Čak i ako vam nije poznato ime Ennio Morricone, nesumnjivo ste već čuli neku od njegovih glazbenih tema, jer je u svojoj 60-godišnjoj karijeri skladao glazbu za više od 450 filmova, te neke od najpoznatijih filmskih partitura svih vremena.
No njegova glazba nije dostigla kultni status samo radom na spagheti westernima redatelja Sergio Leone-a, s kojim je surađivao desetljećima, već je zbog svoje neusporedive svestranosti i produktivnosti, svoj raspon glazbenih stilova prilagodio gotovo svakom zamislivom filmskom žanru.
Zasluženo nazvan il maestro, on je upravo to: majstor svog zanata, istinski virtuoz, koji s lakoćom isprepliće kontrastne stilove kako bi proizveo neke od najslikovitijih skladbi, koje su se pokazale jedinstvene, nadahnute kako sjajnim djelima klasičnog repertoara, tako i sirovim zvukovima svakodnevnog života.
Vjetrovite teksture njegovih partitura, često praćene simfonijskim orkestrom, isprepletene ocarinom, usnom harmonikom, zvonima, jezivo usamljenim zviždanjem, prirodnim zvukovima kao i elektronički izmijenjenim glasovima i drugim izvanrednim zvucima, vrtložnom (Fender Stratocaster) električnom gitarom koja je utjecala na rock orkestraciju, s trubama za završni izlazak, te ekspanzivnim gudačima i zborom koji se savršeno uklapaju u epska putovanja i kompozicije širokog ekrana – daju im jedinstven, odmah prepoznatljiv okus.
Sa svojim jedinstvenim aranžmanima, neortodoksnom instrumentacijom i pamtljivim melodijama, gurajući vokale i instrumente do krajnosti njihovog raspona i dinamike, pri čemu je često ključna boja instrumentala, te s pronicljivim uvidom u glazbeni emocionalni utjecaj na publiku, inzistirajući da glazba u filmu doda dubinu priče i likova nastojeći “reći sve ono što dijalog, slike, i ostali učinci ne mogu reći”, revolucionirao je filmsku glazbu.
Njegova je glazba nadahnula ne samo redatelje, već i klasične skladatelje, pop, rock, pa i heavy metal bendove (Black Sabbath, Metallica), pa čak i melodije za mobilne telefone.
Iako je ovogodišnja kolekcija ‘A Man And His Music’ samo još jedna u nizu kompilacija najvećeg svjetskog filmskog skladatelja, oslonivši se na same njegove početke, čime ne pokazuje njegov potpuni kreativni raspon, dobar je povod da još jednom podsjetimo one upućene na njegovo ime i djelo, a one neupućene na obavezno štivo jer smatram da je poznavanje njegovog imena i barem nekoliko najpoznatijih djela iz njegovog ogromnog opusa neizostavni dio opće kulture.
Njegova djela najbolje govore o njemu, stoga je najbolje da krenemo slijedom skladbi na albumu:
01 – The Good, The Bad And The Ugly
(tema iz filma ‘The Good, The Bad And The Ugly (Il Buono, Il Brutto e Il Cattivo) (1966)’)
Aaah-eee-aaa-eee-Ahhh. Najbolja tema Morriconea? Talijanski majstor sigurno je stvorio jedno od najzvučnijih djela filmske glazbe sa ovom glavnom temom, a ostatak partitura ovog bombastično subverzivnog soundtracka u kompletu je sa svim klasičnim Morriconeovim osobinama, uključujući zviždanje, jodiranje i pucnjavu.
Treći je to film u takozvanoj ‘Dollars trilogiji’ nakon ‘Fistful Of Dollars’ i ‘For A Few Dollars More’. Zaplet se vrti oko tri revolveraša koji se natječu pronaći zakopano konfederacijsko zlato. Morriconeov najpoznatiji rezultat kombinira klasičnu melodiju s električnim gitarama i dramatičnim vokalnim vriskom, koji predstavljaju zavijanje kojota, uz galopirajuće ritmove, usne harmonike i trube, što je postalo obilježje filmske glazbe koja je odagnala western filmove u potpuno novom smjeru.
Sergio Leone je bio toliko posvećen glazbi kao sastavnom dijelu njegovih filmova da je često njegov stari školski kolega Ennio Morricone skladao partituru istodobno s pisanjem scenarija i često je puštao na sceni tijekom radnje. Učinak na krajnji rezultat je jasno vidljiv, pogotovo kod karakterističnih krupnih i ekstremno krupnih kadrova, podcrtavajući psihologiju likova, a ne samo praćenje radnje.
Ako uzmemo samo jednu scenu iz filma, posljednji obračun, možemo vidjeti kako se ti faktori okupljaju kako bi napravili zadivljujući dio atmosfere.
Glavni motiv koristi za svaki od tri glavna lika filma tri različita instrumenta: Blondie (Clint Eastwood) predstavljen je sopran flautom, urbana prijetnja Angel Eyes (Lee Van Cleef) ocarinom, a Tuco (Eli Wallach) zborom, odnosno ljudskim glasovima sličnim kojotima; a sve to zajedno drži Leoneova režija i Morriconeova glazba.
02 – A Fistful Of Dollars
(tema iz filma ‘A Fistful Of Dollars (Per Un Pugno Di Dollari) (1964)’))
Filmsko platno je prvi put vidjelo neumoljivog “čovjeka bez imena” Clint Eastwooda u pionirskom spaghetti westernu Sergio Leonea. Za novu vrstu anti-heroja, nemajući pristup ni sredstva za puni orkestar, Morricone se okrenuo svakodnevnim zvukovima: pucketanju biča, pucnja i tom nezaboravnom zlobnom zviždanju koje sugerira samoću odmetnika, stvarajući novu vrstu soundtracka.
Ovi zvukovi nisu bili samo jeftiniji za proizvodnju od punog orkestra – bili su realističniji i evokativniji. “Sve vrste zvukova mogu biti korisne za prenošenje osjećaja“, kaže Morricone. “Ponekad nepoznati, nekonvencionalni instrument može dodati nešto drugačije glazbi.”
Kao što Morricone to vidi, svakodnevni zvukovi mogu integrirati glazbu izravno u gledateljevu stvarnost. „Ovi zvukovi mogu prenijeti ideju takozvane ‘kompletne glazbe’, kaže on. “To je glazba sačinjena od zvuka stvarnosti.”
Zaostavština filma je gotovo nezamisliva; toliko je suvremenih klišeja western žanra izmislio Leone za ovaj film, a Ennio Morricone prepoznatljiv zvuk western žanra, i općenito glazbu koja je zauvijek promijenila doživljaj filma.
03 – L’Arena
(tema iz filma ‘The Mercenary (1968)’)
Nije li istina da se Leoneovi filmovi, s uzvišenom mitskom strukturom, vizualnim stilom stripa i krajnjom ironijom, uz Morriconeovu glazbu za te filmove koja odražava i podržava Leoneovu viziju, sada shvaćaju kao signaliziranje estetske transmutacije tadašnje generacije umjetnika i filmaša?
Tako je i s njegovim drugim ne-Sergio Leone westernom talijansko-španjolskim filmom Sergio Corbuccija ‘The Mercenary‘ s Franco Neroom u glavnoj ulozi, u kojem odjekuje tema Morriconeova “L’Arena” u jednoj od posljednjih scena filma obračuna u areni.
04 – The Man With The Harmonica (L’Uomo Dell’Armonica)
(tema iz filma ‘Once Upon A Time In The West (1968)’)
Blaga usna harmonika klizi u najsitniji riff, tjeskoban, čežljiv, ali uvijek odlučan. To je zvuk čovjeka nemirnog srca, plemenitog duha, koji korača prema danu konačne sudbine.
Epska priča sa svim očekivanim sastojcima: tajanstveni stranac s harmonikom, zloglasni očajnik, lijepa udovica u opasnosti i bezobzirni ubojica koji radi za željeznicu. Ovaj lirski zvuk, harmonikast ton, pomogao je režiseru Sergio Leoneu da ostvari brutalni western, u kojem glumi Henry Fonda i Charles Bronson – klasik svih vremena.
Kao visceralna, uzbudljiva protuteža velikoj glavnoj temi, usna harmonika je instrument koji vidimo u rukama jednog od glavnih junaka, ali se postupno pretvara u simbol osvete. Iz svoje opipljive prisutnosti na ekranu navodi um da shvati ono što oko ne može doseći, nadilazeći ovdje i sada. Vješto integrirajući lik u partituru, zamagljuje crte između zvuka stvarnosti filma i našeg kao gledateljske publike.
Nijedan drugi filmski žanr nije tako točno definiran svojom glazbom kao špageti western. Nijedan drugi filmski skladatelj nije oblikovao glazbu tako nepogrešivo kao Ennio Morricone.
05 – For A Few Dollars More
(tema iz filma ‘For A Few Dollars More (Per Qualche Dollaro in Più) (1965)’)
Istina, ova glazba izravan je nastavak western zvuka ‘A Fistful Of Dollars’, sa sličnim orkestracijama i sličnom tematskom primjenom. Glavna naslovna tema, “Per Qualche Dollaro in Più”, jedna je od onih komada koje je Morricone napisao, što na papiru zvuči grozno, ali nekako savršeno funkcionira u kontekstu filma – sirov, agresivan, ritmičan komad za gudače i udaraljke, grozničavi zvuk židovske harfe, zviždanje Alessandra Alessandronija, grubo pjevanje muškog glasa, solo diktafon, električne i akustične gitare. Nevjerovatno kako je Morricone došao do tih različitih zvukova i natjerao ih da definiraju čitav žanr.
06 – Without Knowing Much About Her
(tema iz filma ‘Senza Sapere Niente Di Lei (1969)’ (međunarodno poznat kao ‘Unknown Woman’))
Glazba Morriconea često je implementirana u mnogim popularnim i kultnim talijanskim giallo filmovima, poput ‘Senza sapere niente di lei’ iz 1969. godine.
Jedan od razloga zbog kojeg je Morricone postigao toliko uspjeha je taj što često koristi varijacije na istoj temi iznova i iznova za konačni rezultat koji nije toliko dosadan kao što bi možda, na temelju prethodnog, pretpostavili, jer su teme često lijepe, a aranžmani također.
Za ovaj film Luigi Comencinija, maestro Morricone sastavlja vrlo osjetljivu glavnu temu, gotovo valcer, duboko iz nemirne duše koji se polako pojavljuje i sublimira u slatku litaniju.
07 – Once Upon A Time In The West
tema iz filma ‘Once Upon A Time In The West (C’era Una Volta Il West (Main Theme)) (1968)’
U jednoj od svojih najplodnijih godina, Morricone je nastavio partnerstvo sa Sergio Leoneom i sastavio ono što mnogima predstavlja najljepšu glazbu koja se čula u western filmu.
Brak glazbe i vizuala odražava pionirski duh krajolika koji se mijenja, i Jillinu (Claudia Cardinale) nadu u bolji život, ali i brutalnost i očaj koji ‘civilizacija’ donosi sa sobom. Nadolazeća željeznica doslovno šalje smrt na granicu u obliku bezobzirnog izvršitelja Franka (Henry Fonda), koji pronalazi Jillinog supruga i obitelj u namjeri da im otme zemlju. Nasuprot toj dihotomiji glazba se neizrecivo kreće.
Postupno uvođenje čembala i kontrabasa razvija se s orkestrom kojim dominira čarobni glas Edda Dell´Orso, što dovodi do prave eksplozije punog zbora Cantori Moderni di Alessandroni.
Još jedno remek-djelo Sergija Leonea u kojem je Ennio Morricone nadmašio samog sebe.
08 – A Pistol For Ringo
tema iz filma ‘A Pistol For Ringo (Una Pistola Per Ringo) (1965)’
Glavna naslovna tema filma ‘A Pistol For Ringo’ jest prekrasna pjesma “Angel Face”, po tekstu na engleskom autora Maurizio Attanasio-a i Gino Paoli-a, koju pjeva sam Attanasio pod pseudonimom Maurizio Graf, snažnog glasa i interpretacije prepune boja i prljavih nota.
“A Pistol For Ringo” je isključivo instrumentalna inačica (uz zadržavanje zborskog pjevanja) kao akronim pjesme “Angel Face”.
Krajnji rezultat je ukorijenjen u njegovom ikoničnom stilu špageti westerna, odstupajući od njega tek neznatno u pogledu melodije i aranžmana.
Okus se možda čini amerikanizirajućim, ali postoji nešto mediteranskog ugođaja što je približava talijanskoj canzoni.
09 – The Sicilian Clan
(tema iz filma ‘The Sicilian Clan (From Il Clan Dei Siciliani) (1969)’)
Prije ‘Once Upon A Time In America’ (1984)‘ i ‘The Untouchables’ (1987)‘, Morricone je otkrio svoju genijalnu sklonost melodičnim kriminalističkim filmovima još šezdesetih godina u filmu ‘The Sicilian Clan’ Henrija Verneuila.
Morriconeova glazba za ovaj film na neobičan način se stapa sa zločinačkim raspoloženjem glavnih protagonista čije su likove dočarala neka od najprepoznatljivijih francuskih glumačkih imena tog doba: Alain Delon, Jean Gabin i Lino Ventura, naročito u glavnoj temi koja odiše senzualnom nostalgijom.
10 – Here’s To You (feat. Joan Baez)
tema iz filma ‘Sacco And Vanzetti (1971)’
Među golemim i veličanstvenim djelom najimpresivnijeg genija filmske glazbe, izdvaja se komad neodoljive osjetljivosti koji je kao vrhunska epska pjesma prešao na ljudsko dostojanstvo, prešao u anale popularne kulture. “Here’s To You”, središnja je tema ‘Sacco & Vanzetti’, filma iz 1971. redatelja Giualijana Montalda, koji opisuje događaje relativno poznatog slučaja po kojem je film i dobio ime.
Pjesma je počast dvojici anarhista talijanskog podrijetla, Nicoli Sacco i Bartolomeu Vanzettiju koje je sud SAD-a osudio na smrt 1920-ih. Konsenzus kritičkog mišljenja zaključen je budući da je presuda utemeljena na gnušanju nad njihovim anarhističkim političkim uvjerenjimaa, a ne na bilo kakvom dokazu da su počinili pljačku i ubojstva za koja su optuženi.
U Sjedinjenim Državama, a zatim i u Europi, ova pjesma postala je himna pokreta za građanska prava 1970-ih.
Morriconeov profesionalni eklekticizam i postignuća nedvojbeno su ostavili trag u povijesti glazbe; njegov osobni lik jednako je fascinantan kao i njegovo djelo.
Skladatelj s dobro zasluženom reputacijom mogao se odmarati na lovorikama i komponirati partiture uz one svakodnevne zvukove po kojima je prvotno bio poznat. I dok je ideje za svoju glazbu pronalazio u svakodnevnim zvukovima, Morricone je nastavljao eksperimentirati. “Neprestano razmišljam o glazbi, neprekidno i pažljivo istražujući. Ne mogu jednostavno ostati miran“, kaže on. “Ne želim ostati konzervativan; želim ići naprijed i gledati u budućnost.”
Čak i u 90-im godinama života još mu je preostalo dovoljno posvećenosti da nas i dalje nadahnjuje, na više načina.
Pobožni rimljanin koji je odbio preseliti se u Hollywood, pa čak i naučiti tečno engleski jezik, ostao je vjeran svom rodnom gradu do samog kraja, svoje smrti kojoj smo svjedoci upravo u momentu finaliziranja ovog teksta.
Hvala vam na svim životnim lekcijama, nostro Gran Maestro!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
