Još jedna institucija klupske scene u Splitu je zatvorila vrata. Circus (Monty Python) nije izdržao kovid pritisak. Nema ništa nelogičnog u tome, jer kao i sve na tržištu i klubovi podliježu zakonima tog tržišta. Kako se trenutno ne vidi kraj ove tamne epidemiološke ere, žrtve padaju jedna zadrugom, tiho i skoro nezamjetno.
Nemoguće je plaćati sve namete, režije i pokrivati rashode hladnog pogna na duže vrijeme bez ikakve aktivnosti koja bi donijela kakav takav prihod. Stoga Luki jedino što se može uputiti jest veliko BRAVO što je do sada klub izdržao, vjerojatno u kakvoj takvoj nadi da će se neko „normalno“ skoro vratiti.
Ne znam što vlada misli (ako išta misli!) ili namjerava (ako išta namjerava!) , jer Circus nije neka iznimka već jedan u nizu. Gdje i kad će se taj niz zaustaviti, to nitko ne zna, ali ono što neke vlade znaju jest da treba napraviti sve da se dragocjena mjesta rasadnika kulture ne smiju zatvoriti.
Znam, mnogi će reći, kad sve ponovo počne, netko će otvoriti ponovo neki klub, Circusa se neće nitko sjećati, i tu bi bio kraj priče.
No, da li je tomu tako?
Ne baš!
Kao što se jedno brodogradilište ne otvara preko noći, jer za početak rada se moraju steći preduvjeti i uložiti znatna sredstva, tako i na nekom mikro ekonomskom planu, za pokretanje novog kluba treba volja, znanje, entuzijazam i nadasve kapital. Da bi se to danas objedinilo u jednom, koji će još uz to imati afiniteta spram muzici, i to ne turbo folku koji nosi najlakšu i najbržu zaradu, već spram alternative, moraju se poklopiti sve moguće zvijezde i planeti. To je milje kojeg novac zaobilazi u širokom luku i egzistira samo na ljubavi nositelja akcije i ničemu drugome.
E sad, pokušajte zbrojiti sve parametre, preslikati ih u stvarni život i procijeniti, koje su šanse da netko otvori klub koji će ugošćavati alternativne bendove?
U našoj sredini, u našem društvu koje je u fazi totalnog moralnog raspada i oštre socijalne diferencijacije, šanse da netko otvori rock klub su skoro pa jednake nuli.
E tu leži onaj zec iz sredine ove priče, zašto neke vlade očajnički čuvaju klubove koji su zbog situacije zatvoreni, a preživljavaju na samom rubu, uz pomoć dotacija iz budžeta, do boljih vremena. No, kao i brodogradilišta, i kao i sve ostalo u nas, klubovi padaju jedan za drugim, tiho i u šapatu nekadašnjih sljedbenika i redovnih posjetitelja. Vlasnici nemaju društvenih i političkih veza da si priskrbe bar disanje na slamku do nekih boljih vremena.
I ponovo, znam reći će te , to je privatni klub, to je privatno vlasništvo i država nema ništa s time. Okej, nema, ali što onda država ima s guračima kožnog „mijura“, u koje se upucavaju milijarde i to svakodnevno, pa čak i u vrijeme krize. Evo najfriškije, Dinamo je postripao na račun stadiona, koji se btw urušava, i svojih „grandioznih“ projekata u posljednjih par godina 900 milijuna kuna (izvor: Indeks). Znate li koliki je to novac, koliko se klubova moglo spasiti, otvoriti, dići u nebesa samo za fragment te „uzalud“ ulupane love, od recimo 10%.
I ponovo, reći će te, da umjetnici dobivaju neku lovu, firme dobivaju nakade za zaposlene, .. i itd itd. Sve to stoji, ali nemojmo zaboraviti da vlada ne daje neki tamo novac, već onaj kojeg je uzela od svih, pa i od klubova.
Kako se njima to danas vraća?
Circus (Monty Python) je bio klub alternativne rockije, nije bio velik, onako, malo veći dnevni boravak. Da će biti nešto od njega vidjelo se po otvaranju, kad je vlasnik kluba Luka Žižić uveo pravilo, onaj tko donese knjigu ne plaća upad na koncert. Tako se stvorila lijepa knjižnica, koja se smjestila u maloj prostoriji iza mix pulta.
Uskoro je prostorom krenula grmljavina koja se rijetko gdje ako igdje čula, bar ne u neposrednoj blizini. Bendovi su se redali kao na traci, neki dobri, neki bolji, neki još bolji, neki najbolji, loših nije bilo, jer i nije moglo biti. Uglavnom u deset godina postojanja na više različitih lokacija, Circus je organizirao 600 koncerata. (slovima to izgleda ovako: šest stotina koncerata!)
No, nije sve bilo idilično, daleko od toga. Klub je imao par mana, koje su bile teško probavljive, ali tijekom vremena se naučilo živjeti s njima. Prva je bila ogroman stup po sredini prostora ispred pozornice. Cijena prenamijene prostora, jer očito je bilo da prostor nije konstruiran da bi bio klub. Drugo je bila lokacija, u sred poslovno stambene zgrade, koja je limitirala sve koncerte do ponoći, što u biti i nije bilo loše, ali isto tako limitirala je u mnogim slučajevima i visinu decibela radi okolnih stanara. Rock i prigušena pojačala rijetko, ako ikada idu ruku pod ruku.
No, bili su to minusi koji se nisu mogli izbjeći, za razliku od ostalih. Jedan od tih je kao saznajem, nevoljkost ZAMP-a da klubu da ugovor za održavanje koncerata, te je time klub u samom startu došao u neravnopravnu poziciju plaćajući sve moguće dažbine kao da organizira jednokratnu proslavu s muzikom.
Isto tako, očito da vlasti nisu imale baš previše sluha za događanja u klubu, jer su na jednom koncertu u sred održavanja proveli raciju, a u drugom slučaju tržišna inspekcija upada u prepuni klub, zaustavlja koncert, da bi provjerila blagajnu i račune.
Pa i kad nije bilo takvih intervencija, u klubu se teško okupljalo više od tridesetak ljudi, što moramo priznati, za grad veličine Splita ispada redikulozna brojka. Ali i tada su se koncerti održavali, čak dobivali auru intimnog koncerta, pogotovo kad se nakon bisa bend spusti na šank i druži s gostima.
Bilo je i ekstrema, kad bi u klubu bilo samo par ljudi, kad se koncert ipak ne bi održao, jer je bilo deplasirano svirati za konobare i zaljubljeni par koji je ionako tu radi sebe, a ne radi muzike.
Bilo je tu svakakvih slučajeva u kratkom životu kluba, daleko bi nas odvelo poimence nabrajati, a i nema baš nekog razloga. Mlijeko se prolilo, povratka više nema.
Odlazak Circusa nameće ne baš retoričko pitanje, da li u ovom trenutku uopće možemo govoriti o klupskoj sceni u Splitu. Ionako mali broj klubova ne radi, a pitanje je koliko će njih iz ove krize izaći spremni nastaviti ondje gdje su stali. Sad je očito da Circus (Monty Python) nije jedan od njih. Činjenica je još poraznija u spoznaji da ovaj klub nema svoj pandan u Splitu, te je njegovim gašenjem splitska alternativna scena ostala na brisanom prostoru.
Ovaj je portal pratio aktivnost kluba, koncerte, koliko god je mogao, tako da na ovim stranicama možete naći sve koji su registrirani u obliku osvrta na njih. Ponosni smo što smo bili dio rock povijesti Splita, povijest koja polako, ali sigurno ostaje iza nas kao sjećanje na jedan klub koji se zvao Circus.
A bio je sve samo ne cirkus!
Povezani članci
1935. – 1990.
1923. – 1995.
