Justin’s Johnson – Split, Circus (Monty Python) / 28. Prosinca-2018.

Bend s okusom Mediterana!

Posljednji ovogodišnji koncert domaćeg benda Justin’s Johnson odigrao se u klubu Circus (Monty Python).  Koliko me sjećanje služi oni su i otvorili sezonu u njemu, tako da je ovaj koncert u neku ruku bio i simbolično zatvaranje vječnog kruga.

Bez nekog kašnjenja, jer klub je bio pun i pola sata prije koncerta, Justin’s Johnson su istrčali na pozornici. Već po prvim reakcijama publike bilo je jasno da je odana baza fanovu u gledalištu, stoga atmosfera koncerta nije bila u pitanju.
I nije bila, jer je cijeli koncert protekao u veselom raspoloženju, prepunom direktne komunikacije s publikom, kako verbalnoj, tako i onoj važnijoj, muzičkoj. Manje više svi su u publici znali refrene te su zajedno s bendom nosili stihove do kraja, a isto tako, kad god je prostor dozvoljavao, plesalo se.

Ne mogu reći da mi se nije svidjelo. Doduše, Justin’s Johnson u biti i jesu plesni bend, ali bend koji ne igra na niske udarce i isporučuje ciljano, već je ta plesna komponenta dio izričaja kojeg njeguju, muzika obojena ska elementima, punk žestinom i protkana bezbrojnim stilovima.

Na prvi pogled možda djeluju kao stiski neartikulirani bend, do trenutka kad se shvati da je baš to njihov stil. Jest da u biti miješaju kruške i jabuke i pokušavaju u jednu vreću utrpati rogove, ali za divno čudo, kod njih to funkcionira na svim razinama.
Da se razumijemo, šeretsko ponašanje na sceni ne odaje kompleksnost pristupa, pogotovo u par navrata za izvođenja instrumentalnih dijelova kompozicija, kad su u jednom trenutku djelovali moćno poput punokrvnog rock banda, da bi već u sljedećem mogli pratiti James Browna kao prateći bend.

Ne naslanjaju se previše na legislativu bendova s duhaćom sekcijom, bar ne u onom kompozicijom djelu, jer duhaća sekcija dominira izričajem, ali bez solo eskapada i striktno je u ulozi podcrtavanja trenutka i punjenja praznina u aranžerskim strukturama.

No, ono što jest najveća stilska vrijednost ovog benda je da je i pored blendiranja „xy“ stilova i miješanja „wyz“ utjecaja, čak unutar jedne kompozicije, uspio stvoriti jedan lijepi, karakteristični izričaj s okusom mora i mirisom Mediterana.
Nema tu naricanja o teškom životu na moru i neobranih maslina, kao ni ostalih srcedrapateljskih podilaženja raji, već jednostavno slavlje života i ljepote muzike u njemu.

Moram priznati da su me iznenadili u živo, jer djeluju daleko “življe“ nego na studijskim snimkama, što je predispozicija koji im omogućava veliki napredak u studiju.

Tijekom koncerta su izveli svoje standarde, stilski toliko disperzirane da je izlišno spominjati bilo koji konkretni, osim njihovog karakterističnog.

Ne želim nikoga izdvajati, jer svi su članovi doprinijeli lijepom koncertu i zadovoljnoj publici, ali ipak, kad bi me netko prisilo, izdvojio bih ritam sekciju koja je skoro cijeli koncert moćno valjala teške ritmove, koji su u biti dijametralno suprotni lepršavim dionicama duhaća i gitare, dajući Justin’s Johnsonu i više nego prepoznatljiv pečat.

Ukratko, koncert Justin’s Johnsona u Circusu jest bio lijepo druženje, bio je to koncert koji možda neće ostati u sjećanje za cijeli život, ali bio je to koncert koji mi je skrenuo pogled na njih i stavio do znanja da su bend na kojeg se računa u budućnosti.

Uz ovakav pristup i stil kojeg su razvili, teško da mogu omanut!

Povezani članci