
Bila jednom jedna ekipa metalaca. Duge kose, kožne jakete, ludi za glazbom, zeznuti, nije im bilo strano i potući se. Sve u svemu, odlični momci. Znali smo izaći zajedno, uvijek je bilo dobro.
Prošle su godine, 10, 20, 30 pa i više. Iz te stalne i lude ljubavi prema žestokoj glazbi iznikao je isto takav čudni bend, Kosturi.
Dugo već svira ta ekipa. Teški underground, nepotkupljivi, nepoderivi…
Postoje oni već više desetljeća i stekli su kultni status u underground društvu. Sve ove godine pohodim stotine koncerata, a nikako da Kosture čujem uživo. Teška nepravda i moj nemar i zato sinoć krenem u EKS-a, još jedno teško underground mjesto kultnih svirki.
Kiša pljušti, navigacija se gubi, potop, divljina u centru Splita. Tražim to mjesto, usput se srameći što tu nisam nikad bio. Cesta vodi prema nigdje, već zarobljena u biljke, kao iz nekog filma apokalipse. Mislim se , ovo je savršena kulisa za koncert Kostura, ako ih uspijem naći prije nego sletim u neku provaliju. Sve to na 500 metara od Poljuda.
Ludo i nezaboravno.
Ipak, crveno svjetlo na kraju puta i Motorheadov Ace of Spades, kažu mi da sam na pravom mjestu. Klub taman, dekoracije under underground, ne smijem ih opisati jer ne poznajem zakone baš dobro, ima tamo sigurno nešto zločesto i mračno…
Bina mala, ali ima sve, pojačala se griju, kavez ispred bine. Sve je baš kako treba biti. Malo pričao s članovima benda, evocirali uspomene iz prošlog stoljeća i polako praznim glavu i mičem moje subjektivne sjene. Želim biti objektivan, zato sjedim mudro uz minimalnu količinu alkohola i ostalog.
Već prva pjesma kaže puno. Žestoko, kvalitetno, odličan zvuk, dobra melodija, ovaj bend je ozbiljan. Nižu se pjesme, “Plan”, “Pivo loza”, “Našao sam knjigu”, … .
Ne vjerujem, ali sve su pjesme dobre, neke duhovite, neke mračne, sve su provokacija, satira, ironija, kritika. Vidi se tu duh osamdesetih. Utjecaji razni, metal, punk, hard rock, blues.
Gitara odlična, distorzije, mikrofonije, baš kako i koliko treba, vokal moćan ne popušta do kraja, bubanj žestok, točan, bas umjetnički, lirski na metal način.
Kreativni nered, samo naizgled konfuzno, a sve uredno i precizno posloženo.
Publika vjerna, pjeva se, skače se, vješa se na kavez, sve je ludo kako i priliči mjestu i bendu. Godine fanova raznolike, od ranih dvadesetih do kasnih pedesetih.
Ja zadovoljan da moja stara ekipa još uvijek praši i napokon ispravio povijesnu nepravdu, poslušao Kosture uživo. Ovaj bend je zaslužio puno veću popularnost, ali ekipa iz benda to ne želi, nipošto.
Underground u svom najmračnijem sjaju.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.