom 900-te obljetnice grada Šibenika.

Za razliku od trogirskog koncerta, kad je nakon domoljubnog bloka na red došla izvedba tema grupe Queen, pa tek onda “Queen Symphony”, na šibenskom je koncertu bilo obrnuto.

Ne bez razloga!

O samoj simfoniji sam sve rekao što mislim u osvrtu na trogirski koncert, te se ne bih ponavljao.

Orkestar i zbor su dobro uigrani, predvođeni dirigentima Miroslavom Vukovojac Duganom i dr. Vladanom Vuletinom.

Prema očekivanju, najveća interakcija publike i pozornice se dogodila za trajanja udarne teme “We Will Rock You”, iako je i tokom ostalih stavaka bila vidljiva zainteresiranost publike.

QS Sibenik (4)Po završetku “Queen Symphony” orkestar se povlaći sa pozornice, te ostaju pijanistica, violinistica i bubnjar. Slijedi zborska obrada hitova grupe Queen.

Set je otvorio hit “Under Pressure”, kojeg Freddie izvodi sa David Bowiem. “Bohemian Rhapsody” je slijedila odmah iz nje, da bi se nakon toga izvelo “We Wil Rock You” i “Somebody to Love”.

Izvedba je bila impresivna!

Za onog tko ne zna o čemu se radi, esenca Freddievog stvaralaštva je bila uronjena u operu, kabaret i zbor. I baš u je tom segmentu poentirao zbor “Kolo”, donoseći lepršave obrade i isporučujući ono što recimo, “Queen Symphony” nije. A to je (rock) dinamika koja ne mora biti donesena ritam sekcijom koja melje sve ispred sebe, već može biti prezentirana tempom, naglascima i disperzijom glasova u prostru. Drugim riječima, bez da ulazim u ikakvo ocjenjivanje, jer to i nije svrha, drugi dio predstave, u kojoj je zbor preuzeo glavnu ulogu je bio daleko prihvatljiviji rock miljeu i time samom originalu.

Za cijelog trajanja koncerta, došlo je do jedne tehničke greške, koja nije pokvarila večer, ali je ipak naglasila važnost tehnike u ovakvim prezentacijama. Naime, za izvedbe “Bohemian Rhapsody” , tokom klavirske dionice u kojoj se pokriva gitarski solo Brian Maya, pri isporučivanju visokih registara je došlo do “škripanja” zvučnika”. Kako je ovo ujedno bio i jedini nedostatak večeri, ovo donosim samo kao zabilješku, a ne kao kritiku.

O onoj drugoj, dobroj strani, suvišno je govoriti.

Iako, nameću se usporedbe između trogirskog i ovog, šibenskog koncerta. U biti pokušavaju se nametnuti, ali jednostavno, šibenska je bila toliko superiornija u svim aspektima doživljaja, da nema smisla lamentirati.

Jedino o čemu bi se eventualno moglo pričati jest sama akustika prostora. Imam ipak osjećaj da je akustika u kuli Kamerlengo bila bolja, ali pogledom na “konfiguraciju terena” postaje jasno i zašto. Pozornica u kuli Kamerlengo je smještana na dnu kule, jer i nema kata, kao u kuli sv. Mihovil, gdje je pozornica dignuta “na prvi kat“, te je time otvoreni prostor unutar zidina koje usmjeravaju zvuk, daleko manji.
(No zato postoji tehnika!)

Bila je to ugodna večer u kojoj je bila privilegija sjediti u gledalištu, ne samo zbog izvedbe i ambijenta, već i radi same činjenice da grad Šibenik ima ovakav zbor, te da je uopće moguće organizirati i izvest ovakvu večer. Koliko sam shvatio, pored armije entuzijasta koji su tokom godina prodefilirali kroz “Kolo”, postoji konstanta oko koje se sve vrtjelo i koja je u posljednjih pola stoljeća zaslužna da sve skupa izgleda danas kako izgleda. Ime mu je Božo Baus  i pri kraju koncerta je bio predstavljen publici kao čovjek iz sjene, koji “sve zna!“.

Lijepa gesta organizatora.

“Queen Symphony” će i dalje nastaviti svoj život, dok god bude zanimanja za muziku grupe Queen. Bit će to dug, dug period u kojem će biti izvedena bezbroj puta, od kojih će se svaki pamtiti, ne toliko radi nje, već radi sjećanja.

Možda je to i najveća vrijednost ovog djela!


Trenuci sjajne atmosfere na koncertu!

[huge_it_slider id=”39″]

Categories
Underground

Mick Taylor & Keith Richards – „Gimme Shelter“

keith

Ponekad je prava šteta što neka od verzija klasika nije našla svoje mjesto na službenom izdanju grupe.

Srećom, studija rijetko bacaju neiskorištene snimke, jer se u mnogo navrata pokazalo da i one imaju svoju tržišnu cijenu.

Zahvaljujući pohlepi diskografskih kuća, danas imam bezbrojne verzije klasika originalnih autora, te možemo pratiti u biti sam nastanak teme.

Jedna od tih je i “Gimme Shelter”, a ovaj put u glavnoj ulozi su Mick Taylor i Keith Richards.

Poslušajte ovu predivnu igru dva majstora!


Mick Taylor & Keith Richards – “Gimme Shelter” /outtake

https://www.youtube.com/watch?v=b72_9jSXETg

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Osvrti

“Keith Richards: Under the Influence”

keith-richards

Za razliku od filma posvećenog Ritchie Blackmoreu, („The Ritchie Blackmore Story“), koji se fokusirao na kronologiju i nabrajanje, ovaj film doslovno prevodi naslov u sliku.

Drugim riječima, u ovom filmu će te naći samo tragove postojanja i rada matične grupe Rolling Stonesa, i to striktno u službi same fabule filma.
A tema je, blues!
Tih pet slova u jednoj riječi su obilježili život Keith Richardsa i usmjerili ga na sve što je u životu napravio.

Tome je i posvećen ovaj film.
Možda se neće svidjeti fanovima Rolling Stonesa, a još manje mlađem segmentu fan kluba, ali ovo je Keith Richards ogoljen do kostiju i sa dušom.

Keith Chuck WatOd svojih najranijih dana pa sve do danas, ovaj čovjek u svom životu priznaje samo jednu formu, ali istovremeno, nikome ne negira pravo na postojanje.

Doduše, u filmu je pomalo ispod glasa priznao da “nema pojma što su ljudi vidjeli u Bruce Springsteenu!”, ali vjerujem da je to na osobnoj razini.

Pozadina, tko zna koja i nije bitna.

Bitno je da ovaj film prati Keith Richardsa od rane mladosti, kad prema vlastitim riječima, sreće Mick Jaggera na željezničkom kolodvoru, sa pločama Chuck Berrya i Muddy Watersa pod miškom. Jer, kaže dalje, mislio je da je jednini na tom području Londona koji sluša tu vrst muzike.

Mickov odgovor na pitanje o pločama i Keithova reakcija je bio početak jednog velikog druženja, začetak jedne velike grupe i rođenje velikog prijateljstva.

U filmu Keith svojim riječima, hrapavim glasom, promuklim od cigareta, priča svoju životnu priču o bluesu. Ali ne samo o njemu. I o drugim uticajima na svoj umjetnički izričaj. Ne libi se priznati da je neko vrijeme bio na Jamajci i tu se direktno napajao reggae ritmovima.

No, njegovo srce i duša su u Americi, u predgrađima urbanih sredina, gdje su obitavali većinom stanovnici crne boje kože.

Njegova beskonačna lutanja tim četvrtima u kojima više nema skoro nikoga, a nekada su vrvjela životom i muzikom, na jedan simboličan način priča drugu, tužnu priču o prolaznosti. Pa čak i kad sa smiješkom pokazuje kuću Muddy Watersa, i ulazna vrata na kojima je lokot, osjeća se onaj “blues” u njegovu glasu.

U filmu evocira uspomene vezana za velikane bluesa, susreta sa njima prilikom posjeta tom kontinentu.

Interesantan je jedan Keithov monolog, u kojem izlaže kako je upoznao Muddy Watersa, svog idola.

Bilo je to vrijeme kad je segregacija službeno bila ukinuta. Ali još i te kako živa u američkoj svakodnevnici. Bilo je to vrijeme kada su Rolling Stonesi već počeli stjecati ime i puniti veće dvorane na turnejama. I u tom okruženju Keith nekako dolazi do informacije, gdje se nalazi Muddy Waters. Ulazi u neki hotel u kojem neki čovjek boja zidove. Vodič mu kaže, to je Muddy Waters!

Teško je ovako riječima opisati emocije koje su se vidjele na Keithovom licu kad je spoznao da njegov idol, njegov mentor i mecena, živi od bojanja zidova po hotelima!

Mnogo je ovakvih momenata u filmu i to ga čini odličnim.

Sam pogled na izborano lice i kvrgave ruke, na hrapavi glas promukao od nikotina, stvara jednu nerealnu sliku u kojoj je teško smjestiti Keith Richardsa kao rock zvijezdu. No on to jest, i taj mu je status omogućio da do dna istraži svoje interese i bez da se obazire na ikoga, to sve skupa iznese u javnost.

Jer očito je da će taj čovjek svirati blues do zadnje sekunde svog života i jasno je da je blues jedino što ga u životu interesira.

Film se kotrlja u svom trajanju i nema smisla nabrajati sve pojedinosti. Samo sam poentirao ono bitno, a na vama je da ga odgledate i procijenite.

Keith Richards jest velik čovjek i još veći bluesman!

Kako postoje nebojene šale na račun njegova zdravlja i potencijalne besmrtnosti, nema razloga da se i ja ne pridružim tome.

Na kraju filma, Keith kaže “I am not getting older, I am evolving!“.
Tipično, i ja na to imam samo jedan odgovor:

Vrijeme je da počnemo razmišljati o tome, kakav ćemo svijet ostaviti Keith Richardsu!


“Keith Richards: Under the Influence” / trailer

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1980-1990 Vremeplov

Queen – “A Kind of Magic”

Queen - A Kind Of Magic

Grupa Queen izdaje svoj dvanaesti album, “A Kind of Magic”!

Album je značajan po mnogočemu, i dobrome i onom lošem.

Ovo je prvi album grupe Queen koji se snimao u cijelosti digitalnom tehnikom.

Sam koncept albuma je baziran na priči “Highlander”, koja je ekranizirana i album postaje dio soundtracka. U biti, album i jest napravljen kao “filmska muzika“. (Ove navodnike mislim da ne treba objašnjavati.)

Iako će Queen sa Freddie Mercuryem izdati još dva albuma, album “A Kind of Magic” je posljednji nakon kojeg grupa ide na turneju. Zbog napredovale bolesti (HIV), Freddie nije bio u mogućnosti nastupati. Tako su posljednja dva albuma grupe Queen bivala izdana bez prigodne turneje. To im dakako nije naštetilo. O tom drugom prilikom.

I još jedna zanimljivost. Snimanje ovog albuma je bilo popraćeno kamerama, što je bio presedan u radu grupe. Svi su albumi do tada nastajali u tišini studija i u potpunoj izolaciji.

Po izlasku “A Kind of Magic” odlazi “nebu pod oblake“.

Već u prvom tjednu od izlaska se prodaje u 1000 000 primjeraka samo u Engleskoj. Dakako, ne treba napominjati da zasjeda na #1. mjesto top liste. Na njoj ostaje ukupno 63 tjedna.

queen

Brojkama, prodaje se u 6oo ooo primjeraka samo u UK, a diljem svijeta u 6 milijuna primjeraka.

Album je generirao četiri singlice, naslovnu, “A Kind of Magic”, te “One Vision”, “Friends Will Be Friends” i “Who Wants to Live Forever”.

U ovom kontekstu treba napomenuti, da je posljednja tema na albumu “Princes of the Universe”, postala naslovna tema filma za kojeg je pisana, filma “Highlander”.


Queen – “One Vision”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Underground

Sister Rosetta – “Didn’t It Rain”

rosetta

Sve današnje legende kad evociraju uspomene iz mladih dana, kažu da su na njih utjecali, Elvis Presley, Jerry Lee Lewis, Johnny Cash, Little Richard, Chuck Berry

A da li se itko zapitao, tko je utjecao na utjecaje, jer i Chuck Berry je nekada isto tako prvi put uzeo gitaru u ruke. I Little Richard je pjevušio ispod tuša. Veliki Elvis je kao klinac slušao neku muziku….

Jedan od odgovora je Sister Rosetta Tharpe!
Nikada čuli?

Jasno, kad je Sister Rosetta bila aktivna u četrdesetima i pedesetima. I u to vrijeme bila jedna od nekolicine koja je posijala sjeme, koje će niknuti sa Elvis Presleyem, Jerry Lee Lewisom, Johnny Cashom, Little Richardom, Chuck Berryem…

I ako provirite u povijesni almanah, pored imena Sister Rosetta Tharpe, naći će te atribut “the Godmother of Rock and Roll“.

Poslušajte zasto!


Sister Rosetta – ““Didn’t It Rain”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1980-1990 Vremeplov

Sting – “The Dream of the Blue Turtles”

Sting - The Dream of the Blue Turtles

Nakon raspada matične grupe The Police, Sting kreće u solo karijeru.

Tog Listopada 1985. godine izdaje svoj prvi solo album “The Dream of the Blue Turtles”.

Nošen krilima planetarnog uspjeha raspadnute matične grupe, Sting sa svojim prvijencem zasjeda na top liste sa obje strane Atlantika.

U Engleskoj dolazi na #3 mjesto, dok u Americi dolazi na #2. mjesto Billboarda.

Album je isto tako donio i singlice koje su harale top listama, “If You Love Somebody Set Them Free”, “Fortress Around Your Heart”, “Russians” i “Love Is the Seventh Wave”.

Sting

Te je godine “The Dream of the Blue Turtles” zaradio nominacije za Grammyja i to u četiri kategorije.

Ovakav uspjeh nije nikoga iznenadio, jer pored kredita koje je stekao sa matičnom grupom, album obiluje kako hitoidnim, tako i kvalitetnim temama. Očito je bilo da se kreativni balon još nije ispuhao i Sting je trijumfirao u svojih “pet minuta“. Planetarna slava nije bljedila, te je postao superzvijezda o koju su se svi otimali.

Sam naslov albuma je došao od sna kojeg je Sting usnuo dok je pripremao materijal za album.

Interesantna je bila reakcija američke i britanske publike na singlice. Tema “If You Love Somebody Set Them Free” dolazi na #3. mjesto singlica u Americi, a singlica sa temom “Russians” je tavorila daleko ispod nje. U Engleskoj je slučaj bio obrnut. “Russians” dolazi na vrh top liste i tu stoji danima.

Sam album je bio na prvom mjestu u Engleskoj punu sedmicu.

Dakako, sve je teme na albumu napisao Sting, izuzev teme “Russians”, koja je u biti obrada Prokofieva.


Sting – “If You Love Somebody Set Them Free”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Osvrti

Ian Anderson: “Best of Jethro Tull” / Sopot 24.Lipnja-2016.

NAsl 701

Najnovija reinkarnacija Jethro Tulla, (ako se tako uopće može nazvati ova postava sa Ian Andersonom na čelu!), održala je koncert u amfiteatru “Opera Lesna” u Sopotu (Poljska), 24. Lipnja.

Sama lokacija, smještaj i konstrukcija ovog amfiteatra daje naslutiti samo jedno, išlo se za muzikom i njenom prezentacijom.

Udaljen je od centra grada oko 5 kilometara.

Kao i svaki amfiteatar, napravljen je stepenasto sa šumom oko njega. Ne za ništa, jer baš ta šuma služi kao ogromna spužva za upijanje zvuka, te prostor ostaje bez ikakvog eha.

Samim time akustika, a s njom i psiho akustika samog prostora je fantastična.

Ni kapacitet sjedećih mjesta nije malen. Iako na prvi pogled skroman, može primiti 5349 duša.

Organizacija koncerta je bila prosječna. No ono što nije bilo prosječno, to je bila reakcija redara na vađenje bilo kakvih sprava koje mogu snimiti sliku.

Sve su kamere bile oduzete na ulazu, od profesionalnih do onih najmanjih, tako da su samo mobiteli mogli ostati kod vlasnika. Najgore u ovoj priči jest da je svako uključivanje mobitela, pa čak i za odgovor na telefonski poziv, bilo popraćeno sumnjičavim pogledima redara, da ne bi netko slučajno uključio kameru u mobitelu i snimio koju fotografiju.

NAsl 500U zadnje vrijeme sam obišao mnogo lokacija i prisustvovao mnogim koncertima, ali ovako rigorozan, na momente paranoičan odnos prema mogućem snimanju, nisam nigdje doživio.

Predgrupa na koncertu je bila poljska grupa Lion Shepherd. Bez ikakvih ograda, grupa je bila iznimno pozitivno iznenađenje. Izričaj im se sastoji od mješavine etno rocka sa primjesama teškog metala. No ono što krasi kompoziciju su prekrasne orkestracije, koje su izazvale iskreno oduševljenje malobrojne publike.

Ako se mene pita, Lion Shepard su bili najbolji dio te večeri. (O samoj grupi nemam baš puno podataka, samo znam da je to najnoviji projekt legende poljskog rocka Kamila Hadira.)

Poslije predgrupe Lion Shepherd na scenu je izašao Ian Anderson sa najnovijom postavom, ajmo je nazvati, Jethro Tull-a. Nju sačinjavaju uz Anderssona, Florian Ophale na gitari, David Goodier na basu, John O’Hara klavijature, te Scott Hammond na udaraljkama.
Naziv turneje je “Best of Jethro Tull” i to kaže sve…

Publika je sa oduševljenjem prihvatila početak koncerta. Po mojoj procjeni na koncertu je bilo oko 3000 znatiželjnika, uglavnom starije dobi.

Sam koncert je počeo sa pjesmom “Living in the past”, te se nastavio bez prekida sa “Nothing is easy” te “Thick as brick”. Prema očekivanjima, u izvođenju pjesama došla je do izražaja virtuoznost Andersona na flauti.

Nakon kratkog obraćanja publici izvedene su “Pastime with good company”, “Sweet Dreams”, “Bourre” i “Mother goose”.

Sama izvedba tema nije uopće bila upitna te večeri. No, onaj “feeling“, esenca po ćemu je Jethro Tull uostalom i postao to što jest, nikako nije dolazio do mene. Sve su izvedbe, ma koliko bile savršene, jednostavno prolazile kroz mene, bez da su izazvale ikakvu reakciju.

Koncert se nastavio sa “Songs from wood”, “Fruits of Frakenfield” te “Farm on the Freeway”. Te su teme zaokružile onaj obavezni dio, te nagovijestile kraj, koji je došao sa temama “Aqualung” i “Locomotive Breath”.

Svjetla su se upalila, i to je bilo to od Ian Andersona (Jethro Tulla).

Koncert je trajao 1 sat i 40 minuta.

Što kazati na kraju?
Jethro Tull su mi jedna od najdražih grupa. Ne protekne tjedan, a da ne zavrtim neki njihov album. Osobno, “Minsterl in the Gallery” je jedan od mojih top 20 albuma.

Nakon ovakvog koncerta ostao mi je gorak ukus u ustima. Mislim da tezgarenje i rasprodaja ugleda tjera i ono malo Jethro fanova.

Kad mi se bude slušala živa izvedba Jethro Tulla, stavit ću na gramofon “Bursting Out”, i to je to.

Možda je ipak na kraju balade sam Anderson poentirao proročanski jednim od Jetro Tull albuma, “Too Old to Rock ‘n’ Roll: Too Young to Die!


Malo atmosfere sa koncerta (u ovom slučaju, pustite maštu na volju!)

 

[huge_it_slider id=”38″]

Categories
Vijesti

Prodaja vinila u Hrvatskoj!

jugoton

Kao što sam već u nekoliko navrata na ovom portalu donio vijest u vezi vinila, tako ću i ovaj put donijeti friške podatke, koji neosporno ukazuju ne samo to da se vinil vraća, ne samo to da prestaje biti trend onih dubljeg džepa, već da se vraća u naš život kao svakodnevni pratilac i čimbenik našeg dana.

Medijima su prezentirani rezultati prodaje vinila za 2015. godinu u Lijepoj Našoj.

Rezultati su impresivni. Doduše još uvijek samo u postocima, ali vjerujem da nije daleko dan kad ćemo govoriti i o apsolutnim brojkama.

j vinili1Dakle, u 2015. godini prodaja vinila u Hrvatskoj je porasla za 39.5%, što je brojka za pamćenje.

Nažalost, ne raspolaže se sa informacijama tko je prodavan i u kojoj količini, ali za prvu ruku i ovo je dovoljno.

Trend brzog rasta prodaje vinila uvjetuje i sve jeftinija analogna tehnika za reprodukciju zvuka, kao i širenje vjerovanja u bolju, topliju reprodukciju zvuka. Kad se na to još pridoda sam ritual slušanja ploča, onda se imamo dobitnu kombinaciju.

Za sada se raspolaže podacima da su kupci vinila većinom muškarci u dobi između 30 i 45 godina života.

Ovo i nije čudno, jer ta je životna dob uhvatila posljednje daške vinilne revolucije i vjerojatno se sada radi ili o neispunjenim snovima” ili o „povratku na staro“.

No, iz vani dolaze i drugačije informacije. Da, iznesena životna dob jest dominirajuća, ali iz godine u godinu broj mladih koji kupuju vinile se rapidno povećava.

j vinili11Interesantno je da je ove godine, prema statistikama na netu, u Americi broj kupljenih vinila proporcionalno obrnut trendu streaminga. Ili drugim riječima, ono što je streaming izgubio, to je vinil dobio.

Prodaja CD-ova je još uvijek stabilna, iako opada iz godine u godinu. Samo to opadanje u malim postocima i kontekstu velikih brojki znači da će još dugo imati primat na tržištu.

Kad je riječ o našim krajevima, prisjetimo se.

Svojevremeno je Jugoton imao tvornicu vinila i u njoj je godišnje štampano 16 milijuna ploča. Da dobro ste pročitali, šesnaest milijuna ploča je izlazilo svake godine sa Jugotonove trake.

Kad se tome pribroji RTB i ostale diskografske kuće u bivšoj Jugi, imamo brojku od koje dana danas zaboli glava,.

I ne samo to, brojka je nedostižna i bit će za dugo, dugo vremena!

Categories
1980-1990 Vremeplov

Bruce Springsteen – “Born in the U.S.A.”

Bruce Springsteen - Born in the U.S.A.

Bruce Springsteen izdaje svoj sedmi album “Born in the U.S.A.”!

Sav materijal za album je napisao Springsteen, dok je E Street Band zaslužan za studijske snimke.

Bio je to u biti prvi veliki Bossov album. Veliki u smislu prodaje, odjeka u medijima pa i po statusu u političkom miljeu.

Sam naslov albuma i njegova naslovna tema asociraju na ljubav prema domovini i kao himna odzvanjaju stihovi refrena. Istina je u stvari na sasvim suprotnoj strani. Tema “Born in U.S.A.” je u potpunosti antiratna i sa prezirom izlaže umiranje za nečije strane ciljeve, pokrivenim patriotskom patinom i zastavom na sprovodima.

Nije tajna da je poruka pjesme debelo krivo shvaćena od njena pojavljivanja, toliko pogrešno da je i Bijela Kućapopušila“, te ju je predsjednik Regan predstavio kao patriotsku pjesmu!

bosss

Sam je autor nekoliko puta nakon toga objašnjavao u medijima o čemu se u biti radi, ali patriotski naboj Reganove politike je bio toliko jak, da se pogrešno tumačenje vuče i do današnjih dana.

Ostatak album je sve samo ne ostatak. Na njemu se nalaze teme koje su redom kao singlice zauzimale top liste i to same vrhove.

Bruce+SpringsteenPored već spomenute naslovne teme “Born in the U.S.A.”, kao singlice su izašle i “Dancing in the Dark”, “Cover Me”, I’m on Fire”, “Glory Days”, “I’m Goin’ Down” i “My Hometown”. Sve su zauzele mjesto ispod desete pozicije.

Album je proglašavan najvećim u povijesti i kićen sličnim atributima, jer su se kritičari utrkivali tko će ga okititi većim vijencem. Išlo se do ljigavosti.

Sam je Boss album smjestio možda na pravo mjesto, kazavši da je album dobar, ali da je “Nebraska” njegov umjetnički vrhunac.

Bilo kako bilo, “Born in the U.S.A.” je obilježio svoju eru kao album koji je američki rock izričaj smjestio u srca srednje Amerike. Za njim su tom stazom krenuli John Mellencamp, Tom Petty i Bob Seger, koji svi od reda danas predstavljaju američke legende moderne muzike.

Sam album se monstruozno prodavao, te je do 2012. godine prodan u 30 milijuna primjeraka.

Kad o prodaju govorim, još jedna napomena. Album “Born in the U.S.A.” je prvi album koji se u Americi izdao na CD formatu, proizvedenom u Americi. Do tada su svi audio CD-ovi bili uvezeni iz Japana.

“Born in the U.S.A.” i danas živi u američkom društvu, u nekim sredinama krivo shvaćen kao patriotski album, u nekim pravilno vrednovan kao muzičko djelo sa protestnom lirikom, a u mnogima kao jedan od najvećih ikada snimljen.

Ovo posljednje je ipak ono najbitnije!


Bruce Springsteen – “Born in the U.S.A.”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Underground

Bruce Springsteen & Neil Young – (Bob Dylan) – “All Along The Watchtower”

NYoung BS2

Da biste ovako nešto napravili trebate se zvati Neil Young i Bruce Springsteen.

Nažalost, postoje samo dvije osobe koje se tako zovu!

Jedinstvena obrada dvojice velikana na način na koji samo oni znaju!

Poslušajte!


Bruce Springsteen & Neil Young – (Bob Dylan) – “All Along The Watchtower”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.