St-art Festival 2023
Split, Kocka
22. Studenoga – 2023.

Druga polufinalna večer mladih autorskih bendova je održana u Kocki.

Moj ovalni stol mudraca od zadnjeg puta se proširia na cilu Kocku, jer
ovi put se skupilo više svita pa je i bia veći gušt to popratiti na nogama i prokomentirat sa dragim ljudima.

’Ko u Kocki samo čuva svoje misto, njemu u glavi nije sve čisto.’, to je grafit u hodniku WC-a koji se tek treba napisat.

Vidia san čak neke face koji jednom godišnje zalutaju u Kocku osim kad sviraju i volia bi da im to postane navika, podržat i mlade, a i stare bendove bar jednom misečno.

Prvi na bini su se popeli momci iz Bepo Bagulin iz “dalekog nam” Omiša.

Moram priznat da kada vidim tipa na mikrofonu, a iza njega drugog na laptopu, momentalno mi padne mrak na oči. Doduše klub i jeste u mraku, pa i nije neka razlika. Odmah pogledom tražim šank da se utješim.

No, dobro, naručio sam crnu pivu i dao im šansu. Uz početne tehničke probleme, jer i tonac mora pronać kanal za taj laptop, krenuli smo na hip hop Rap putovanje uz sponzorstvo stranice www.rime.com.hr.

Veseli, razigrani, otvoreni i prostodušni reper s maramom oko čela ko Axl Rose se odmah vidilo dobro se zabavljao na bini s mikrofonom u ruci kao oružjem, što u startu ne obećava profi nastup, ali brzo me razuvjerio.

Na prvu nije mi se svidilo što je na matrici već nesnimljen glas, doduše u nekom nižem tonu, što pomaže pjevaču, ali se gubi na vjerodostojnosti, spontanosti i originalnosti. Isto rade i Kuzma i Šaka Zulu što mi je uvreda za uši i inteligenciju, ali im to neznan kako i zašto uspješno prolazi, pa bolje da mučim.

Ali postoji jedno nepisano pravilo koje ću sad napisat.

Ako radiš nešto što nije neka novost i original, odradi to do jaja, odradi kao da je to jedino što znaš radit u životu. Pa bez obzira na greške i falinge i skeptičnu publiku, moš ponosno hodat uzdignute glave nakon koncerta.

I upravo to se desilo.

Količina energije, entuzijazma, hrabrosti i pozitivne drskosti uz svu silu stihova i bitova i rima je poplavila Kocku do koljena.

Muzika na matrici nije bila sa sintesajzera ili iz igrice sa Commodora 64, već raznoliki funky i groove ritmovi kojih se naš Bepo precizno držao i naravno pečatirao sa upečatljivom rimom.

Ne mogu ga ovdi sad baš puno citirati, osim jednog refrena: „Svi su na THCu, i u HDZu, i u SDPu“. A bilo je toliko teksta i u jednoj pismi ko na cilom albumu Balaševića.

Baza sa repom je da nedužni promatrač mora biti fokusiran 100% na nastup ako želi pohvatati sve riječi i uopće poantu pisme, dok na rock svirkama nema te odgovornosti, pa i da netko pjeva svoje textove od kraja prema početku to nitko neće primijetit na prvu. Tim više posa repera je teži, a i njihov životni vijek je kraći, jer kad prođeš 50-tu, ko će se više upamtit sve te stihove. Jel se ti moš sitit i jednog aktivnog repera ili hip hopera iznad 55?

Publika je skakala i plesala i po prvi put sam doživia da su na kraju zdušno skandirali: „Hoćemo još, hoćemo još“!
I bilo je još.

Meni su navukli osmijeh na lice, pa se sjetih blesavih Britanaca Sleaford Mods koje sam gleda uživo prošle godine, samo što kolega u Bepo Bagulin duu ne zna još plesat ka Andrew Fearn.

Nakon njih nije bilo lako izać bendu Peacefool Snyte, ali su to hrabro učinili.

Bend je to koji puno žešće i opakije izgleda nego šta zvuči. Imao sam ih prigodu već gledati i podržati na par festivala i uvijek je bilo dobro.

No, ovu noć ih tonac nije volio. Previše je buke i basa na bini koje on nije mogao kontrolirati, što nas je sve odmah teleportiralo u stare dane Kockine kakofonije.

Možda je i bend kriv, ali u tom slučaju treba se odmah reagirati, prva pjesma se žrtvuje, sljedeća uz pomoć tonca već mora biti bolja. Tu onda dolazi do izražaja što bend pjeva na stranom jeziku i što refreni nisu glasni, jasni i kako se popularno na tom stranom jeziku kaže ‘catchy’. Po meni je to kao kada si stranac u tuđini, moraš biti duplo bolji od domaćina da te se primjeti i prihvati. Ali, netko i voli biti stranac u vlastitoj zemlji, jer je odgovornost za neuspjeh manja.

Ipak, bend je kvalitetan, svirke su dobre, nose duge kose i s razlogom su izabrani za ovo polufinale te su moj glas dobili.

Treći bend je bio Hyper Tenz iz Zagreba.

Kao da je netko okrenuo na gramofonu brzinu sa 33 na 45 okretaja. Vidilo se po prvoj pismi da nisu na kršu i maslini odgojeni, iako su sva 4 pivali, ko da su u klapi. 

Za nekog pravog metalca bili su slabi, za mene rokera su bili prejaki.

S obzirom da su i oni pjevali na engleskom vrhunac nastupa im je bio sam kraj i pjesma na hrvatskom „Generator Sreće“.

Mislim da im je ta stvar putokaz za dalje.

Zadnji su nastupali Duelist iz Velike Gorice, i s razlogom zadnji jer su trash metalci usprkos i dalje lošem zvuku to otprašili junački.

Sigurno su im uzori bili Megadeth iSlayer sa intencijom da kada već pjevaju na engleskom da bar probiju bubnjiće i pročiste vosak iz ušiju. Onda ti je i nevažno na kojem jeziku ti se obratio kada nakon njih ionako ništa ne čuješ.

Zato ih i jesu stavili zadnje.

Opet, ono šta sam reka i za prvu večer, dođu purgeri i pokažu kako se to radi. Ne žale se na loš teren i sudačko navlačenje.

Glasanje je po meni bilo najneizvjesnije, jer Bepo je realno tu došao samo da probije led, Peacefool su imali prednost domaćeg terena, dok su gostujući prašili metal koji nije za svačije uši.

Ali ipak zasluženo dalje idu kao i u prošloj večeri prvi i zadnji, Bepo Bagulin i Duelist.

Tako da u zanimljivom finalu imamo 1 ženski grunge bend, 1 rock, 1 rap i 1 metal bend, za svakog ponešto, uz potporu iskusnih Dioniz i kvalitetnijeg zvuka.

Neću vam reć koji su meni favoriti jer se moraju još svi pokazat i dokazat u finalu pa se tamo vidimo 02.12.

Nikad više benda kao Kranks.

---

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.