Tog Srpnja 1969. godine, u ranim jutarnjim satima, Brian Jones je nađen mrtav, utopljen u bazenu.
Iako su mrtvozornici postavili službeni uzrok smrti, utapanjem, od prvih se dana šuškalo da je uzrok ipak na drugoj strani. Film snimljen 2005 godine, „Stoned“, donosi drugu verziju, potkrepljujući to „dokazima“ o ispovjedi samog ubojice, na samrtničkoj postelji.
Da li se Brian Jones utopio ili je bio ubijen, nažalost, to sada i nije bitno?
Njegova karijera je, bar u tom trenutku, ionako bila gotova, bez nade za povratak. Naime, mjesec dana prije smrti, Brian Jones je bio izbačen iz matične grupe the Rolling Stones. Bio je to kraj jednog briljantnog uma, talentiranog kompozitora i izuzetno nadarenog svirača.
Brian Jones je bio pionir eksperimentiranja na klasičnim instrumentima, pristupajući im na neortodoksni način.
Rolling Stones – “Paint It Black”
Bio je pionir uvođenja cijele lepeze „neobičnih“ instrumenata u izričaj grupe. Samim time je njegov pristup priskrbio grupi onu identifikacijsku notu, koja ih je izdvojila od stotina sličnih u tom trenutku.
Možda komercijalno najpoznatija u tom kontekstu je veliki hit „Paint in Black“, kojeg je odsvirao na sitaru.
Za života, a pogotovo nakon smrti, između njega i Syd Barretta su bile povućene mnoge paralele, jer su oboje bili briljantni umjetnici, na granici genijalnosti, oboje su osnovali velike grupe i nakon nekog vremena, iz njih odstranjeni, kako zbog bolesti tako i zbog prekomjerne upotrebe droge.
Zasluga Brian Jonesa u prvoj fazi života grupe the Rolling Stones je bila ogromna, usudio bih se reći, nemjerljiva. I sam Bill Wyman je izjavio, citiram: “Brian je oformio Stonese, sam je odabirao članove, sam je odabrao ime bendu, birao je muziku koju će svirati, ugovarao nastupe, uglavnom, bio je alfa i omega grupe. I onda je polako počeo gubiti tlo pod nogama, dok na kraju nije sve upropastio.“
I sve je to napravio do svoje 27. godine.
R.I.P.!
