PROG FOLK
IV dio
Classic progressive folk rock

U Britaniji je tendencija elektrifikacije dovela u rock nekoliko progresivnih folk djela. To uključuje akustični dvojac Tyrannosaurus Rex, koji je postao električni kombo T. Rex. Drugi, vjerojatno pod utjecajem ljudi naklonjenim električnom folku koji su pokrenuli Fairport Convention iz 1969., prešli su na tradicionalniji materijal, kategoriju koja uključuje Dando Shaft, Amazing Blondel i Jack The Lad, potomke sjeverne progresivne folk grupe Lindisfarne, koji su bili jedan od najuspješnijih britanskih sastava s ​​početka 1970-ih. Primjeri sastava koji su čvrsto ostali na granici progresivnog folka i progresivnog rocka bili su kratkotrajni (ali kasnije ponovno ujedinjeni) Comus i, što je još uspješnije, Renaissance, koji su kombinirali folk i rock s elementima klasične glazbe.

Lindisfarne – “Lady Eleanor”

Comus – “Song to Comus”

Renaissance – “Midas Man”

Progresivni rock, ili jednostavno “prog”, pojavio se u Velikoj Britaniji tijekom kasnih 1960-ih iz određenog skupa glazbenih, društvenih i tehnoloških trendova, izvučeni iz europske klasične tradicije, oslanjajući se na kontrakulturu šezdesetih i njezino odbacivanje mainstream vrijednosti i istraživanja alternativnih koncepcija identiteta i vremena. Rano progresivni rock sastavi proširili su timbralnu paletu tada tradicionalne rock instrumentacije dodavanjem instrumenata koji su tipičniji za folk glazbu, sastavi koji su kombinirali fetiš drevne folk tradicije s višim rock idealima, sastavi kao što su Gryphon, Jethro Tull, Lindisfarne, Curved Air i Gentle Giant. I premda se većina tih kolektiva raspala, nestala u mraku ili promijenila glazbene smjerove do sredine 70-ih, oni su ipak zajednički formirali intrigantan glazbeni pokret koji tek sada dobiva svoje pravo priznanje kroz ostavštinu.

Iako je Ian Anderson bio oduševljen akustičnim tradicionalnim pjesmama, te je Jethro Tull imao određene folk korijene od samog početka, njihovi jedini albumi koji se mogu smatrati prog folkom su ‘Songs From The Woods’ i ‘Heavy Horses’, dok velik dio njihovog materijala spada izvan ove kategorije.

Ian Anderson – “A Better Moon”

Jethro Tull – “Jack-in-the-Green”

Progresivna glazba je glazba koja pokušava proširiti postojeće stilske granice povezane s specifičnim glazbenim žanrovima. Riječ dolazi iz osnovnog koncepta “progresa”, koji se odnosi na razvoj i rast akumulacijom, i često se raspoređuje u kontekstu različitih žanrova kao što su progresivni folk, progresivni jazz, progresivna elektronika i (najznačajnije) progresivni rock. Glazba koja se smatra progresivnom obično sintetizira utjecaje iz različitih kulturnih domena, poput europske umjetničke glazbe, keltskog folka, zapadnoindijske ili afričke glazbe. Ukorijenjena je u ideji kulturne alternative, a može se povezati i s autorskim zvijezdama i konceptualnim albumima, koji se smatraju tradicionalnim strukturama glazbene industrije.

Tamo gdje je općenita tendencija ranih sedamdesetih bila “eksperimentirati prije svega”, sastavi su postajali sve složeniji, balansirajući između pristupačnih, jednostavnih struktura pjesama i složenih eksperimentiranja.

Curved Air – “Melinda”

Gryphon – “Mother Nature’s Son”

Gentle Giant – “Funny Ways”

Progressive rock gotovo je sinonim za art rock; potonji će vjerojatnije imati eksperimentalni ili avangardni utjecaj. Iako je jednosmjerni engleski “progresivni” stil nastao krajem 1960-ih, progresivni rock postao je raznolikost labavo povezanih stilova. Dolaskom “progresivne” etikete glazba je nazvana “progresivni pop” prije nego što je nazvana “progresivni rock”. “Progressive” se odnosio na širok raspon pokušaja probijanja sa standardnom formom pop glazbe. Niz dodatnih elemenata pridonio je oblikovanju karaktera: tekstovi su bili poetičniji, tehnologija je korištena za nove zvukove, glazba se približavala uvjetima umjetnosti, neki harmonični jezik uvezen je iz jazza i klasične glazbe 19. stoljeća, album je preuzeo singlove, dok studio, a ne pozornica, postao je žarište glazbene aktivnosti, aktivnosti koja je uključivala stvaranje glazbe za slušanje, a ne za ples.

Fairfield Parlour – “Emily”

Stackridge – “Pinafore Days”

Rebekka – “Odyssee”

Mnogi od popularnih prog sastava tog vremena imali su svoje prog folk izlete.

Pink Floyd – “Julia Dream”

King Crimson – “I Talk To The Wind”

ELP – “C’Est la Vie”

Jedan od najinovativnijih sastava na YU rock sceni bio je Drugi način, zagrebački sastav koji je svoju karijeru započeo ranih 70-ih, te nakon niza singlova izdao izvrstan album kojeg karakterizira koncept samoće i izgubljene ljubavi, s nadasve poetskim tekstovima u posthipijevskom duhu. Također, bih spomenuo i niški sastav Galija koji je njegovao simfonijski prog zvuk, s karakterističnim međuigrama akustičnih i električnih pasaža, atmosferičnim klavijaturama, snažnim i ekspresivnim vokalima te temama prožetim romantizmom i bajkovitim tekstovima.

Drugi način – “Lile su kiše”

Galija – “Decimen”

S obzirom na ogromnu glazbenu raznolikost djela koja egzistiraju pod gigantskim progresivnim folk krovom, to nije jedan poseban zvuk. Umjesto toga, to je ideja, misaoni proces, sposobnost da se nastavi razmišljati izvan okvira kako bi se stvorila glazba koja nije ograničena konvencijom, strukturom, tradicijom ili racionalnim umom.

Inspiracija iz više izvora i kombinacije rezultirale su bogatim novim repertoarom koji odražava i komentira to vrijeme, čija se glazbena ostavština razvija i dalje…

Povezani članci