Categories
1960-1970 Vremeplov

King Crimson – „In the Court of the Crimson King“

KCITCK IN

Čudni su zvukovi dopirali iz jednog podruma u centru Londona.
Puno se prolaznika zaustavljalo, većina vrtjela glavama u nedoumici oko onoga što su čuli.

I prije nego je ta „buka“ službeno izašla na svjetlo dana, grupa koju je osnovao Robert Fripp, nastupa na jednom od najvećih događaja epohe, na koncertu Rolling Stonesa u Hyde Parku, pred oko 500 000 ljudi.

Sudbina je htjela da ta impresivna brojka bude uvod u muzičke gabarite svega što će se plesti oko ove grupe.

E da, grupa se zvala King Crimson!

Nedugo nakon debija pred pola milijuna ljudi, izlazi album „In the Court of the Crimson King“.
Kritika ga nije baš vidjela u svijetlu kojim je sjao, pogotovo ne u kontekstu onoga što će tek doći.
Malo ih je bilo dovoljno vidovitih i otvorenih, da bi vidjeli što nosi.

Ugledne rock novine ga proglašavaju za komad smeća, neki pak ne idu toliko daleko, no ne daju ni dobre ocjene.
Uglavnom, da skratim ovaj dio priče, taj ugledni magazin, koji ga je proglasio za smeće, danas se kune u njega i vidi ga kao, kamen temeljac progresivnog rocka i smješta ga u razred 50 albuma za sva vremena.

king_crimson_-_in_the_court_of_the_crimson
Na drugu stranu, po izlasku, album na sebe skreće pažnju ogromnog dijela underground publike, jer ona je ta koja na kraju ocjenjuje djelo i vrednuje ga slušajući ga , jedan dan, ili mjesec, ili pak desetke godina.

„In the Court of Crimson King“ je album koji je obilježio ranu underground epohu, koja se lagano zatvarala njegovim izlaskom i otvarala nova, u bezbrojnim pravcima.
Pravac kojeg je popločao ovaj album je živ i dan danas, jer svaki progresivni album sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih, pa i kasnije ima elemente ovog izvora u sebi.
Isto se može donekle reći i za neo progresivne albume do današnjeg dana.

No to i nije sve.
Za grupu King Crimson, on je značio uvod u drugi.

„In the Wake of Poseidon“ su mnogi vidjeli kao blijedu kopiju prvijenca, da bi vrijeme pokazalo ustvari, da su oba albuma jedno djelo sastavljeno od dva djela.
(Ovu moju tezu ću objasniti drugom prilikom, u emisiji posvećenoj ovoj tematici.)

I pored svoje apsolutne progresivne orijentacije, „In Court of the Crimson King“, dolazi na top liste.
Ne mogu danas niti u snu zamisliti da bi jedan sličan album pomirisao komercijalu top listu, na kojoj caruju mediokriteti i tupi idiotizam svih boja i oblika.

Uglavnom, u Engleskoj, album se penje na #5. mjesto, dok u Americi dolazi na #28. mjesto Billboarda. (Nevjerojatno!).

king_crimson-band_

Sam album otvara vječna tema, „21st Century Schizoid Man“, grand opener koji nosi mračnu i neurotičnu atmosferu punu nevjerojatnih zvukova i vjerovali ili ne, temu nosi jedan od najvećih rifova ikada napisanih.
Ako je rif iz „Money“, jedan od vrhova te vrste u modernoj muzici, onda je ovaj iz „21st Century Schizoid Man“, onaj vrh koji stoji uz njega.

„Talk to the Wind“ , tema naslijeđena iz Gilles, Gilles & Fripp faze, ali prekrasno obrađena.

I onda „Epitaph“ – jedan od mojih favorita svih vremena.

Album se nastavlja i traje i traje… zatvara ga veličanstvena naslovna tema „In the Court of the Crimson King“.

Ekipa koja ja napravila ovaj album je dakako duboko ogrezla u ondašnji underground.
Većina ih se tokom godina izgubila u opskurnosti ili su jednostavno ostali u podzemlju, daleko od očiju javnosti.
No, to se ne može reći za Greg Lakea, koji je napustio grupu nakon ovog albuma (iako je učestvovao i na drugom), te sa Keith Emersonom i Carl Palmeron oformljava EL&P.

Robert Fripp nastavlja sam, okupljajući ekipu snova i izdajući „Lizard“, epohalno djelo fuzije, koje nikada nije izvedeno u živo, da bi se nakon njega “prešaltao” u klasičnu fazu i ispisao sa novom inkarnacijom grupe predivne trenutke klasične muzike protkane rockom.

Da bi i to napustio i osnovao novu inkarnaciju, i sa njom snimo neponovljivu „Metalnu trilogiju“.
Daleko bi me odvelo ovo nabrajanje, te stoga i to ostavljam za neku drugu priliku.

„In the Court of the Crimson King“ je ušao u povijest moderne glazbe, noseći novi izričaj i što je najbitnije, nosio je sa sobom osnovne smjernice novog pokreta, koji će dominirati progresivnom muzikom sedamdesetih, a i šire.

Za samoga Frippa, označio je početak jednog putovanja koje traje do danas.
A upravo smo svjedoci novog života ove grupe, koja je u ovom trenutku na turneji, koja se odvija pred prepunim gledalištima i koja se može opisati samo jednom riječju – trijumf!

Što onda više reći?!


King Crimson – “In The Court of the Crimson King”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1960-1970 Vremeplov

Jimi Hendrix – „Electric Ladyland“

jimi-hendrix_electriclady

Jimi Hendrix ulazi u studio sa mutnim idejama o tome što će i kako raditi u njemu.

Za producentskim pultom, kao i na snimanju prethodnog albuma, sjedi Chas Chandler, no ne za dugo.

Perfekcionizam Hendrixa u studiju je bio poznat, no ovaj put je bilo previše i za njega.

I ne samo minucioznost kreatora, već i prenapučenost studija, je jednostavno otjerala Chasa sa producentske stolice. U studiju su se okupljali muzičari „koji piju“ i skoro neobavezno, sudjelovali u snimanju materijala. Na toj je relaciji i Chasova izjava nakon napuštanja snimanja, da to i nije bio studio već jedan veliki party.

Po Chasovom napuštanju projekta, Hendrix sjeda za pultom.
Počima odiseja njegovog života.

Isto tako, kako Hendrix nije baš imao visoko mišljenje o muzičarima koji su ga pratili, odsutnost Noela Readinga ga nije omela u snimanju.
Manje više sve bas dionice je sam odsvirao.

Teme je većinom sam napisao, no na albumu su se našle i obrade.

IMG_3862

Znajući iz današnje perspektive gdje je Hendrix stremio, nije ni čudo da se na ovom albumu pojavljuju dijelovi, onoga što je u budućnosti trebala biti „Svemirska simfonija“. (ako sam dobro zapamtio, jer podatka o tome na netu nema).
Uglavnom, Hendrix snima album uz pomoć Steve Winwooda (Traffic) i Jack Casadya (Jefferson Airplane) i dakako cijeli niz muzičara koji bi se zatekli u studiju.

Album izlazi tog Listopada 1968. godine i zasjeda na prvo mjesto Billboarda, par sati nakon izlaska.

Jimi Hendrix
Bio je to dokaz, najprije samoj diskografskoj kući Reprise Records, koja se sporila oko svega na ovom albumu, uključujući i sam omot, da je Hendrixov genij došao do punog izražaja.

U Engleskoj album prolazi neznatno lošije, zauzimajući #5. mjesto UK top liste albuma.

Naviše svega, singlica „All Along the Watchtower“, obrada Dylanove teme, zauzima liste singlica i postaje najkomercijalniji izlet Hendrixa do tada.
Dakako, na komercijalnom planu i album slijedi singlicu u velikom stilu.

Album „Electric Ladyland“, je posljednji album ovog velikana.
Nije trebao biti, jer puno je toga još stajalo na njegovom putu u besmrtnost.

Nažalost, sve nakon ovog albuma što nije napravio, je nepovratno izgubljeno za umjetnost. Jer, osobno, „Cry of Love“ jednostavno ne mogu uzeti kao punokrvni Hendrixov album.
Jest da ga je skoro zgotovio, jest da je manje više 90% njegov, ali ipak, iritira me koncepcija, jer sigurno nije onakva kakvom je Hendrix zamislio.
No o tom nekom drugom prilikom.

Bivajući ultimativno djelo ovog umjetnika, „Electric Ladyland“ je po manje više svim anketama smješten na vrhove svih top lista koje imaju predikat, „svih vremena“.

Ulaziti u to gdje ga je tko smjestio, jednostavno nema smisla, deplasirano je.
Jer pored toga što je „Electric Ladyland“ istinsko remek djelo, ono što ga izdvaja i čini još većim i monumentalnijim, jest ono fino, „čitanje između redaka“.

Katkad neodsvirana nota zvuči daleko veličanstvenije od desetke odsviranih. A još kad se nalazi u ambijentu, gdje svaka odsvirana predstavlja svijet za sebe – onda dobijemo nešto što riječi teško mogu opisati.

Stoga, album treba bezuvjetno – slušati.
Uostalom, to je svrha njegovog postojanja.

Jimi – R.I.P.!


Jimi Hendrix – “All Along the Watchtower”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1960-1970 Vremeplov

Jethro Tull – “This Was”

jethro_tull_-_this_was

Jethro Tull izdaje svoj prvi album “This Was”.

Kao i manje više svi prvijenci u to vrijeme, album se snima veoma jeftino (£1200). No sadržaj albuma je daleko od tog pojma, jer album sadrži ne samo buduće standarde grupe, već u grubim crtama nagovješćuje daljnju sudbinu i pravac kojim će se kretati.

Iako blues/jazz obojen album nosi pečat i potpis grupe koji će je proslaviti na globalnoj razini.

Album izlazi u trenutku kad grupa već nastupa u prestižnom Marquee Clubu u Londonu, gdje su prije njih briljantne početke imali Rolling Stonesi i The Who.

“This Was” je jedini album na kojem se kao gitarista pojavljuje Mick Abrahams, koji napušta grupu po njegovom snimanju.

Razlog je bio veoma jasan.
Smjer i komponiranje.

Ian Anderson je htio da grupa krene u neki novi, progresivniji smjer, koji će u sebi nositi različite utjecaje, dok je Abrahams želio ostati u blues/jazz vodama i u njima brusiti izričaj.

jtull

Isto tako, pisanje pjesma je bilo podijeljeno između Abrahamsa i Andersona, što predstavlja još jedna izuzetak, jer na svim kasnijim izdanjima grupe, Anderson se pojavljuje kao jedini autor.

Neslaganje i mimoilaženje u koncepciji je dovelo do toga da Abrahams napusti grupu i na njegovo mjesto dolazi Martin Barre, koji je sa Andersonom ostao do posljednjih dana postojanja ove velike grupe.

I još nešto krasi ovaj album.
U pjesmi “Move On Alone” glavni vokal nosi Mick Abrahams, što je još jedan presedan koji će to i ostati, jer pjesme grupe pjeva samo Ian Anderson.

Sve u svemu, ovako napisano možda izgleda da album i nije nešto, ali kad ga se posluša, pogotovo sa odmakom od pola stoljeća, prepun je izazova koji nisu potamnili godinama. Mješavina bluesa, jazza, sa pogledom na klasiku i to sve skupa zapakovano u rock format donosi svjež i prepoznatljiv zvuk koji će se do visina razviti na nasljednicima.

Sam naslov albuma simbolički opisuje razdor koji je nastao između Andersona i Abrahamsa. Da bi još više potkrijepio tezu, Anderson je inzistirao da na omotu ploče bude rečenica:

“This was how we were playing then – but things change – don’t they?”

Sve jasno!

Ostalo je povijest!


Jethro Tull – “Dharma For One”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1960-1970 Vremeplov

Pink Floyd – „Interstellar Overdrive“

PF InStel NAsl

Kao najavu svog prvog albuma za francusko izdanje,  Pink Floyd izdaje singlicu „Arnold Lane“ i na njenoj „b“ strani,  „Interstellar Overdrive“.

Bilo je to prvo, stidljivo izlaganje ovakve kompozicije širem auditoriju.

Staviti ovakvu temu na singlicu, bez obzira na hrabra vremena, trebalo je ipak imati muda.
Jer „Interstellar Overdrive“ je sve osim materijal za singlicu. (po ondašnjim, a da ne govorim o današnjim „standardima“).
Naime, „Interstellar Overdrive“ je čisti  jam, psihodelična improvizacija nastala u Sydovoj glavi, kad je pokušao odgonetnuti koju melodiju pjevuši manager grupe i dakako, sve skupa se izrodilo u nešto sasvim drugo.

Bilo kako bilo, „Interstellar Overdrive“ postaje prva psihodelična improvizacija banda, koja je ujedno i najavila „space rock“ eru, ne samo sastava već i rađanje novog pokreta.

pinkfloydwsid

Iako je Pink Floyd uvijek decidirano odbijao ovu konstataciju, vjerojatno zbog straha da ih se ne svrsta u taj tabor, ostaje činjenica da je uz „Astronomy Domine“, koja i otvara album, postala temeljac psihodeličnog rada grupe.
Čak štoviše, „Interstellar Overdrive“, je bio dugo godina dio koncertnog standarda grupe, i nakon odlaska Syd Barretta.

Temu na koncertima zamjenjuje „Set The Controls For The Heart Of The Sun“, koja na tom mjestu ostaje doslovno do zadnjih trenutaka života grupe na sceni.

Interesantno je u ovom kontekstu napomenuti  da je sam Waters priznao, da je evolucijom bas rifa iz „Interstellar Overdrive“, došao do „Let There Be More Light“, teme koja otvara prelomni, drugi album Pink Floyda.
Dakle, u neku ruku, i nakon Syda, Syd!

I kao logično se nameće, da je pored traženja za izričajem nakon odlaska Syd Barretta, njegova ostavština bila tolika, da im je u neku ruku ostavio baklju koja ih je vodila u budućnost.

Na njima je bilo samo da je upale!


Pink Floyd – “Interstellar Overdrive”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1960-1970 Vremeplov

The Beatles – „Yesterday“

Beatl Yes NAsl

The Beatles izdaju pjesmu „Yesterday“.

Čudna je putanja ovog evergrina. Iako potpisana kao djelo Lennona i McCartneyja, ipak je isključivo autorsko djelo McCartneyja.

No, dogovor je bio da se tandem ne razdvaja u potpisu, ma tko bio autor.

Melodija je McCartneyju došla u snu i čim se probudio, odmah je sjeo za klavir i zapisao ju, strahujući da će je zaboraviti.
Kako je melodija iz prve izgledala cjelovita, zaokružena, bojao se da u podsvijesti nije kopirao neku pjesmu koju je čuo.
Stoga je cijeli mjesec dana obilazio sve koje je poznavao, pjevao im melodiju, pitajući ih, dali im je poznata?
Tek kad je na sva pitanja dobio negativne odgovore, predstavlja je grupi.

Pa ni onda pjesma nije izazvala neko oduševljenje.
Čak dapače, članovi grupe su glasali da se ne izda na singlici u Engleskoj i ostatku svijeta, tako da imamo apsurdnu situaciju, da je izdana na singlici samo u Americi.

I dakako, tamo postiže to što postiže.

Pjesma tek naknadno biva izdana u Engleskoj, no svoj pobjedonosni put je već odavna popločala.

Postaje najizvođenija tema od stane drugih autora.
Službeno ima oko 2200 obrada, no u stvarnosti se barata sa daleko većom brojkom.

Interesantan je nastanak imena teme.
Naime, ne imajući adekvatnu liriku za melodiju, pjesma je originalno nazvana „Kajgana“ („Scrambed Eggs“).
Privremeni tekst je bio duhovito seksistički, (“Scrambled Eggs/Oh, my baby how I love your legs”), ali on je uskoro zamijenjen onim vječnim i svima poznatim stihovima.

Ova je tema ujedno bila i prva tema, na kojoj je jedan član The Beatlesa, sam odradio cijeli posao oko pjesme.

Bilo je trzavica oko upotrebe instrumenata, ali da skratim pomalo dugačku priču, finalna verzija je osvanula prema ideji Georga Martina, producenta, s McCartneyjem na vokalu i akustičnoj gitari, na koje je on kasnije na snimio orkestralnu podlogu.

Iako tretirana kao nedonošče u momentu nastanka, „Yesterday“ danas predstavlja jedan od vrhunca stvaralaštva ovog velikog benda.

Tom u prilog govori i činjenica da je prema bezbrojnim anketama, proglašavana za najbolju pjesmu ikada napisanu.(BBC Radio 2, MTV i Rolling Stone)


The Beatles – „Yesterday“

https://www.youtube.com/watch?v=rRen3jDqViI

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1960-1970 Vremeplov

Rolling Stones – “The Ed Sullivan Show”!

EdSullivan_RollingStones

The Rolling Stones imaju iza sebe prvu američku turneju.

Kao dio paketa britanske invazije, turneja je bila uspješna u njenim okvirima, no ono što je slijedilo prvim nastupom na Ed Sullivan Show, premašilo je sva očekivanja.

Došavši po drugi put u Ameriku, Rolling Stonesi po prvi put nastupaju na Ed Sullivan Show. Ta je predstava inače bila emitirana diljem cijele Amerike, i tokom vremena je stekla status neprikosnovene kvalitete.
Nastup u ovoj emisiji je postao pitanje prestiža.

Ugostivši The Beatlese, otvorila je vrata Britanskoj invaziji i pomogla The Beatlesima da pokore Ameriku.
Sada su tu šansu dobili The Rolling Stonesi.
Dobili su šansu da više ne budu jedna od mnogih grupa invazije, već da steknu identitet i sa njime i slavu.

Nastup je od same najave protekao u kaosu iz gledališta (TV emitiranje u to vrijeme je bilo u živo – nije bilo snimaka).

ESMJ

Za razliku od uglađenih Beatlesa, Rolling Stonesi su promovirali image „loših momaka“.
A tako su se i ponašali.

Tokom nastupa vrištanje iz publike je bilo toliko glasno da je u jednom momentu sam Ed uletio u kadar, govoreći da „smanje malo“, kako bi muzičari mogli svirati.
Publika je to malo krivo shvatila, kao poziv na bodrenje i onda je došlo do kaosa u studiju.
Rolling Stonesi su nekako odradili prvi dio nastupa, ali se publika nije nikako smirivala.

I po završetku emisije, Rolling Stonesi su zatvorili show, sa obradom teme „Time is on my Side“, što je dovelo do još goreg kaosa u studiju.

Nakon emisije, Ed Sullivan kategorično izjavljuje, da nikada vise neće pozvati Rolling Stonese u emisiju.
No, ovi su već postali toliko jaki, da su nakon toga gostovali još šest puta.

Možda malo za se nasmijati:

Kad je manager grupe po drugi put kontaktirao Ed Sullivana, da omogući nastup njegovih pulena, ovaj ga je najprije pitao, da li su počeli upotrebljavati sapun i da li su se malo uredili!!

Bilo kako bilo, doslovno, još za vrijem trajanja prvog gostovanja u emisiji, Rolling Stonesi su bili katapultirani u nebeske visine američke scene, odvojivši se od armije invazionih grupa i stekavši svoje ime na tom kontinentu.
Ime koje dan danas imaju.

Dakako, otpor puritanskog djela Amerike je bio ogroman, od proglašavanja članova sotonama, narkomana i svega negativnog što je išlo uz to.
A u novinama su osvanjivali natpisi, tipa, :“ Would You Let Your Daughter Marry a Rolling Stone?“, do pisama bijesnih gledala tipa:“ Should be ashamed of yourself putting on such trash as The Rolling Stones“.

No sve je to danas dio povijesti, jer Rolling Stones su postali institucija sama za sebe, i to ne za ništa!


The Rolling Stones – “(I Can’t Get No) Satisfaction” / Ed Sullivan Show, 1964.

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1960-1970 Vremeplov

Michael Holliday – R.I.P.

Michael H

Tog Listopada 1963. godine, u osvit nove rock ere, pop zvijezda trenutka, Michael Holliday je pronađen mrtav u svom stanu.
Diagnoza, OD!

Pored dvije singlice na top listama koje su tjednima boravile na prvim mjestima, Michael ima sve ono što jedna pop zvijezda ima i o čemu sanjaju milijuni.
No, ne kaže se za ništa, „pazi što želiš, moglo bi ti se ispuniti!“.
I upravo se to dogodilo Michaelu.

Svoj prvi #1 na top listi ima pretpotopne 1958. godine, kada singlica „The Story of My Life“, koja je istovremeno i prva uspješnica kompozitorskog tandema koji će obilježiti ranu epohu, Burt Bacharacha i Hal Davida.

Drugi #1 hit single dolazi na top liste 1960. godine. Sa ovom singlicom, „Starry Eyed“, Michael postaje prvi umjetnik iz Liverpoola, koji dolazi dva puta na prvo mjesto top liste. (No, svi znamo što su nakon njega četvorica iz Liverpoola postigla.)
M Holliday
Uspjeh nije došao preko noći.
Još od sredine pedesetih, Michael se sa brojnim singlicama nastoji domoći trona, no iako uspješan, nikako da dođe do vrha.

I onda se dogodilo ono za čime je žudio.
Prva singlica udara na #1, svjetla reflektora su uperena na njega.
Par godina nakon ove hit singlice, još jedna, i postaje pop zvijezda.

No sljedeće singlice, „Skylark“, i „Little Boy Lost“, i pored pojavljivanja na top listama ne polučuju značajniji uspjeh.

Uporno nastavlja dalje, ali stare bolesti počinju isplivavati na površinu.

Pored osobnih problema (razvod, financiji problemi uzrokovani nemarnim upravljanjem novcem..), Michael doživljava kulminaciju fobije od pozornice. (Vjerojatno jedina zvijezda današnjice, koja se panično bojala pozornice.)

I sve skupa se zbrojilo u jednom „šutu“, ili kako ga još nazivaju „zlatnom metku“.

Michael Holliday je time otvorio vrata i započeo žalostan red, u koji će se svrstati, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Brian Jones, i još mnogi drugi.

No, za kraj ipak nešto lijepo.

Naime, veliki idol Michael Hollidaya je bio Bing Crosby, koji mu je nakon smrti posvetio cijeli album, i time mu ukazao priznanje za sve što je učinio.


Michael Holliday – “The Story Of My Life”

Michael Holliday – “Starry Eyed”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1960-1970 Vremeplov

Booker T. & the M.G.s. – “Green Onions”

Booker_T._&_The_MG's_-_Green_Onions

Booker T. & the M.G.s. izdaju singlicu, “Green Onions”.

Ovaj instrumental počima svoj život u zadimljenom studiju Stax Recordsa.

No povijest ovog evergrina seže par godina ranije, kad Booker T oformljava kućni bend Stax Recordsa.

U to vrijeme je bilo normalno, da svaka diskografska kuća, pogotovo male neovisne, imaju svoje kućne bendove, koji su u studiju popunjavali rupe na snimanjima.
Tako se štedjelo na novcu i resursima.
Malo tko od izvođača je mogao sebi priuštit vlastitu grupu.
Takva su vremena bila.

Paralelno sa aktivnom ulogom u svakodnevnom snimanju, grupa sakuplja svoj materijal i izdaje ga najprije na singlici.
Sudbina je htjela da to bude „Green Onions“, koji grupu lansira na top liste.

maxresdefault.jpghgh

 

“Green Onions” se penje na Billboard Hot 100 i dolazi do trećeg mjesta.
Tu stoji skoro dva mjeseca.
Istovremeno, penje se na prvo mjesto „Soul Singles“ liste i tu stoji pune četiri sedmice.

U Engleskoj dolazi tek u dvanaestom mjesecu, i tu se penje do #7. mjesta.

Rolling Stone ga smješta na #183. mjesto svojih „500 najvećih svih vremena“.

1999 godine dobiva još jedno priznanje, „Grammy Hall of Fame Award“.

I na kraju, 2012. godine Library of Congress’s National Recording Registry ga stavlja na svoju listu zaštićenih kulturnih dobara.

No sve te brojke u biti malo govore slušaocu koji slučajno nabasa na radiju na ovu temu. Ono što govore, jesu obrade, koje se broje u stotinama.

Evo liste najpoznatijih umjetnika i grupa, koji nisu odoljeli zaraznom uticaju ove teme:

Henry Mancini
The Ventures Dan Aykroyd, as his character Elwood J. Blues of the Blues Brothers
Mongo Santamaría .
Tom Petty and the Heartbreakers Paul Hardcastle
Graham Bond .
Pink Floyd
Roy Buchanan
Johnny Thunders
Milt Buckner
Jack Costanzo
Georgie Fame
Mike Bloomfield & Al Kooper
Byron Lee and the Dragonaires
Jamaican Shaggy and British artist Maxi Priest.
Harry James
The 5.6.7.8’s .
Egyptian Lover


Booker T. & the M.G.s. – “Green Onions”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1960-1970 Vremeplov

Ray Charles – „Hit the Road Jack“

Ray Charles Nasl

Ray Charles izdaje svoj veliki hit „Hit the Road Jack“.

Pored raširenog vjerovanja da je ovu pjesmu napisao Ray, istina je na drugoj strani.

Da se razumijemo, i ja sam bio jedan od.., a pogotovu što je u autobiografskom filmu o ovom umjetniku, prikazano kao da ju je on napisao.

Dakle, istina je da je temu napisao Percy Mayfield.

No, uspon na top liste i popularnost do današnjih dana, može zahvaliti samo Ray Charlesu.

Ray je temu majstorski obradio, u to nema sumnje.
To je uostalom i razlog što je po izlasku tema instant zauzela prvo mjesto Billboarda i na njemu ostala pune dvije sedmice.

RayCharles
Tako visoki plasman je za sobom povukao i nagrade, tako da za tu godinu dobiva Grammy za najbolju blues & ritam temu.

I uz to da spomenem, da je pjesma „Hit the Road Jack“, provela punih pet sedmica na prvom mjestu specijalizirane top liste za Ritam & Blues (R&B Side).

Pjesma postaje Charlesov šesti broj jedan hit na toj listi.
Impresivno!

Pjesma je stekla i status na Rolling Stoneovoj listi (The 500 Greatest Songs of All Time), koja je u svari referenca broj jedan u svijetu muzike.

Na toj listi Ray Charles sa temom „Hit the Road Jack“ zauzima #387. mjesto.

I na kraju, samo da podcrtam ono bitno.

Ray Charles je djelovao u vremenu dok je u Americi još uvijek bio na snazi rasni zakon.
Segregacija je bila očita na svakom koraku, a pogotovo u južnjačkim državama.

Uz Satchma (Luis Amstronga) bio je jedan od rijetkih koji je uspio probiti rasnu barijeru i približiti R&B bijeloj publici.

Dakako, u svojoj sredini je bio ignoriran i prezren, jer su ga vidjeli kao ulizicu bijelcima.

No, vrijeme je bilo na njegovoj strani, i to u toliko mjeri da je „Georgia on My Mind“, još jedna velika obrada Ray Charlesa, 1979. godine postala i službena himna države Georgia.


Ray Charles – „Hit the Road Jack“

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Categories
1960-1970 Vremeplov

Joan Baez – “Joan Baez”

JoanBaezJoanBaez

Joan Baez izdaje svoj prvi album, istog naziva.

Sam nastanak ovog albuma je veoma interesantan.

Joan nudi album diskografskoj kući Columbia, ali se u posljednji trenutak predomišlja, te potpisuje za malu, nezavisnu kuću Vanguard.

Bio je to nesvakidašnji potez, koji će se u budućnosti i te kako isplatiti i to poglavito na kreativnom polju. Naime, Joan je s pravom strahovala za svoj umjetnički integritet jednom kad potpiše za veliku diskografsku kuću.

Sa druge strane, manje diskografske kuće su, da bi privukle umjetnike, dozvoljavale potpunu slobodu i rad svojim abonenata.

Sam album je snimljen za četiri radna dana i to u nekoj dvorani koja je bila i plesni podij. Prema sjećanju same Joan, ona je otpjevala i odsvirala sve teme i tu je bio njen kraj, što se tiče albuma.

Dalje nije mogla, a ni znala.

No, ljudi oko nje su majstorski odradili svoj dio posla.Joan_Baez_Hamburg_1973_2811730005 I danas je zadivljujuće, da je jedan običan mikrofon za glas i drugi za gitaru mogao onako prenijeti atmosferu koja je vladala u to doba.

Album izlazi i ne nailazi na skoro nikakav prijem. Mimo toga što je samo ime Jean Baez već postalo donekle poznato na kontinentu, ploča ne dospijeva na top liste, ali začudo, postiže zlatnu tiražu.

Ovu nelogičnost objašnjava izlazak njenog drugog albuma, koji za sobom vuče prvijenac, koji tek tada biva otkriven.

I da napomenem još i to, na albumu se nalaze samo obrade koje je Joan Baez odabrala među klasicima folk muzike.

Jean Baez je aktivna i do današnjih dana.

Svojevremeno sam donio par zadivljujućih crtica o njenoj turneji i rasprodanim koncertima u Londonu i Parizu.

U sklopu te turneje posjetila je i naše prostore.


Joan Baez – “House of The Rising Sun”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.