Ma koliko pokušavali sagledati film o životu i radu Eric Claptona kroz neku drugu prizmu, na kraju uvijek dolazimo do istog, njegov se život i skoro cijeli rad bazirao na odbijanju. U različitim fazama života to odbijanje je imalo različite izvore, ali svaki je ostavio iza sebe duboki trag kojeg je “utapao” u drogi i alkoholu.
Ovo bi u najkraćim crtama bio opis filma “Eric Clapton: Life in 12 Bars”, koji se ovih dana prikazuje u kinima diljem svijeta.
Iako pati od faktografskih manjkavosti, režiser Fini Zanuck je napravio vrhunski dokumentarac i to iz nekoliko razloga. Prvo, pustio je Eric Claptona da tijekom cijelog filma govori o svom životu i radu. Naracija umjetnika je prekidana samo fragmentima razgovora ljudi koji su živjeli i radili u njegovoj blizini, kao i ljudi koji su imali direktan utjecaj na njegov život.
Kako je Clapton u filmu iznosio u detalje svoj život, ponirući čak i (pre)duboko u intimu, film je za razliku od mnogih prije njega, prikazao Claptona u sasvim drugom svjetlu. Ne samo kao čovjeka od krvi i mesa, već i kao čovjeka koji je u biti cijeli život patio, a bijeg od boli i patnje je bila muzika ili točnije blues.
U ovim se rečenicama krije esenca Claptonovog stvaralaštva. Voljeli mi to ili ne, sve što je došlo na umjetničkoj strani od ovog genija jest posljedica „verterovske“ patnje.
Eric Clapton: Life in 12 Bars – Official Trailer
Film je posložen kronološki, ali ne striktno, jer se u par navrata radnja filma vraća u prošlost. Ti „flashbackovi“ u biti oruđe u rukama režisera da poentira trenutak u kojem se film odvija. Radnja na tom nivou funkcionira besprijekorno!
Jednostavnost naracije koju Clapton strastveno iznosi je pridonijela spontanosti i uvjerljivosti scena koje se garniraju dokumentarnim snimka iz doba. Možda se po prvi puta Clapton javno ovako otvara i vjerujem da je ovo posljednje od njega što ćemo vidjeti i čuti. Po završetku filma, ako ga gledate s razumijevanjem prema Claptonu, ma koliko sada uživao u plodovima rada i sreći obiteljskog života, jednostavno morate osjećati žaljenje. Gorak okus u ustima koji s opojnim mirisom slave i muzike lebdi cijelim filmom nije isprao ni „happy end“ filma.
Konceptualno, kao i sam Claptonov život, film se komotno može podijeliti u nekoliko dijelova, od kojih svaki sadrži „raison d’être“ Claptonove patnje. Samo otvorenje filma donosi Claptona kao dječaka, do trenutka kad je spoznao da mu je sestra zapravo majka, koja odlazi u Ameriku i de facto se odriče majčinstva. Prvo odbijanje mladog Claptona koje je primio kao i sva djeca te dobi. Biva duboko povrijeđen, povlači se u sebe i svoj svijet.
Taj će svijet uskoro ispuniti muzika za djecu koju je slušao u dugim samotnim večerima uz radio. Kakve li ironije!
Prezrena forma u Americi, blues, biva u Britaniji tih godina predstavljena kao muzika za djecu.
Mladi Clapton od prve prihvaća blues kao svoje utočiste, nabavlja gitaru i počinje najimpresivniji životni put nekog umjetnika modernog doba. Pokušavajući imitirati crne glazbenike vježba do iznemoglosti i polako se uključuje na tadašnju blues scenu.
Yardbirds su bili blues grupa koja je izgubila gitaristu u vrijeme kad je Clapton tražio angažman u nekom bendu, te se sam nametnuo. Među vršnjacima na sceni i istomišljenicima, pronalazi sebe sve do trenutka kad grupa skreće u pop vode. Priključuje se blues legendi John Mayallu i njegovim Bluesbreakersima. Tada se počelo događati nešto čudno. Bluesbreakers su počeli nastupati pred sve većim i većim auditorijem, poglavito radi mladog gitariste koji je plijenio svojom muzikom. Bio je to znak da se rađa idol!
Nedugo nakon toga, Clapton poziva Jack Brucea i Ginger Bakera i osnivaju grupu Cream. Trebali su svirati blues.
Povijest se ispisala na drugi način. Cream je postao najveći bend na svijetu, promijenio je tokove moderne muzike, a glavne aktere posjeo na Olimp. U dvije godine postojanja su postigli ono što nitko nije, iako su snimili samo par albuma. Ali su zato godišnje održavali 300 koncerata (slovima, tri stotine!).
Koliko god su bili kompatibilni na sceni, na osobnom nivou su bila katastrofa. Jack i Ginger su bili u permanentnom sukobu, koji se znao protegnuti čak i na scenu. Clapton je bio medijator neko vrijeme, ali dalje nije išlo. Cream nije mogao trajati, ali zadatak je ispunio, muzika nikada više neće biti ista.
Potom slijedi epizoda sa super grupom Blind Faith i nesretni Hyde Park.
Eric Clapton: Life in 12 Bars | ‘Bell Bottom Blues’ Sneak Peek
Clapton se sve više povlači od svijeta i počinje prijateljstvo s George Harrisonom. Sudbina je htjela da je George bio oženjen s Pattie Boyd , u koju se Clapton “zatreskao” na prvi pogled. Od tada počinje njegova patnja, koja je pretočena u antologijski album “Layla and Other Assorted Love Songs “. Koliko je Duane Allman bio okidač koji je pomogao Claptonu i ekipi u studiju da završe album, toliko je Pattie bila izvor “verterove” boli za voljenom osobom.
Do tog trenutka film funkcionira besprijekorno.
U “drugom” dijelu filma, koji se bavi razdobljem nakon izlaska albuma „Layla …“, film je pomalo nejasan i nedorečen. Nigdje se ne spominje da je na kraju Clapton ipak “oteo” ženu najboljem prijatelju i da su se vjenčali (i rastavili deset godina kasnije). Jasno je da se u filmu ne radi samo o muzici, ali radi se o ključnim trenucima u životu Eric Claptona kojih je muzika sastavni dio. U tom kontekstu čudi izostanak informacije o projektu „Concert for Bangladesh“. George Harrison pokreće veliku dobrotvornu priredbu “Concert for Bangladesh”, na koju, pored odvraćanja svih prisutnih, poziva Claptona da mu se pridruži. U tim je trenucima Clapton bio “history“, muzički je bio mrtav. George mu je pružio šansu i nakratko vratio Claptona u život.
“Eric Clapton: Life in 12 Bars” / trailer
Sljedeći veliki trenutak u životu Eric Claptona koji nije spomenut u filmu jest potez Roberta Stigwooda. Robert je uvidio da je Clapton na putu samouništenja, probio je nekako barijeru Claptonove izolacije, te ga je na svoju ruku doveo u Ameriku, iznajmio mu kuću na Ocean Bulevardu, rezervirao mu studio, odabrao glazbenike i organizirao snimanje albuma, koji je naknadno dobio naziv, „461 Ocean Boulevard“. Bio je to prijelomni album koji je Eric Claptona definitivno vratio na scenu i vjerojatno jedan od njegovih najkritičnijih albuma uopće. Ne spomenuti okolnosti i značaj ovog albuma u filmu, jest potpuni promašaj!
Ostatak filma je više hollywoodski orijentiran, te donosi Eric Claptona na putu uništenja alkoholom, sve do otrežnjenja kad dobiva sina, ali i velike tragedije zbog njegove pogibije četiri godine kasnije.
Ima i pozitivnih trenutaka, doduše skoro ovlaš spomenutih, kao što je Crossroads Guitar Festival.
Film je prebogat malo poznatim činjenicama iz života Eric Claptona, pogotovo u prvoj dijelu, te se ovaj film s pravom može podičiti aurom najboljeg filma o Eric Claptonu. Ovo je film koji se jednostavno mora odgledati i treba ga gledati očima Claptona koji je sve to proživljavao. Odbačen od vlastite majke, koja je u negiranju svog majčinstva išla toliko daleko da je na pitanje Claptonovog polubrata, da li mu je Clapton brat, odgovorila da on nema nikakvog brata ni polubrata!
Odbačen od sredine u kojoj je odrastao zbog svoje povučenosti i stidljivosti. (roditeljsku ljubav su mu pružili djed i baka).
Odbačen od Pattie nakon svega što joj je posvetio u životu (dobro ipak su se vjenčali, ali nakon skoro 10 godina od izlaska albuma „Layla..“)
Odbačen od sviju zbog ovisnosti od droge.
Odbačen od sviju zbog ovisnosti od alkohola.
Riječ “odbačen” se toliko često ponavlja i svojim volumenom pokriva cijeli jedan život.
I to jest bio život Eric Claptona, gledajući ga iznutra!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
1942. – 2016.
