Ako postoji osoba koja je u sebi sublimirala esencu razdoblja u kojem je živjela i radila, onda je to Jerry Garcia.
Od prvih odsviranih nota matične grupe Grateful Dead, postaje ikona pokreta. Iako nevoljko i dugo godina negirano, postaje lider grupe te njen zaštitni znak. I dakako, pored gitare u grupi je bio zadužen i za skladanje, tako da je u širokim masama samo ime Garcia bilo poistovjećeno s Grateful Dead.
Ne za ništa, cijelo života je to negirao i pokušao se oduprijeti tom kanaliziranju pojmova, jer Grateful Dead nije bio samo Jerry Garcia, nije bio samo bend kojeg su sačinjavali kreativni pojedinci, od kojih je svaki mogao napraviti karijeru i van grupe da je htio, bio je institucija koja je nakon par godina sjedanja na prijestolju postala božanstvo.
Nema smisla ovdje opisivati tko je bio i što je radio Grateful Dead, samo jedna činjenica koja će sve kazati. Naime, po objavi da grupa kreće na turneju po Americi, a prisjetimo se, nije bilo neta, medijska scena je bila u teškom embrionalnom razvoju, plaćene reklame luksuz, dakle, usmena predaja, (uostalom, Led Zeppelin za svih svojih turneja po Americi nije potrošio ni cent na reklamu, sve je odradila usmena predaja!), dakle, po objavi da grupa kreće na put, u pravilu bi se okupilo desetak tisuća sljedbenika koji bi s grupom putovali po gradovima gdje se turneja odvijala. Ne treba biti lumen pa zaključiti da je za lokalno stanovništvo ostajalo malo ili ništa karata za prodaju. Tako se dogodilo krajem sedamdesetih da su promotori ugovorima bili obavezni ostavljati određeni broj ulaznica za domaće fanove grupe. Bile su to nepregledne karavane koje su se valjale kontinentom, iz grada u grad.
Ili pak druga impozantna činjenica. Kad je Grateful Dead najavio koncerte pod piramidama u Gizi u Egiptu, za njima je krenulo 8 000 sljedbenika. Bilo bi ih i više da charter firma koja je trebala s nekoliko aviona prebaciti fanove iz Amerike u Egipat, nije bankrotirala u zadnji trenutak, te se nije uspjelo naći alternativa.
Sve ovo govori samo djelom o Jerry Garciji, jer je pored rada u matičnoj grupi imao bezbrojne side projekte, kolaboracije, pa i sessione u studiju kao „profi muzičar!“.
Grateful Dead – “Sugar Magnolia” / “Scarlet Begonias” / “Fire On The Mountain” / (Winterland 12/31/78)
Jerry Garcija je preminuo 1995. godine. Bilo je to razdoblje kad su se sedamdesete nadzirale kroz gusti dim i opijate, tada svakodnevne u upotrebi. No, i pored toga, te je godine otišao možda najveća osoba razdoblja „Djece Cvijeća“, ikona scene koja je muzičkoj umjetnosti podarila bezbrojna remek djela trajne vrijednosti.
Otišao je čovjek koji je u sebi sublimirao cijelo razdoblje muzičke umjetnosti i ne svojom voljom, postao njena ikona.
Danas za Jerry Graciju ne znaju mnogi, ne znaju, jer ne žele znati. Svako iole kurtoazno grebanje po površini sedamdesetih neminovno nosi njegovo ime na površinu i time u biti poentira na važnost i težinu njegovog rada i samog života, između kojih u biti stoji znak jednakosti.
Da sada negdje gore jama s ekipom, a ima ih, u gustom dimu s bocom burbona do sebe, to nije ni malo upitno. Eto, pomalo jest upitno što je otišao i lišio nas svog prisustva ovdje na zemlji, nebo ionako uvijek može čekati.
Ili je pak i ono bilo nestrpljivo!
R.I.P. Captain Trips!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
Povezani članci
