David Kubinec’s Mainhorse Airline – “Geneva Tapes”

U ovoj emisiji se vraćam domaćim vodama. Štoviše, sunovratit ću se u najdublje vode undergrounda, u dubinama, gdje svjetlost novca rijetko dopire. Ponovo neobična emisija, o još neobičnijim sudionicima.

Prilikom osmišljavanja koncepcije ove emisije, nametnule su mi se skoro, nepremostive zapreke u realizaciji ideje o predstavljanju grupa, David Kubinec’s Mainhorse Airline i Mainhorse, u istoj emisiji. Naime, obje grupe su povezane pupčanom vrpcom i teško ih je izdvojeno promatrati. Prvobitna ideja o slušanju obaju albuma, plus tekstualni dio, bi produžila emisiju u nedogled. Pokušavajući pak izbaciti pojedine teme sa obaju albuma, u cilju kraćenja emisije u neki razumni termin trajanja, sakatio san albume do neprepoznatljivosti.

Jedino što mi se nametnulo kao kompromisno i finalno rješenje, je bilo ovo što slijedi. Napravit ću dvije emisije, u kojima ću se moći posvetiti u potpunosti grupama i njihovim članovima, što je još interesantnije, njihovim karijerama nakon raspada grupa.

Dakle, u ovoj emisiji David Kubinec’s Mainhorse Airline, i njihov album “Geneva Tapes”, a u sljedećoj, Mainhorse i njihov istoimeni album.

Ostanite sa mnom i saznajte odgovor na intrigantno pitanje, što je zajedničko grupi David Kubinec’s Mainhorse Airline s našom grupom Stijene?

Dunque, za ovu emisiju poslastica ranog undergrounda, ili kako su nazvali album povodom njegovog izdanja, skoro 40 godina od nastanka snimaka, “Izgubljeni klasik progresivnog rocka”, – David Kubinec’s Mainhorse Airline i album “The Geneva Tapes”.

Povijest banda počinje 1969 godine, kad klavijaturista Patric Moraz, zajedno s basistom, Jan Ristorijem, oformljava jednu od najznačajnijih grupa u povijesti ranog progresivnog rocka. Tog ljeta, naime, dvojac seli iz Švicarske u Englesku. Tamo pronalaze bubnjara, Bryson Grahama i pjevača/kompozitora David Kubineca, koji je bio u sastavu World of Oz. World of OZ je već postao poznat na Engleskoj sceni, zahvaljujući posjeti top ten liste singlova sa pjesmom “Muffin Man”.

“Muffin Man” je autorsko djelo Davida Kubineca kojim pokazuje svu raskoš svog talenta. Boja zvuka i sama tema je pomalo arhaična, i dakako, kao i većina materijala sa ondašnjih top lista, možda će se činiti da nije baš dobro podnijela zub vremena, ali sve to opravdava svojim neortodoksnim pristupom instrumentima i kompoziciji. No i bez svega toga, dobro kotira kao dokument vremena, te ćemo je poslušati u emisiji.

Prvobitni naziv novooformljene grupe je bio Integral Aim, da bi uskoro promijenili ime u Mainhorse Airline. Po samom osnutku su skrenuli pažnju na sebe, svirajući muziku, poznatu na Otoku, ali na način koji do tada još nije bio viđen. To im je dakako donijelo instant angažmane, te su u tom ranom razdoblju bili predgrupa najvećim zvijezdama na Otoku, grupi Free, Canned Heat i Humble Pie. U ovom kontekstu, interesantno je za napomenuti, da su na nekim samostalnim koncertima, kao predgrupu odabrali jednu mladu, perspektivnu grupu, Supertramp. I štoviše, ti nastupi se uzimaju kao službeni uzlet jedne od najvećih grupa svih vremena.

Po nekim izvorima, izvodeći ranu psihodeliju protkanu simfo-rockom, band se čak smještao i ispred legendarne grupe Nice. Osobno se s tim ne bi složio, ne zato jer su jedni bolji od drugih, već jednostavno, s muzičke strane, ipak postoje razlike koje se ne mogu uspoređivati, a da se ne prede prag u kojem ukus determinira mišljenje. S druge strane, odbacujući shizofrenični space uticaj, band se nameće kao prihvatljiva alternativa grupi Egg.

Na ovom mjestu moramo napomenuti, da je možda najveća zasluga ovog sastava, to što je u neku ruku utabao stazu kojom su krenuli Emerson, Like & Palmer. Jer, podsjetimo se, istine radi, Morazov pristup klavijaturama i Ristorijevi klasični temelji, u kombinaciji sa Kubinecovim talentom u komponiranju, te neosporna i neupitna virtuoznost svih članova banda, daju formulu na kojoj su Emerson, Like & Palmer izgradili kompletnu karijeru.

Možemo isto tako, bez srama reći, da je David Kubinec’s Mainhorse Airline bio veliki sastav, koji jednostavno nije imao sreću pronaći put do širokih masa iz jednostavnog razloga, bio je ispred svog vremena, a publika nije bila spremna za njih!

Ajmo se vratiti našoj priči.
Nakon početne euforije došlo je vrijeme za snimanje prvog albuma. Kako band ipak nije bio zapljusnut kišom novca, radi manjih troškova, odlaze u Švicarsku, te u lokalnom studiju snimaju deset tema, koje će nažalost, svjetlo dana ugledati tek nakon 40 godina.

Po snimljenom materijalu, priča ide dalje, ali ne baš onako kako su sudionici priželjkivali. Naime, umjesto da se album izda i da grupa krene na turneju kojom bi ga promovirala, David Kubinec doživljava srčani udar. Znajući koju je ulogu David odigrao u okviru banda, nije čudno da se po njegovom hospitaliziranju grupa jednostavno raspala. S njenim raspadom, i snimljeni materijal odlazi na police.

I tako se lagano približavamo centralnom djelu emisije.

Naime, album se skida sa polica i objavljuje 2007 godine. Samo njegovo izdavanje nije izazvalo burne reakcije, niti senzacije. Nitko nije kidao žile ispred prodavaonica čekajući u redovima, da se otvore, kako bi kupio svoj dragocjeni primjerak. E, a baš se to trebalo dogodit, da je boga i pravde. Jer na svjetlo dana je napokon izašao, “missing link” progresivnog undergrounda. Sada je bilo daleko jasnije kako je Mainhorse nastao i koja mu je bila pozadina i dakako, postalo je očito koje mjesto u muzici kraja šezdesetih i početka sedamdesetih zauzimaju obje grupe.

No, vratimo se samom albumu.
Od prvih odsviranih nota, jasno je da album pršti od svježih ideja i rijetko viđene tehničke virtuoznosti (da ne kažem, superiornosti) članova grupe. Za sve ljubitelje muzike tog doba, album “The Geneva Tapes” je jednostavno, veliko otkriće. Jer, ne zaboravimo, u vremenu kad je snimljen album “The Geneva Tapes”, Greg Lake i Keith Emerson još nisu niti promišljali o formiranu zajedničkog banda. Slijedom toga, poštujući kronologiju događaja, očito je da je Mainhorse Airline uticao na muzički izraz Emerson, Like & Palmera, a ne obrnuto, kako se dalo naslutiti! Kad smo to rasvijetlili, ajmo par riječi o samom albumu, odnosno o temama sa njega.

Na albumu se našlo svih deset snimljenih kompozicija. Način kako su posložene ne odaje nikakav poseban koncept, ali isto tako, album apsolutno ne bi izgubio ništa od svoje kvalitete da su potpuno drugačije poredane. Nadalje, na prva slušanja, kompozicije na albumu su sve nekako “sirove”, ostavljajući nas u impresiji, da će na sljedećem albumu sve to skupa biti dorađenije. No, prvo slušanje katkad debelo zavara.

Baš ta sirovost u sprezi sa virtuoznošću, daje vanvremenski pečat ovoj muzici. Ista je stvari s melodijama. Kad san ih prvi put uspješno odvojio iz kompozicije, bilo mi je žao što su nekako “nedorečene”, skoro nedovršene. Falilo im je nešto da budu prekrasne, Beethovenski zaokružene, potpune… . I tu se onaj prvi dojam srušio. Melodije su baš onakve kakve moraju biti kad o ovoj muzici govorim. To me je odvelo na jednu misao, koju sam našao lutajući po bespućima neta, “da su možda najljepše note one koje nisu odsvirane”.

I tu su mi se posložile kockice. S jednom malom digresijom. Iz fraze bih izbacio onu riječ “možda”.

Album otvara tema “Overture and Beginners”, tema prepuna eksplozivnih i nadasve virtuoznih pasaža. Slijedi ga “Blunt Needles”, jazzy tema skoro sakralnog ugođaja u kojoj band pronalazi nove puteve izričaja.

“The Passing Years”, koja tema! Koja melodija!. Svaka odsvirana nota sa sobom nosi još dvije prekrasne, neodsvirane. Vječna melankolična melodija, nenametljiva, a istovremeno se agresivno uvlaci pod kožu, i tu ostaje, ostaje, ostaje….. dok je nas, biće i nje u nama. Tema koje se ne bi posramili ni Beatlesi u svojoj kasnijoj, nazrelijoj, fazi stvaralaštva. Jedan od mojih apsolutnih favorita.

Album nastavlja “Make it the Way You Are”’, jazzy pop tema koja poentira već poentirano, ali bez namjere za ikakvim oponašanjem. Samostojna, kao i sve ostale na albumu, živi svoj život.

I onda slijedi, “Pale Sky”, sedmominutna psihodelična tema u kojoj nema čega nema. U stvari, ajmo podcrtati, istine radi, u ovoj temi nema čega neće biti u muzici sredinom i krajem sedamdesetih i to u jednom ogromnom spektru sastava, toliko širokom, da granici sa lucidnošću pokušati nabrojati bar one najveće i najbitnije.

“What the Government Can Do for You” nastavlja niz briljantnih kompozicija sazdanim na jamovima. Slušajući je ne mogu se oteti dojmu o svježini koju su nosile manje više, sve snimljene teme na ovom albumu. I još nešto, Patric Moraz na klaviru – kako to gordo zvuči!

Kako opisati sljedeću temu, “Daybreak of Eternity”, a ne zaplakati nad banalnošću opisa? Jazzy tema, prekrasne melodije i nadasve Harrisonovog ugođaja. Davidov glas tako jasno korespondira sa Harrisonovim, da slušajući je, samo čekate kad će se Lennon ili McCartney pridružiti. Nevjerojatno, kako jedan ambijent, ovaj put Beatlesovski, može biti preslikan sa toliko mašte i originalnosti u neko drugo “ja”. Bravo majstori!

“Directions for Use” ničim ne odskače od ostatka albuma. Da je ovo napisano za neki drugi album, vjerojatno bi ova tvrdnja nosila negativnu konotaciju. Ali u ovom slučaju, predznak je apsolutno pozitivan.

“A Very Small Child”, vinjeta prebogata zvukom neortoksnih instrumenata složenih u predivne harmonije. Pored Davidove neosporne uloge, ostatak banda briljira svojom maštovitošću.

I onda slijedi closer, epska, jedanaestominutna “God Can Fix Anything”. Obično se kaže, dostojan završetak albuma, i time se manje više sve reče, jer je veoma lako zaključiti na temelju prethodno rečenog, što znači to, “dostojan”. No, “God Can Fix Anything” je daleko više od toga. Ova je tema ostavština banda, i ujedno posljednje što su odsvirali.

Nadam se da neću naljutit ljubitelje Beggars Opere, ako kažem, priznali oni to ili ne, svjesno ili ne, Beggars Opera se napajala direktno s ove teme. I nadalje, sama konstrukcija i način na koji nas sastav vodi kroz ovu temu, postavljaju temelje za nove naraštaje koji će tek doći. I da rezimiramo, ovoj se temi možda može prigovoriti ovo ili ono, ovisi što tko vidi i što tko očekuje, ali ono što čujemo kad je slušamo, je jednostavno nepravedno zaboravljeno.

I to bi bilo sve u ovom uvodu.

Poslušat ćemo album “Geneva Tapes”, snimljenim 1969 godine, a izdanim 2007 godine.

Ostatak emisije ću posvetiti karijeri Davida Kubineca. Karijeru Patric Moraza ću prikazati u sljedećoj emisiji, kad budem prezentirao grupu Mainhorse i njihov istoimeni album.

Kao što sam rekao, uspon banda je bio zaustavljen Davidovim srčanim udarom. Članovi su se raspršili kao rakova djeca. Nakon oporavka od srčanog udara David se vraća na scenu. Susreće se s budućim producentom/managerom Black Sabbatha, Adrian Millarom. Ovaj upire sve sile da mu omogući ugovor za snimanje. Okuplja se ekipa koja će se kasnije nazvati “Rats”. Ulaze u studio, ali tik što su se zvijezde napokon posložile Davidu, ponovo bježe iz balansa. U toku snimanja dolazi do osipanja banda, tako da sam album “Turtle Dove” i istoimena singlica ne nalaze na nikakav prijem. Drugim riječima, po samom izlasku, padaju u zaborav.

Sve do 1978 godine, David se gubio pokušavajući pronaći sebe na sceni. Te godine potpisuje ugovor s A&M Records, za jedan solo album.
“Some Things Never Change” izlazi te iste godine. Na njemu se pojavljuje Chris Spedding na gitari. Vjerojatno potaknut kult statusom Davida u Njemačkoj i djelomično u Engleskoj, producentsku palicu uzima, nitko drugi nego, John Cale.

Album pobire lovorike u undergroundu, ali ga ne prati komercijalni uspjeh. Uz ovaj album se veže još jedna veoma neobična činjenica. Kažem neobična, da ne bih upotrijebio neki drugi pridjev. Naime, nikada ne zaboravljajući što je David Kubinec napravio za njih, Supertramp njemu u čast, nazivaju jedan od svojih albuma, po njegovom prvom solo ostvarenju, “Some Things Never Change”.
Eto, tek toliko da se zna. I među velikima ima poštovanja!

I onda dolazi jedna faza u Davidovom životu, koja je u stvari nama najinteresantnija. Nakon relativnog “neuspjeha” na Otoku, David odlazi u Njemačku, te surađuje sa mnogobrojnim glazbenicima ondašnje scene. Ne smijemo smetnuti s uma, da je u Njemačkoj carevala Kraut-rock scena, po meni, najautentičniji muzički izraz koji je proizašao iz eksplozije rocka šezdesetih.

Te, 1979 godine David dolazi u Jugoslaviju, točnije dolazi u Hvar, te u Split. Pored dolaska na odmor, razlog se, kako se govorilo, krio u djetetu ljubavi, čije odrastanje nije htio propustiti. Slušajući Stijene na jednoj od gaža, predložio im je saradnju, a ovi objeručke prihvatili. Tako se rodio jedan neobičan spoj, koji je na našu scenu donio dašak svježeg rock’n’rolla, a Stijenama, ogromno studijsko iskustvo i nadasve talentiranog skladatelja i pjevača. Kako je Zorica Kondža u to vrijeme bila neprikosnovena u Stijenama, David se uz background vokal, većinom bavio komponiranjem. Sa Stijenama je dosta snimao, izdao dva albuma i dva singla “Šta je neobično ako te volim” i “Singing that rock’n roll”. Kolika je bila njegova uloga unutar banda, mogu samo pretpostavljat, ali činjenica je, da je sastav imao najveće hitove za njegovog boravka.

Rat na ovim prostorima ga je dočekao u Splitu. Bilo je glasina da je poginuo, ali se ispostavilo da je to bila patka. Bilo kako bilo, došla je ta 2007 godina, kad je s neba pa u rebra izašao CD pod nazivom, David Kubinec’s Mainhorse Airline – “Geneva Tapes”.

I to je to, ostalo ste čuli u emisiji!

Ajmo u ovoj emisiji dati kredite Miši, Zorici i ekipi, te ćemo se oprostit od Davida Kubineca sa hitom Stijena, kojeg je on napisao na tekst Miše Limića, “Singing That Rock’n Roll”.
Eto!

Specijalno za ovu objavu i uz dozvolu autora Davida Kubineca, donosim originalnu i prvu verziju velikog hita grupe Stijene, “Singing That Rock’n Roll”.

David Kubinec – “Singing That Rock’n Roll”

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

Povezani članci