Sunnysiders – „27 Stitches“

Pitki koktel garniran šarmom / part II

Evala svima ispred radio prijemnika, počinje emisija o muzici, Music LP-Underground.

U prošloj emisiji smo obradili album, „The Bridges“, naše grupe Sunnysiders. U ovoj nastavljamo s njima i to s albumom „27 Stitches“.

U glazbenom miljeu i onom oko njega postoje dva prokletstva. S jedne strane prokletstvo „drugog albuma“ i nasuprot njega, prokletstvo praćenja (favorizirane) grupe i koliko toliko objektivnog valoriziranja novog materijala.

Za „druge albume“ je puno toga znano i rečeno, mnogi su ga uspjeli prebroditi, no, daleko više ih je kliznulo na njemu.
Prokletstvo praćenja i objektivnog valoriziranja zalazi u polje (emocionalnog)  oksimorona, na kojem i ta objektivnost dobiva značenje „objektivnost“ ili što je još gore, prijeti prelaskom u osobno, bez obzira na predznak.

Predispozicija automatskog odobravanja/negiranja u skladu je s percepcijom kojeg uživa bend, teško na lagodan način može biti savladana u korist kakve takve objektivnosti. (subjektivnost je majka objektivnosti!)

Dakle, priča ide od činjenice da su Sunnysiders snimili i dakako, izdali novi album „27 Stitches“. Na albumu se nalaze friške kompozicije, uronjene manje, više u blues, protkane (pop) rock/americana senzibilitetom, ali obogaćene  aranžmanima koje ih smještaju van krutog konteksta.

Imajući ispred sebe „The Bridges“, album „27 Stitches“ baš i ne diše bezbrižno. Htjeli to ili ne, komparacija je neminovna, iako po nekoj zdravoj logici ne bi smjela postojati, jer albumi su zasebna izdanja, sa svojim sadržajem i kontekstom samostojni.

Pa pokušajmo se otresti dojma i komparacija i sagledati ogoljeni album, kako u svojoj esenci, tako i strukturno, pa kao hoćete i emocionalno.

I baš ova posljednja ga nekako odvaja od prethodnih iz opusa. Album vrvi emocijama, katkad jasno i glasno izrečenim, katkad prigušenim do neprepoznatljivosti, ali zajedno tvore niz pjesama ljubavne provenijencije.

„27 Stitches“ se elegantno naslanja na prethodnika, iako je ipak nešto „zagasitiji“ od njega, kojem su kolorit davale kolaboracije s eminentni umjetnicima, a i same kompozicije. I dakako, danas već antologijska, „You’re Not That Good For Me To Cry“ s Yogijem na solo gitari i njegov solo, vinula je album i grupu u neslućene visine.

Dakle, „27 Stitches“ u tom kontekstu dijeli s prethodnikom još nešto, hitoidnost i pjevnost kompozicija. Ne jednom nakon nekoliko preslušavanja albuma uhvatite sebe da pjevušite neku od pjesama, i interesantno, rijetko istu, tako da u biti unutar jednog dana u glavi odvrtite cijeli album.
I sad vjerujem postaje jasno „prokletstvo“ iz uvoda.

Muzička pratnja je pak neka druga pjesma na ovom albumu. Sazdana je od nekoliko modova, ili još bolje rečeno, slojeva, od kojih svaki ima svoju funkciju, ali i jednu osobnost. Iako na istom albumu, decentno se eksploatiraju, dajući mu štih almanaha ili pak neku vrsti muzičkog dnevnika.

Svaka pjesma na albumu je zaokružena kao cjelina i živi sama za sebe. Možda jedina poveznica jest ljubavna lirika. Naviše svega, kao i na prethodniku, (opet poredba!) svaka pjesma može biti izdana kao singlica, a ako ćemo (po stoti put), onu Lennonovu, da album vrijedi koliko se singlica može s njega skinuti, onda svaka rasprava i ocjenjivanje pada u vodu, osim dakako samo jedne.

Sunnysiders su pronašli dobitnu formulu i šarmantno je eksploatiraju. Možda svjesno, možda nesvjesno, ali i te kako paze da ta formula ne pređe u reciklažu.

Ovim su albumom spustili loptu na zemlju i čvrsto je pritisnuli nogom. Koliko god pohvalno, toliko i izazovno, jer, priznajmo, na mjestu se ne može ostati. Imperativ kretanja u bilo kom smjeru, je sam po sebi razumljiv, a sudeći po živim nastupima, možda se smjer i naslućuje. (Ili ga bar ja želim vidjeti po onom, „što se babi tilo, to se didi snilo“.)

Okititi album superlativima, postaje banalno, pa i neobjektivno (da li? / pogledajte uvod ove objave), dati mu prizvuk jedinstvenog uratka, nepravda je prema prethodniku.

Jednostavno ga treba prihvatiti kao novi i dobar album Sunnysidersa kojem će vrijeme dati konačnu ocjenu. (tko smo mi da mu sudimo!?)

Ako je album „The Bridges“ bio bendu ulaznica za vrh, „27 Stitches“ ga je na njemu zadržao.
Dovoljno?
Meni da!

P.S. – ako se ikada, a vjerujem da hoće, bude izdavala retrospektiva benda ili pak setovi kao kod Allman Brothers Banda, „Beginnings“, onda bi Sunnysiders trebali izdati dupli album „The Bridges to 27 Stitches“.

Eto!

Dragi slušatelji, bio je to osvrt na album grupe Sunnysiders, „27 Stitches“

Cijelu emisiju, kao i sam sinopsis možete naći na portalu Music LP-Underground.

Ugodan ostatak dana želi vam autor i urednik, Jerko Jakšić.

Ciao Bao!


Stranica koju ste otvorili je sinopsis MLP-U emisije.
Recenziju albuma možete naći ovdje!


*Sve naknade za autorska i srodna prava regulirane ugovorom s Gradskim Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!

Povezani članci