Categories
Vijesti

“Klub 27”!

27In

Ravnajući se prema sloganu „I hope I die before I get old“, mnogi glazbenici su krenuli na put bez povratne karte u 27. godini života.

No, ajmo najprije spomenuti nešto veseliju činjenicu, da su Beatlesi dali sve što su imali prije napunjene 27 godine života skladateljskog tandema.

Nažalost, to nitko ne može reći za Jimi Hendrixa, koje je svoja najzrelija djela tek počeo objavljivati, ne može se reći za Petera Hama, koji je svoje tek trebao dati, o Janis Joplin, a pogotovo o Jim Morrisonu, je suvišno trošiti riječi.

Klubu se promptno pridružio Brian Jones, gitarista Rolling Stonesa, koji je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Kažu, droga, alkohol, ali zadnje je isplivalo, navodno, gonjen grižnjom savjesti, osobni čuvar je priznao da ga je ubio. (podloga za film „Stoned“).

Da nebi tavorili sami na nebu, u nedostatku orguljaša, Sv Petar je pozvao sebi Ron „Pigpen“ Mckernana, člana grupe Grateful Death.

Svi su oni tamo gori našli legendarnog bluesmana Roberta Johnsona, koji je davne 1938 godine partija sa navršenih, pogađate, 27 godina.27_forever_club_by_sbw1983-d38ai6z

Niz nastavlja roker Alan Wilson, gitarista grupe Canned Heat, za njim Gary Thain, basista Uriah Heep.

Ne od istog uzroka, (OD), ali sa istim posljedicama, susreo se basista progresivne grupe Triumvirat, koji se nesretnim slučajem ugušio u svojoj garaži od ispušnih plinova auta.

Niz se nažalost nije zaustavio sedamdesetih, jer svjedoci smo još jedne nesretne smrti 2011 godine.

Dakako, govorim o Amy Winhouse, koja se uz pomoć alkoholnih para pridružila gore spomenutim muzičarima.

No niz se i dalje nastavlja.

Bespredmetno je nabrajati svu silu mladih koji su okončali svoj život u ovoj, po mnogočemu, u muzičkim životima, presudnoj godini.

Koga interesira, sve članove „Kluba 27“ može pronaći dolje.
Nažalost, lista je impresivna!Club-27tot

Alexandre Levy

Louis Chauvin

Robert Johnson

Nat Jaffe

Jesse Belvin

Rudy Lewis

Joe Henderson

Malcolm Hale

Dickie Pride

Brian Jones

Alan “Blind Owl” Wilson

Jimi Hendrix

Janis Joplin

Arlester “Dyke” Christian

Jim Morrison

Linda Jones

Leslie Harvey

Ron “Pigpen” McKernan

Roger Lee Durham

Wallace Yohn

Dave Alexander

Pete Ham

Gary Thain

Cecilia

Helmut Köllen

Chris Bell

Jacob Miller

D. Boon

Alexander Bashlachev

Jean-Michel Basquiat

Pete de Freitas

Dimitar Voev

Mia Zapata

Kurt Cobain

Kristen Pfaff

Richey Edwards

Fat Pat

Freaky Tah

Kami

Rodrigo Bueno

Sean Patrick McCabe

Maria Serrano Serrano

Jeremy Michael Ward

Bryan Ottoson

Valentín Elizalde

Amy Winehouse

Richard Turner

Nicole Bogner

Soroush “Looloosh”

Farazmand

Slađa Guduraš

Categories
Underground

Chris Squire !

20130130-chris-squire-624x420-1359577584

Chris Squire je preminuo. No njegov bas i dalje odzvanja rock svemirom!

Poslušajte bas dionicu iz teme “Roundabout”!

https://youtu.be/GRjAgl1dQBk

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Vijesti

Chris Squire – R.I.P.!

url.jpgff

Upravo je objavljena vijest da je preminuo Chris Squire, osnivač i basiste grupe Yes.

Chris je nakon duge i iscrpljujuće borbe izgubio svoju finalnu bitku sa leukemijom. Imao je 67 godina.

Chris Squire je otišao kao jedini član ove velike grupe koji je sudjelovao na svim studijskim albumima i dakako, samim tim, postaje u biti jednini originalni član grupe Yes od njenog osnutka do današnjih dana.

Daleke 1968. godine Chris Squire zajedno sa Jon Andersonom oformljava grupu koja će prerasti u najveću stadionsku simfo atrakciju u povijesti muzike, grupu Yes.

Pridružuju im se gitarist Peter Banks, klavijaturist Tony Kaye i bubnjar Bill Bruford.

Yes izdaje svoj prvi album i počima uspon prema zvijezdama. Dolazak Steve Howea i Rick Wakemana, lansira grupu u nebesa. Postaju mega zvijezde. To će ostati sve do brutalnog dolaska punka i utonućem u opskurnost minornih projekata.

U sedamdesetima Squire snima visoko cjenjeni solo album, “Fish Out of Water”.

U okviru matične grupe se profilira kao vrstan kompozitor i neprikosnoveni autoritet na bas gitari. Chris+Squire+YesChrisSquire

Sa grupom Yes doživljava svoj kreativni vrhunac, te se potpisuje kao ko-autor na neke od najvećih tema ovog sastava, “I’ve Seen All Good People”, “Starship Trooper”, “Owner of a Lonely Heart”, “Yours Is No Disgrace” i “Heart of the Sunrise”. Gledajući ove naslove, shvaćam u biti, ovo je sam vrh kreativnog opusa grupe Yes!

Mimo solo izdanja i rada matičnoj grupi, Chris Squire sudjeluje u mnogobrojnim projektima. Naglasit ću samo dva, koja su medijski bila izuzetno dobro pokrivena.

Sa gitaristom Billy Sherwoodom radi na projektu “Conspiracy”, 2000. godine, te nedavno sa ex. Genesis gitaristom Steve Hacketom oformljava grupu Squackett.

U jednom od rijetkih razgovora za novine, Squire donosi i jednu, malo poznatu osobinu svoje ličnosti.

Naime, novinar Rolling Stonea ga je između ostalog upitao, što misli o tome da je Rush uvršten u “Rock and Roll Hall of Fame”, a ne grupa Yes.
Chris odgovara: “Logički, jer izuzetno je teško odboru za imenovanja dovesti grupu Yes na inauguraciju i u protokol. Rush je u biti veoma jednostavno rješenje. Njih je samo troje , kako onda, tako i sada. Oni apsolutno zaslužuju da se nađu u “Kuci Slavnih”. Problem sa grupom Yes ili King Crimson, jest da bi u slučaju inauguracije grupe Yes, bilo potrebno pozvati najmanje 40 ljudi, jer svi su oni jednako “odgovorni” za status grupe Yes.

To bi jedino bilo fer prema svima!”

R.I.P.!


Yes – “Owner of a Lonely Heart”

https://youtu.be/LvHFtF1rdRo

Yes – “I’ve Seen All Good People”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Vijesti

Joy Division & “Official website”!

JD7-1024x695

Od jučer je napokon oživio portal kojeg su lansirali preostali članovi kultne grupe Joy Division, a koji je posvećen trajnoj uspomeni na matičnu grupu.

Iako su nakon smrti lidera. Ian Curtisa, preostali članovi pod imenom New Order, stekli svjetsku slavu, ipak, ma koliko šutjeli o tome, Joy Division je obilježio njihov život i dakako uticao na mnoge.

Pomalo nevjerojatno, ali ipak istinito, svo ovo vrijeme Joy Division nije imao svoje stranice na webu. Doduše, bilo ih je, no one prave „Official” stranice, ipak ne.

Stranica se nalazi na adresi www.joydivisionofficial.com, i na veoma intuitivan i dizajnerki lijep način prezentira sve ono što bi moglo biti interesantno o ovoj grupi. tumblr_m0dr1rMmPG1rpmqjco1_500

No, imajući u vidu sadržaje pjesama, muziku koja je obilježila grupu, pa i samu auru oko Ian Curtisa, te njegov kraj, nisam baš siguran da je team pogodio točno u “sridu”, što se tiče same atmosfere koju bi trebao oslikavati portal. No to su već moja viđenja.

Između ostalog, na portalu su veoma dobre fotografije, redom kreditirane Kevin Cumminsu, koji se predstavlja ovdje kao “službeni fotograf“ ove grupe.

Na portalu se također najavljuje i ponovni izlazak vinilnih izdanja obaju albuma “Unknown Pleasures”i Closer” i to danas, 29. lipnja. Ostatak izdanja grupe Joy Division, “Still”i proširene verzije “Substance”, se najavljuju za 24. srpnja.

I za kraj, pomalo bizaran podatak. Grupa Joy Division je napisala i snimila ukupno 43 pjesme i odsvirala 120 koncerata u razmaku od 29 mjeseci svog postojanja.

I sa tako malim opusom i ograničenim koncertnim aktivnostima, izvršiti takav uticaj na muziku toga doba, uticaj koji se osjeća dan danas.

Impresivno!

Categories
Vijesti

Progressive Music Awards 2015!

PROGAWARDS1

Već četvrtu godinu za redom, Prog Magazine u suradnji sa Orange Amplification priređuje dodjelu nagrada u progresivnom miljeu.
Kao i prijašnjih, tako će svetkovina i ove godine biti priređena u Londonu, 3. rujna.
Ceremoniju će voditi Matthew Wright.

Glasanje je javno i doslovno svatko može glasati i pridonijeti da njegov sastav ili muzičar odnese primat na ovoj dodjeli.

No i pored te neizvjesnosti, koja će trajati do samog otvaranja fešte, već sada je izvjesno da će ove godine glavni kandidati za laureate biti King Crimson, Steven Wilson i Pink Floyd.

Prvi za svoju turneju na kojoj su revitalizirali cijeli pokret, Steven za svoj solo album „Hand Cannot Erase” i Pink Floyd za svoj posljednji album „Endless River“

Doduše, postoji trinaest (13) kategorija u kojima se nominiraju umjetnici i sastavi, ali meni osobno, a vjerujem da moje mišljenje dijele svi ljubitelji progresivne muzike, uopće nisu bitne kategorije.

Sa njima se bave neki drugi mediji, drugačijih boja.AwardNAsl

Ono što hoću reći, jest, drago mi je vidjeti Pink Floyd, King Crimson, Wilsona i ostale na naslovnicama magazina i portala, ali zar to kanaliziranje i “kalupljenje”, „tko je najbolji“ i slično, nije u direktnoj suprotnosti sa pojmom progresivne muzike i njenim temeljnijim spoznajama?

Zar biti progresivan ne znači biti napredan i drugačiji od ostalih?

Pa kako onda možeš biti najbolji u nečemu gdje si sam, jer si progresivan, drugačiji!?

Tko je uopće mjerodavan da to razluči?

Retorička pitanja, koja to u biti baš i nisu, se nameću sama po sebi, jer ne zaboravimo, progresivni pokret se rodio u undergroundu, kao izraz PREZIRA prema establišmentu, kojeg su, očito, i sami postali dio.

Bilo kako bilo, ovo je već neka druga tema, za neki drugi članak!

Uglavnom, King Crimson, Pink Floyd i Steven Wilson su najveći kandidati za ovogodišnje nagrade u progresivnoj muzici!

Prisjetimo se dosadašnjih dobitnika, sve sama stara garda: Peter Gabriel, Rick Wakeman, Ian Anderson, Genesis i Rush!

Gdje su mlade snage?

Categories
Osvrti

Instant, možda, ali ne i muzika!

url.jpgfgg

Pristup muzici je isto kao i pristup samom životu!

Dakako, ovo se odnosi na sve oko nas, ali u ovom kontekstu, fokusirat ću se na muziku.

Kao što život ima svoj postanak, rođenje, odrastanje, adolescenciju, sazrijevanje i na kraju, čak i smrt, isto se može reći i za muziku, s jednom razlikom u ovom posljednjem, muzika živi u nama dok je nas i ostaje iza nas jednom kad odemo.

Ne želim lamentirati o onim boljim, ljepšim vremenima, jer svaka generacija kad uhvati godine, ima ta bolja i ljepša vremena, već želim pristupiti ovome koliko-toliko objektivno.

Sam život ne zavisi od muzike, ukoliko niste egzistencijalno vezani uz nju, no ta muzika i te kako čini naš život i to dokazuje svaki dan, na veoma različite načine i u sasvim dijametralnim shvaćanjima.

U doba kad se rađala muzika koju zovemo „muzika šezdesetih i sedamdesetih“, život je bio puno jednostavniji i slobodniji.6899389-music-wallpaper

Masama se uvijek manipuliralo, no bilo je to doba, kad je masa počela shvaćati tu manipulaciju i čvrsto joj se protiviti. To je protivljenje išlo toliko daleko, da je u mnogim „civiliziranim“ gradovima širom zapadne polutke potekla krv.

No isto tako, to je doba donijelo i muziku u fokus svakog segmenta života. No ta muzika nije bila ravnomjerno „raspređena“, jer je dakako, bila podložna ukusu slušalaca.

I tu dolazimo do bogatstva koje se ne mjeri novcem ili zlatom. Jer bilo kada da ste počeli slušati muziku i ona postajala dio vašeg života, uvijek se našlo nešto što vas je zainteresiralo i odvuklo pažnju, ali što je daleko važnije, usmjerilo vas na nešto drugačije, i otvorilo horizonte.

Ti su se horizonti otvarali svakim danom i polako, ali sigurno, koračali ste stazom, koju su prije vas mnogi utabali, ali koja nije stoga ništa manje bila izazovna.

Svi mi iz toga doba smo počeli sa Slade, T-Rex, Status Quo, MoR, Sweet i još bezbroj sastava koji su manje više dolazili iz Glam miljea. Veličina ovih bendova nije bila u njihovoj muzici, već u prvim lekcijama koje smo od njih učili i kretali dalje.

Dakako, sve što je ostajalo iza nas, je bilo gledano sa prezirom, kao niža vrst zabave. Jer kad netko sluša Cream, Jetro Tull ili Pink Floyd, taj je već bio „ faca“ . Ne mogu zanijekati i tu komponentu, jer ipak govorim o generaciji koja još nije bila punoljetna.

No, ta ista generacija je išla dalje, pa su uskoro i Cream bili lijepo sjećanje, Jetro je dao najbolje što je imao i nismo bili voljni slušati prežvakavanje starog. Išlo se na novo. Uvijek novo i izazovno.

Došla je fuzija. Teška muzika, mješavina jazza i rocka, rocka i jazza, i dakako, svih mogućih uticaja. No ta je muzika pored svoje kompleksnosti donijela razumijevanje, razumijevanje nas koji smo evolucijom došli do spoznaje o veličini.

Neću nikada zaboraviti kad sam prvi put u životu čuo temu „ Vuelta Abajbo“, i ostao skamenjen. Bio je to Lifetime, band bubnjara Tony Wiliamsa, u kojem su trenutno bili Larry Young, Jack Bruce i McLaughlin. Ta me je tema okrenula i od mene stvorila velikog fana fuzije. Pojavom Mahavishnu Orchestra, moja je sudbina bila zapečaćena.

Neminovno se došlo i do slušanja klasike, jer su nas progresivni sastavi jednostavno gurali, ali i pripremali da je prihvatimo, ako ne kao formu, onda bar kao inspiraciju.

60085_live-music-at-the-talbot-hotel5

I sada kreće pitanje.
Da sam nekako došao do teme „Vuelta Abajo“ ili Mozartovog „Requiema“, u nekom preskoku u slušanju, recimo od faze Sweet i T-Rex-a , što bi se dogodilo?
Ništa, djela bih zaboravio i prije nego bi do kraja odsvirala, jer ih jednostavno ne bih razumio.
I tu leži smisao i svrha postojanja ovog osvrta.

Današnji prosječni konzument muzike je instant konzument koji je konzumira u hodu, površno i bez ikakve namjere poniranja u dubinu, ako je uopće ima.

Nažalost, uživanje u muzici se ne uči, i ne stiče se preko noći. Ono se gradi godinama, kako se brusi ukus samog konzumenta.

I tu je ponovo kvaka 22. Jer, i pored najbolje volje, taj prosječni konzument nema uopće opciju napredovanja u slušanju, jer bendovi preko kojih bi eventualno došao do nekog višeg nivoa, jednostavno ne postoje.

Muzička industrija je toliko ovladala masovnim ukusom, da pojedinac, skoro pa da nema šanse. Zato i imamo veoma malo vrhunskih sastava koji se bave kompleksnom muzikom, a i oni su većinom došli do statusa preko nekog kompromisa.

O sljedbeništvu skoro da se ne isplate trošiti riječi. A bez rijeke fanova nema velikih sastava, bez velikih, kao uzora, nema malih, bez malih nema početaka, bez početaka nema napredovanja, a bez napredovanja nema sljedbeništava – i krug se zatvorio.
O onda imamo to što danas zovemo, …. nemam pojma kako, ali sigurno ne , muzikom!

Treba li ovome još išta dodati?

Categories
Underground

King Crimson – “Epitaph”

kc69aa

Te 1969. godine je na svijetlo dana izašao album “In the Court of Crimson King”, koji je označio početak progresivne ere u suvremenoj muzici.

Nametnuvši se od svojih prvih dana kao svjetionik oko kojeg su oblijetali prog leptiri, album ulazi u antologiju suvremene umjetnosti kao jedan od kamena temeljaca.

Na njemu se našla i tema “Epitaph”, o kojoj je izlišno išta pisati.

Poslušajte je i sve će vam biti jasno!


King Crimson – “Epitaph”

https://www.youtube.com/watch?v=WWtOz7GVxJM

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Underground

Nick, David & Roger!

maxresdefault.jpgf

Interesantan video na kojem je uhvačena atmosfera ponovnog susreta starih pajdaša, Watersa, Gilmoura i Masona.

Očito je da mimo svih razmirica, svađa, neslaganja, pa i sudskih tužbi, ovaj trojac dijeli nešto više od obićnog prijateljstva i suradnje na zajedničkim projektima u okviru grupe Pink Floyd.

Pogledajte!


Nick Mason, David Gilmour and Roger Waters Behind The Scenes: O2 Arena 2011!

https://www.youtube.com/watch?v=z0T7FRKTj00

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
Vijesti

Top 50 živih albuma!

rock-concert-stage-3

Ugledni muzički magazin New Musical Express je nedavno donio svoju listu najboljih živih albuma u muzici.

Da se ne radi o instituciji kad je muzika u pitanju, mislio bih da je nečija neslana šala. Ovako, ne preostaje mi ništa nego komentirati u stilu, wtf!

Idem redom.
Kaže se u uvodu članka kojm se donosi lista: „Postoji nekoliko parametara koji određuju koji je živi album velik. To su teme na njemu, kvaliteta zvuka, energija koja dolazi sa scene, reakcija publike i na kraju, sam osjećaj za vrijeme i prostor.“
Konstatacija stoji, ali samo dijelom. Jer, npr. iako je uvršten na listi, MC5 je daleko od nekoliko parametara koji uvjetuju po NME, da album bude vrhunski, a no on ipak jest.

Bilo kako bilo, autor(i) članka se trsi(e) ispeglati image pojedinih izdanja koje su uvrstili na listi, ukazujući da baš ta izdanja imaju kvalitetu i pokrivaju sve segmente koji uvjetuju da album bude na vrhu.

„Uzalud vam trud svirači“, jer radite jelo bez začina!JSP0101-01-33A-FP

Na kraju može samo ispasti jedno – bezukusno, bljutavo jelo koje svatko može probaviti, ali rijetko tko uživati u njemu.

Jer, uz svo dužno poštovanje prema ekipi iz NME, ipak živi album moraju imati nešto drugo.

Moraju imat atmosferu i komunikaciju sa Jethro-Tullpublikom. Moraju donijeti nezaboravne trenutke, u bilo kom obliku, kako onima koji su u publici, tako onima koji su ispred gramofona i slušaju koncert.

I da ne duljim, bez namjere da budem veći vjernik od Pape, ne ulazim u listu samu po sebi.

Na njoj Yes4su respektabilna izdanja. U to nema nikakve sumnje.

Ali napraviti listu najboljih živih albuma i u potpunosti ignorirati recimo Jethro Tull, to znači samo jedno – ignorirati njeno postojanje.

Ali to nije sve. colosseum

Napraviti listu i na njoj ne staviti Frank Zappu i njegov živi album „Roxy & Elsewhere“, to već graniči sa nepristojnošću.

No ni to nije sve.

Napraviti listu i na njoj ne staviti Colosseum i njihov živi album, ili “Yessongs”, grupe Yes, u tom slučaju duaneAllgovorim o čistom bezobrazluku.

I na kraju, napraviti listu najboljih živih albuma i na njoj ne staviti “Filmore East“ od Allman Brothers Benda, e to već graniči sa neznanjem „par excellence“.

Ovim su autor ili autori ove liste pokazali elementarno nepoznavanje materije i nažalost, bar što se mene tiče, srušili famu o visokim standardima koji su gajeni u redakciji ovog lista.

Ako je lista „Top 100 gitarskih rifova“ zaslužila jedva prolaznu ocjenu (-2), ova je tek nešto iznad čiste jedinice.

Ili drugim riječima, „sjedi jedan i ne javljaj se dok ne naučiš gradivo!“

Da biste stekli predodžbu o čemu pišem u ovom tekstu, evo liste „Top 50 živih albuma“ po izboru muzičkog magazina NME:

50 – Tom Waits – ‘Glitter And Doom Live’
49 – My Morning Jacket – ‘Okonokos’
48 – Metallica – ‘S&M’
47 – Wilco – ‘Kicking Television: Live in Chicago’
46 – The White Stripes – ‘Under Great White Northern Lights’
45 – The Cramps – ‘Smell of Female’
44 – Talking Heads – ‘Stop Making Sense’
43 – Iggy And The Stooges – ‘Metallic K.O.’
42 – Future Of The Left – ‘Last Night I Saved Her from Vampires’
41 – Simon And Garfunkel – ‘The Concert In Central Park’
40 – Muse – ‘Haarp’
39 – The Mars Volta – ‘Scabdates’
38 – Cream – ‘Wheels Of Fire’
37 – James Brown – ‘Live At The Apollo
36 – Queen – ‘Live At Wembley Stadium’
35 – AC/DC – ‘If You Want Blood’
34 – Jerry Lee Lewis – ‘Live at the Star Club, Hamburg’
33 – The Band – ‘The Last Waltz’
32 – George Harrison – ‘The Concert For Bangladesh’
31 – U2 – ‘Under A Blood Red Sky’
30 – Elvis – ‘Aloha From Hawaii’
29 – Bob Dylan & The Band – ‘Before The Flood’
28 – Curtis Mayfield – ‘Curtis/Live!’
27 – Black Lips – ‘Los Valientes del Mundo Nuevo’
26 – Belle & Sebastian – ‘If You’re Feeling Sinister: Live at the Barbican’
25 – Bill Callahan – ‘Rough Travel For A Rare Thing’
24 – Woodstock: Music From The Original Soundtrack And More
23 – The Velvet Underground – ‘Live At Max’s Kansas City’
22 – Jeff Buckley- ‘Mystery White Boy’
21 – Pink Floyd – ‘Pulse’
20 – The Monterey International Pop Festival
19 – Lynyrd Skynyrd – ‘One More From The Road’
18 – Iron Maiden – ‘Live After Death’
17 – Kraftwerk – ‘Minimum Maximum’
16 – Aretha Franklin – ‘Live At Fillmore West’
15 – Bill Withers – ‘Live At Carnegie Hall’
14 – Joni Mitchell – ‘Miles Of Aisles’
13 – Deep Purple – ‘Made In Japan’
12 – Led Zeppelin – ‘The Song Remains The Same’
11 – The Rolling Stones – ‘Get Yer Ya-Ya’s Out’
10 – Kiss – ‘Alive!’
9 – The Ramones – ‘It’s Alive’
8 – MC5 – ‘Kick Out The Jams’
7 – Jay Z – ‘Unplugged’
6 – Nirvana – ‘Unplugged In New York’
5 – Johnny Cash – ‘At Folsom Prison’
4 – Radiohead – ‘I Might Be Wrong: Live Recordings’
3 – The Who – ‘Live At Leeds’
2 – Neil Young & Crazy Horse – ‘Live Rust’
1 – Thin Lizzy – ‘Live And Dangerous’

Categories
Underground

Michael Province & Nathan Chan (The Beatles) – “Let It Be”

url.jpgds

Interesantna verzija teme The Beatlesa u izvedbi dvoje klinaca, čiji se roditelji nisu ni rodili kad je nastala!


Michael Province & Nathan Chan (The Beatles) – “Let It Be” 

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.