“Moonage Daydream”

film kojem se gleda i odjavna špica!

Kad se pristupalo realizaciji ovog filma, očito se na umu imalo samo jedno i najvažnije. Ovo je film o David Bowieju i time, po nekoj božjoj providnosti, mora biti izniman u svim segmentima prikazivanja, a posebno u konceptu. Jer Bowie je u neku ruku cijeli život živio koncept, bilo likova koje kreirao kao alter-ego, bilo muzičkog života kojeg je u redovnim intervalima okretao „upside down“.
Pri tome se nije smjelo ispustiti iz vida samu teoriju kaosa koju je Bowie obožavao i po njegovim riječima, najugodnije se osjećao u takvom okruženju. Stoga, dokumentarac , ako je htio biti o Bowieju, jednostavno je morao biti svjetlosnim godinama udaljen od sličnih radova na istu temu.
I jest!

Sama teorija kaosa je pored narativnog djela i samog Bowieja postignuta montažom. Vrhunskim rezovima, izmjenama kadrova, seciranja fragmenata kojima poentira trenutak, režiser Brett Morgen majstorski prolazi cijeli Bowiejev život, prikazujući  ga u svjetlu kojem ga je živio. (ne bih želio griješit dušu, ali mislim da je s obzirom na poruku i samu bitnost ovakvog pristupa montaži, ovo najbolje producirani dokumentarni film u montaži ikada napravljen!)


Samo otvorenje filma s mislima Nietzschea (čiji je Bowie bio zagovorljivi sljednik), u kojima autor elaborira postojanje i zamjenu boga čovjekom i nesposobnost čovjeka da sjedne na njegovo mjesto i proizvede svijet koji bi funkcionirao i to prvenstveno iz razloga jer nije uspio proizvesti sebe unutar svoje ličnosti.

Ovaj je uvod ujedno i esenca sadržaja cijelog filma, koji se btw gleda u komadu, bez daha, jer na do sada neviđeni način donosi umjetnika, kronološki kako je život odmicao, ali ne taksativno, već ponirući duboko u psihu umjetnika. Nikada ne zaboravljajući što je Nietzsche rekao, jer Bowie je cijelog života ponavljao tu misao u različitim verzijama, bilo da se odnosilo na društvo, okruženje ili pak njega samoga.

Iako je tek pred kraj života okusio slast masovne histerije, bilo je za očekivati da će se u neku ruku ograditi od svega, jer ipak je to bila neka vrst negacije življenja njegovih likova, ali za divno čudo, na pitanje novinara tome, odgovora da uživa u svemu i da ne razumije umjetnike koji ne žele auditorij.

Ovime je u biti zaokružio svoj ciklus, od dana kao je kao kapetan Tom, sam uletio u svemir, vratio se na Zemlju, padajući, obitavajući na istoj u mnogim fazama gradeći ono što se danas zove Bowiejeva ostavština i naposljetku, trijumfalno krenuo u novom stoljeću na turneje kojima je punio stadione.

Tko zna gdje bi ga sljedeća faza odnijela da nije postavljena dijagnoza, koja je od prve nije ostavljala nikakvu nadu. Pa ni onda Bowie ne posustaje, kreće u veliku avanturu, kreira novi i posljednji alter-ego, SEBE.

Posljednja faza života Bowieja je prikazana kroz prizmu nekoliko isječaka iz videa „Black Star“, bez ikakve patetike, pa ni nagovještaja smrti. Ona je, kad je Bowie u pitanju, u tim trenucima sama po sebi razumljiva.

Ovaj dokumentarac kao obavezno štivo?
Da, apsolutno!


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci