Iako potrošači svih oblika umjetnosti slično percipiraju, kao ljubitelji glazbe, koja je, pored filma, najprijemčiviji i najsugestivniji medij, otvaramo se emocijama i mislima drugih kroz umjetnički medij koji često povezuje naše osobno iskustvo s onim umjetnika, stvarajući vezu koja često produbljuje naše najintimnije osjećaje.
Vrlo vjerovatno, ni jedan drugi medij ne potiče takvu lojalnost.
Progresivni rock, za sve namjere i svrhe, s vremenom je postao nadasve heterogen žanr, ali koristeći svoju glazbenu etiku kao temelj, nadogradnja u izričaju čini se posebno zanimljiva samim eksperimentiranjem unutar tih okvira.
Poljska progresivna rock scena odgovor je na aktualnu europsku scenu, te gotovo svakodnevno bilježi ekspanziju kako kvalitativno tako i kvantitativno.
Iz Varšave nam dolazi Riverside, moderan progresivni rock sastav koji može utjeloviti pojam i ostati vjeran toj glazbenoj viziji, ističući se kao jedno od najkreativnijih djela europske progresivne rock scene. U njihovom radu čujem odjeke utjecaja sastava kao što su King Crimson, Camel i Jethro Tull, pa donekle i Runrig, usporedivo onome što radi Steven Wilson u Porcupine Tree i Blackfield, ali to je genij Riverside-a, njihov zvučni potpis.
Riverside – “The Day After”
Od nastanka 2001. godine proizvode glazbu, rafiniranjem i razvojem svoga zvuka sa svakim novim izdanjem, uključujući niz utjecaja na zvuk koji je, pored svega toga, ostao definitivno njihov.
Nakon prerane smrti člana utemeljitelja i gitarista Piotr Grudzinskija u veljači 2016. godine, čiji je osebujni stil bio glavni dio njihove dragocjene formule, sastav nastavlja kao trio: Mariusz Duda (vokal, akustična i električna gitara, bas), Piotr Kozieradzki (bubnjevi) i Michał Łapaj (klavijature), ali s Maciej Meller-om (ex- Quidam) kao neformalnim članom i živim gitaristom.
Kao prijelazni album na Riverside-ovu sudbinu, istovremeno opterećen ambivalentnim simbolizmom, ‘Wasteland’ je konceptualni album koji se bavi temama pokušaja preživljavanja u post-apokaliptičnom svijetu, dok istodobno odražava njihovu situaciju i njihove pokušaje da pronađu svoj put u svijetu nakon takve tragedije.
Riverside – “Lament”
Glazbeno, ‘Wasteland’ predstavlja odstupanje od uobičajenog zvuka sastava iz očitih razloga, s drugačijim pristupom instrumentima, pokazujući kako sastav značajno širi svoju instrumentalnu paletu. Iako album svakako uključuje i tradicionalni Riverside zvuk s kojim smo upoznati s prethodnih šest albuma, prisutni su i zvukovi koji su se mogli čuti mnogo rjeđe (violina, theremin, Hammond orgulje).
Korištenje klavijatura i akustičnih gitara je više istaknuto na ovom albumu nego na bilo kojem njihovom prethodnom izdanju, tako da album balansira između uglavnom tihih, melanholičnih balada i pristupačnog progressive metal zvuka, ne tako različitim od materijala s njihovih zadnjih albuma iz proteklih pet godina, ali je očit i blagi povratak na tamnije zapise s početka karijere.
Središnji aspekti njihovih skladbi su suprotnosti između teških, grubih gitarskih rifova i atmosferskih linija, koje pružaju plutajuće teksture klavijatura i gitarske solaže, vrlo slične radovima gitarista kao što su Steve Rothery ili David Gilmour. Isti kontrastni izraz pružaju vokali Marius Duda-e, čiji bariton može biti mekan i svilenkast, dok u nekim drugim momentima oštar i agresivan.
Ovi različiti elementi stvaraju izrazito bogatu atmosferu u skladbama, iako tešku u gotovo doslovnom smislu, u dionicama čudovišne mase i težine, velike gustoće zvuka, debele i slojevite, nadmoćne i neumoljive, koje se preklapaju s dijelovima delicije i šokantne ljepote, veličanstveno melodičnih klavijatura, klavirskih tekstura i uveliko prisutnom akustičnom gitarom.
Ali ‘Wasteland’ je više od zbirke pjesama s uobičajenom lirskom temom. To je organsko jedinstvo, čudo glazbene kohezivnosti, tako da se ne može razdvojiti u njegove sastavnice i zadržati isti učinak. Pjesme su raznovrsne u njihovim stilovima i pristupima, ali njihov slijed, kontrasti svjetla i mraka, te način na koji se pojedinačne pjesme međusobno povezuju, klizajući neizbrisivo jedna u drugu, analogno filmski, krećući se od jedne scene do druge, je jednostavno genijalan, tvoreći, takoreći, jedan moćan ep, čija rezonancija ostavlja traga u nama još dugo nakon slušanja.
Naime, album se otvara s kratkom apokaliptičnom ‘a cappella’ pjesmom “The Day After”, koja djeluje kao svojevrsna tužaljka za Grudzińskim, i prikazuje Marius-ove sposobnosti da kanalizira duboke emocije kroz svoj glas, prelazeći u eho koji se pojačava i naglašava završetak njegovih riječi sve dok violina i zvuk klavijatura postupno ne preuzmu i počnu naglašavati tu nematerijalnu tjeskobu.
U konačnici stoji prekrasna klavirska skladba “The Night Before”, čiji naslov je, u odnosu na uvodnu skladbu, na mnoge načine indikativan za cirkulacijsku prirodu koncepta i istraživanih tema. Gubitak i bol, te nastavak borbe za nas preživjele, bilo da je u pitanju uništenje naše civilizacije, ili bolni gubitak voljene osobe, nikad ne prestaje. Svakodnevno borba iznova počinje, te iako s vremenom napredujemo dalje od izvora svoje boli, uvijek ćemo biti povezani s njim i povremeno se emocionalno vraćati k tom izvoru.
Kraj (“The Night Before”) je i zatvaranje i preteča početka (“The Day After”).
Vrlo impresivno!
Riverside – “River Down Below”
To je pristup koji djeluje prirodno s obzirom na sadržaj, ali također egzistira promatrajući ga kao čisto emocionalni monolit s obzirom na česte uzlete i padove, isprepletene u rekurzivnoj petlji, tipično za oporavak od traume. To ovom albumu daje drugu dimenziju i, mislim, dublji i smisleniji, te zasigurno emocionalniji sadržaj u odnosu na njihove prethodne albume u tolikoj mjeri da prekrasna atmosfera i motivi ‘Wasteland’-a postaju očiti od samog početka.
U onome što bi mogao biti najvažniji trenutak njihove karijere od njihovog debitanta ‘Out Of Myself’, napravili su album koji će ih vjerojatno definirati u nadolazećim godinama.
Pojedinci, prosuđujući po vlastitim kriterijima, mogu tvrditi da su neki njihovi raniji albumi veći, ali nijedan ne nosi težinu i sposobnost da dotakne slušatelja poput ovog. ‘Wasteland’ je epski, višedimenzionalan, poetičan i vrlo dubok album, duhovna katarza koja predstavlja novo poglavlje u životu Riverside-a i vraća ih na vrh gdje doista pripadaju.
Riverside zasigurno ima drugi život kao revitalizirani trio.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
