U Ovčicama je ponovo bilo, a kako drugačije, nego veselo!
Ovaj put je za sve “kriva” neformalna grupa koja si je nadjenula ime More, More …. (da li se radi o igri rijeći, o tome da “more može” ili samo more, more … iz pjesme “More”, e to treba njih pitati)
Uglavnom veterani St scene, Zvonimir Boldin, Leon Jurić, Matko Maleš, Nenad Bego, Jadran Dučić Čićo, te Jelena Rade na vokalu, su pružili dobru zabavu i isporučili par kilograma nostalgije.
U biti, ovo bi bila čista klasika od prezentacije i koncepta da nije one nepobitne činjenice, svaki od sudionika je živio te kompozicije u vremenu kad su nastajale ili se pak naknadno vezao za njih i prihvatio ih kao dio sebe. U tom kontekstu, jest, radi se o reprodukciji, ali onoj vrhunskoj.
Taj osjećaj nije mogla pokvariti ni neuigranost ekipe, koja je u biti jamovski pristupila koncertu, pa je bilo i lijepih izleta.
Malo mi krivo što Leon nije odradio koju “krvoločnu” solažu, ali je zato Zvone „izmaltretirao“ klavijature i na radost svih, odrađivao svoje dionice u furioznom tempu.
Na stranu notalni zapisi, oni postoje da ih se ignoriralo i tek povremeno uvažavalo, reda radi i identifikacije kompozicije radi. Ostalo, mašti na volju.
Ne mogu si zamislit bolji pristup!
More, More nas je provelo klasicima šezdesetih i sedamdesetih, ne lamentirajući nad nekim prošlim vremenima, već su jednostavno, od gušta isporučili onako kako najbolje umiju.
Nema smisla ovom prilikom nikoga još posebno spominjati, jer je stvarno nepotrebno, a i u kontekstu neformalnosti u kojoj djeluje sama grupa, bitno je ono što isporučuju i što ostaje iza njih nakon završenog koncerta.
A ostaje lijepa večer, puna smijeha, veselja, jebi ga, baš ono što nam fali u ovim vremenima.
Koncert se protegao debelo iza ponoći i u biti publika je bila ta koja je bend držala na bisevima. Da se nju pitalo, vjerujem da bi muzičari s pozornice ugledali prvo sunce novog dana.
Samo ta spoznaja dovoljno govori o koncertu, te je svaka daljnja riječ, jednostavno nepotrebna.
Ako ste bili, sigurno ste se dobro zabavili, ako pak niste, ovim tekstom i malim videom mogu vam dočarati atmosferu, iako je stvarnost bila daleko bolja.
Drugi put se potrudite, mrdnite se, da ne morate s žaljenjem čitati ovaj tekst!
More, More – Ovčice / 01. Prosinca-2017.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.