Kad je 7. Rujna 1812. godine, u bitci kod Borodina (120 km od Moskve), francuska armija izvojevala pobjedu nad ruskom vojskom, Napoleonu je put prema Moskvi bio otvoren. No, bila je to pirova pobjeda, jer su se Rusi povukli ne samo iz Moskve, već zašli duboko u teritorij prema Uralu, i pri tom su uništavali sve što bi francuskom okupatoru moglo biti od ikakve koristi.
Taktika je bila da priroda, odnosno zima napravi svoje.
I napravila je!
Napoleona nisu porazili Rusi, ni njihova vojska, već zima i duboki minusi koji su vladali tih godina. Napoleon se sa svojom vojskom povukao u rasulu i Rusi su slavili pobjedu.
U čast te pobjede, te inauguracije cara Alexandera I, Tchaikovsky na nagovor svog mentora Nikolai Rubinsteina, sklada djelo koje će slaviti pobjedu i veličati cara na inauguraciji (neki povijesni izvori navode da je car Alexander direktno naručio djelo, a da je Tchaikovsky nevoljko prihvatio?!).
„The Year 1812, Solemn Overture, Op. 49“ ili popularno znana kao „1812 Overture“, po prvi put biva izvedena 20. Kolovoza 1882.godine.
Od prve izvedbe pa sve do današnjih dana, djelo postaje najpoznatije djelo autora i daleko najpopularnije iz njegovog opusa. Dakako, tu su još „Orašar“, „Uspavana ljepotica“ i „Labuđe jezero“, ali „1812 Overture“ ih je sve zasjenilo.
I sada dolazi danas malo poznati dio priče, a koji kaže da autor u biti nikada nije prihvatio svoje djelo, smatrajući ga bezvrednim, jer ga je napravio po narudžbi, te ga se javno odrekao nekoliko godina nakon njegovog prvog izvođenja. Nažalost, te je podatke danas teško i skoro nemoguće pronaći osim u specijaliziranim publikacijama, iako nije baš jasno zašto bi se to tajilo ili umanjivalo vrijednost djela.
Ono što karakterizira „1812. Overture“ jest upotreba ne baš klasičnog arsenala „instrumenta“ u originalnoj izvedbi (na otvorenom prostoru!). Originalno djelo sadrži grmljavinu topova, prekrasno ritmički uklopljenu u sekvencu na samom završetku djela. U stvari, to djelo, u izvedbi u nekom zatvorenom prostoru i bez učešća topova (pa makar i na matrici) toliko gubi na svojoj uvjerljivosti i dojmljivosti, da u neku ruku predstavlja blijedu kopiju originala, ma kako dobra bila izvedba prije topovske dionice.
Ma što autor mislio o svom djelu, činjenica jest da je preživjelo do današnjih dana i postalo sinonim jednog doba, slavljenje jedne pojede i najizvođenije djelo opusa autora.
U novom se dobu upotrijebilo u bezbroj izdanja, filmova, orkestracija, … , vjerojatno ne postoji ni jedno područje umjetnosti gdje ovo djelo nije ostavilo svoj trag, i možda nepravedno, ali osobno, u filmu „V for Vendetta“ upotreba ovog djela se ipak izdvaja od ostalih, poglavito radi koncepta u kojem je upotrjebljen i načina na koji je u filmu prikazan.
Pyotr Ilyich Tchaikovsky – “1812 Overture” (Full with Cannons)
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
